Hehe, da vidjela sam taj tantrum kod Obame.
Eh moja isto ima neku fazu, ali kratko traje pa kao nisam zabrinuta. Evo, svaki put kad je na TV-u himna najprije veselo govori da bi i ona to pjevala i da želi ući u televiziju...ali onda skuži da je to nemoguće i udri u plač. Sad kad naši rukometaši igraju odmah prebacujemo program dok himna ne završi. Kad se prerano probudi voli gledati na RTL kockici djecu kako pjevaju pa je valjda žalosna što i ona to ne može...Onda joj čitam slikovnice pa se toliko uživi da hoće npr. na farmu među životinje i opet udri u plač jer je to nemoguće. Ja sve okrenem na zezanciju i u većini slučajeva upali i sve završi škakljanjem i smijehom. Uglavnom uvijek takve neke filozofije, te bi se popela na mjesec a jedva da zna hodat E da, najgore mi vani kad čekamo autobus i ona zamisli da će doć 3A a ono dođe br. 2. Odmah galama, ali srećom burno i kratko. Uglavnom, sve to me ne brine jer mislim da je to ono što ste pričale - nesrazmjer želja i mogućnosti. Brine me što zadnje vrijeme pokazuje agresiju, grize se i tuče ako nešto nije po njenom i obično odabere najslabiju kariku (baku). Za sad nije često ali desi se. Ne znam di je to vidjela jer u vrtić ne ide a doma se ne tučemo...još :D