 |
|||
Moje je mišljenje da ako OBOJE partnera zaista žele probuditi strast među njima da nema šanse da ne uspiju.AdioMare prvotno napisa
No, često je slučaj da je tako samo na riječima, a u sebi boga mole da ne upsije i da naiđe netko treći koji će samom svojom pojavom izazvati iskrenje (umjesto da se sami potrude da izazovu iskru) .
Peterlin, mislim da se ne radi tu o Trini osobno već se pitanje odnosi na pojašnjavanje njene ankete.
Trina?
tatek i njegovo prijateljstvo
A nama često kažu da izgledamo ko brat i sestra
Meni je važan faktor bliskost.
Prijateljstvo :/ Ne znam, mi stvarno nikad nismo bili prijatelji
I ja mislim da se može probuditi strast, ako se ima volje.
Jedino je pitanje je li strasti ikada bilo, ako je nije ni bilo, možda je ništa ne može ni probuditi.
hm, ne mora biti - ja se sjetim picassa ili fride kahlo i njihovih ludih, bezumnih ljubavi - nema tamo nikakvog prijateljstva samo strast.
nice, but not for me
U to ne vjerujem, potpuno sam uvjeren da to nije istina.
(također doživljeno na vlastitoj koži)
U ovo sam pak potpuno uvjeren da je istina - ako strasti zaista nema, tada čitava veza zaista nema smisla. No, prema mojoj "teoriji" strast nije dovoljna za uspjeh veze i čak bih rekao da nije ni dobar temelj veze ... ali je zato jaaaaako dobar i nužan začin (svi znamo kako su začini ključni za dobro jelo).
[/quote][hm, ne mora biti - ja se sjetim picassa ili fride kahlo i njihovih ludih, bezumnih ljubavi - nema tamo nikakvog prijateljstva samo strast.
nice, but not for me
Ajde nećemo u ekstreme.
Inače, mislim da nije fer propitivati trinu je li ova dilema njena ili nečija druga. Situacija je zapravo univerzalna.
ma znate što ja mislim - da se većina brakova ipak raspada posredstvom treće osobe. i onda se, naravno, ta treća osoba marginalizira i ispada da brak više nije što je nekad bio, da se više ne komunicira dovoljno, da niti seks nije neki...
jedino što, obično, jedan partner ostane malkice iznenađen takvim, suprotnim gledanjem iste bračne zajednice od strane onog drugog partnera.
ovo se odnosi na dijanin post
Najvažniji.
Al to ti je opet isto sastavni dio prijateljstva.
A strasti? Nema seksa ako nisi blizak partneru, barem na dohvat ruke ...
pitanje je da li je treća osoba uzrok ili simptom
Simptom.pitanje je da li je treća osoba uzrok ili simptom
Da je u vezi sve OK, nitko ne bi ni okom trenuo na bilo koju treću osobu.
a koja veza nema krize - možda bi se i ta kriza riješila, strast obnovila da nije tog trećeg.Simptom.pitanje je da li je treća osoba uzrok ili simptom
Da je u vezi sve OK, nitko ne bi ni okom trenuo na bilo koju treću osobu.
uf, krivi smajlić - ovaj je trebao biti :/
To zbilja onda mora biti neka generalna kriza koja drma temelj veze pa da treća osoba može samo tako ušetati među njih i izvesti van jednog od njih.a koja veza nema krize - možda bi se i ta kriza riješila, strast obnovila da nije tog trećeg.Simptom.pitanje je da li je treća osoba uzrok ili simptom
Da je u vezi sve OK, nitko ne bi ni okom trenuo na bilo koju treću osobu.
Ja nisma od onih koji se lako razočaraju u nečemu i ne mogu shvatiti ljude koji se predaju čim situacija prestane biti idealna. Project manageri obično lupaju onu čuvenu izreku "nema problema, sve su to samo izazovi", no ja mislim da u njoj iam puno istine, kroz zajedničko rješavanje problema se može puno toga dobiti.
Nisam zbog sebe otvorila temu nego onako, općenito. Mada ima elemenata mog braka u pitanju
Više me zaintrigiralo činjenično stanje ljudi iz moje okoline. Za puno njih znam da nisu sretni ali ne usude se ništa promijeniti. A oni koji jesu odustali od takvog braka su ispali sebičnjaci koji ne misle na svoju jadnu djecu. A ustvar su se preporodili i oni i djeca.
Točno tako mislim i ja. A da bi oboje partnera željelo obnoviti zdrave bračne odnose moraju jasno vidjeti svrhu tome.Moje je mišljenje da ako OBOJE partnera zaista žele probuditi strast među njima da nema šanse da ne uspiju.
No, često je slučaj da je tako samo na riječima, a u sebi boga mole da ne upsije i da naiđe netko treći koji će samom svojom pojavom izazvati iskrenje (umjesto da se sami potrude da izazovu iskru) .
I nekako mislim da nije drugi brak ili druga veza najbolje rješenje kad nešto u braku krene krivo. Probleme koje čovjek ima sam sa sobom - a najčešće je to neprihvaćanje bližnjeg sa njegovim vrlinama i manama, nemogućnost praštanja, sebičnost - nosit će svuda sa sobom, u svaku novu vezu.
Ako je brak sklopljen iz ljubavi, ne vjerujem da se može ozbiljno urušiti. Ja barem nemam taj strah.
A bez ljubavi ne bih mogla živjeti. I 25 godina volim istog čovjeka - svog muža. Unatoč svim usponima i padovima u našem odnosu, kad bih ponovno birala, ponovno bi to bio on.
da, najgore je imati nerješene probleme sa samim sobom.
mislim na one emocionalne... kada osoba ne zna uspostaviti dublji odnos s partnerom i sve bude u redu dok život ne donese neke obaveze i odgovornosti.
takvi onda ne znaju kako da se nose s izazovima i problemima pa spas nalaze u bijegu bilo koje vrste.
dobar odnos je onaj u kojem se oboje trude učini si život lakšim pa te brige, obaveze i odgovornosti dijele, a svojim ponašanjem šalju poruku - uvijek sam tu kada me trebaš.
To je jedan problem, čest i onaj o kojem se puno piše i priča.
No, u zadnje vrijeme sve češće susrećem ljude koji imaju u svojim vezama problem da su (oboje ili samo jedan od partnera) zauzeti samo obavezama i odgovornošću, a potpuno je nestala ona nužna komponenta uživanja u životu ... i brak se pretvori u "Family d.o.o.", a zabavnoveselosretna komponenta se izgubila tokom vremena ...
Potpisujem....
.... i u :shock: sam koliko je žena odgovorilo sa da.
Ja ne bi, jel kad u braku nema ljubavi između partnera (a živite svi zajedno), ne možete ju prenijeti niti na svoju djecu. Mislim da sa bračnim drugom/drugaricom ne možeš živjeti samo kao prijatelj u zajedništvu, a to onda povlači i druge stvari za sobom.
A naša djeca su tako dobri analitičari i odmah kuže kad nekaj nije ok. A i nije, jel nemre biti kao i kad je bilo ljubavi.
Slažem se... moj suprug je sinoć rekao da prijateljstvo u braku koje nema ništa osim prijateljstva, brzo prerasta u neprijateljstvo.
to je to, i da spadam u one koji bi odabrali živjeti u "skladu" bez ljubavi nebi htjela poslati djetetu poruku da je to okej i normalno...htjela bi da ono želi više od života. Jer se to može.Potpisujem....
.... i u :shock: sam koliko je žena odgovorilo sa da.
Ja ne bi, jel kad u braku nema ljubavi između partnera (a živite svi zajedno), ne možete ju prenijeti niti na svoju djecu. Mislim da sa bračnim drugom/drugaricom ne možeš živjeti samo kao prijatelj u zajedništvu, a to onda povlači i druge stvari za sobom.
A naša djeca su tako dobri analitičari i odmah kuže kad nekaj nije ok. A i nije, jel nemre biti kao i kad je bilo ljubavi.
Inače u svemu se slažem s tatekom. Ne može "doktor probuditi mrtve", al svakako može priskočit u pomoć dok su još samo "bolesni", strast i zabava se može vratit. Ako se skuži na vrijeme i ako uopće postoji želja.
Vidim da se postoci malo pomalo sele prema odgovoru "ne", već je 50:40:10.
hm, ne znam baš - ako nema svađa između partnera, mislim da bi djeca ipak radije odabrala život s mamom i tatom, nego život s jednim roditeljem. :/
Ovo potpisujem.Simptom.pitanje je da li je treća osoba uzrok ili simptom
Da je u vezi sve OK, nitko ne bi ni okom trenuo na bilo koju treću osobu.
Mislim da je za postojanje treće osobe kao simptoma presudna ljubav između muža i žene.
Odnosno ako nekoga voliš mislim da niti nečeš gledati nekog trečeg a kamoli započinjati neku vezu.
To je moje mišljenje
hm, možda u "dječjem stadiju", ne možda, definitivno, al bi imala krive predodžbe o braku i ljubavi. :/ Ili bi se pomirila s time kako bi brak/ljubav trebali izgledati..krivo.hm, ne znam baš - ako nema svađa između partnera, mislim da bi djeca ipak radije odabrala život s mamom i tatom, nego život s jednim roditeljem. :/
RAdije bi odabrala moju i mmovu sreću s DRUGIM ljudima(ili sami) da djeca osjete kako izgleda sreća. Naravno da je neminovno da osjete tugu i bijes, ali mislim da bi u konačnici bili sretniji ako su osjetili uz sebe sretne roditelje i hrpu ljubavi. :/
Djeca vjerojatno bi, ali bi taj zajednički život ipak bio na neki način "nategnut" ... no, po meni je tu puno veći rizik to što će kad-tad u to ući netko treći i tad u pravilu dolazi do rastava na brzinu i sve što se inače može napraviti u miru i sa obzirom prema svima radi se nabrzinu i bez puno obzira.hm, ne znam baš - ako nema svađa između partnera, mislim da bi djeca ipak radije odabrala život s mamom i tatom, nego život s jednim roditeljem. :/
Ovaj dio nisam prošao osobno, ali sam bio svjedokom nekih takvih događanja ...
Djeca uvijek znaju sto se dogadja. Uvijek. I nema sanse da im se bilo sto sakrije... Ako nesto skrivamo od njih, saljemo im poruku da je licemjerje u redu.
Cesto to radimo i nesvjesno. (Offt. ja sam tako "morala" ili bar mislila da moram nauciti svoju djecu da npr. ne kazu bas uvijek sto misle pred bakama.... I tesko mi je to palo, kao i djeci. Nismo dobri glumci. Izbjegavam to i inace u zivotu. Llicemjerje te vrste nam je tesko probavljivo.) Mislim da je sa svom djecom tako... ali nauce OD OKOLINE, tj. od nas. Pa misle da nemaju pravo reci iskreno sto osjecaju, da nemaju pravo traziti svoju srecu itd itd itd i odrastu u zbunjene i nezadovoljne ljude.
Svakako da ima situacija u kojima je bolje djecu ne opterecivati svime sto se dogadja izmedju tate i mame, POGOTOVO ako bilo koji od njih ima volje, snage i nadu da ce se stvari popraviti. Ali ako je prica medju njima definitivno zavrsila, mislim da djeca to imaju pravo znati.
A kako vratiti strast i ljubav ako se već godinama živi na nekakav bljutav način, kad već dugo nema ničeg napetog (u pozitivnom smislu) među mužem i ženom? Ili recimo ako se jedna osoba želi truditi u pogledu "buđenja" a drugoj se neda jer se prepustila tom načinu života?
A i na koji način konkretno početi mijenjati stvari? Ovo zanima baš mene jer mi smo se jako umrtvili u zadnje vrijeme.
Ma zapravo je sve jako logicno i jasno.
Kada dvije osobe koje se ne vole, ali se postuju zive zajedno to pukne nakon nekog vremena a zasto?
Kada nekoga ne volis ne trpis ni njegove mane, s vremenom bi te mane (s obje strane) potencirale trzavice i svadje.
Mozda vam se sada iz ove perspektive cini da bi to mogli ali vjerujte mi, neide to tako.
Kada sam bila u braku s bivsim neke njegove sitne mane nisu me smetale, kada je ljubav definitivno pukla pitala sam se kako sam s tim njegovim manama mogla zivjeti.
Isto tako on meni nije mogao preci preko mojih mana, normalno, nema ljubavi - nema kompromisa (barem ne u mjeri da bi mogli bezbrizno zivjeti zajedno) :/
Mi se nismo dali prepustiti toj nekoj kolotečini jer vjerujem da to ubija strast. Mislim da vam je potrebno neko vrijeme samo za sebe i ubacivanje malo spontanosti u odnos. Ovo ljeto je Sonja bila 5 dana kod moje mame i mi smo bili sami. To je bilo naše vrijeme za ponovno zaljubljivanje, nalazili smo se na kavi u gradu, imali spoj svaki dan nakon posla, nikamo nismo jurili i trčali i strvarno smo se osjećali baš kao na početku veze bez obaveza i bez imalo brige i pameti.
Joooj, imali smo i mi takvih "nizbrdo" faza, ali nikad nisu dugo trajale. Uzroci su bili umor, problemi kojima ne mozes doskociti, dosada, nezadovoljstvo nekim drugim stvarima (npr. poslom) i gomila raznoraznih sitnica... i ne samo sitnica. Covjek dodje u zasicenje i ne zna vise kaj bi. A ako traje predugo, cesto krene na silaznu putanju s koje je tezak povratak...
Proljetos me osvjezila banalna stvar - odsustvo (sl. put) u trajanju od nekoliko dana. Nisam bila na sl. putu vec godinama - otkad su se djeca rodila.
Cesto nam razinu strasti vrate odsustva djece u trajanju od nekoliko dana
Sigurno nema niti jednog braka u kojem je uvijek sve divno i krasno. Uostalom, sama definicija rijeci suprug-supruga znaci da su to osobe koje su UPREGNUTE U ISTI JARAM
Eto, tak mi i u svom zivotu (i braku) postavljamo stvari - kad ne znas kaj bi, okreni na zafrkanciju i sve je odmah bolje. A na taj nacin mogu se i izreci (i rijesiti) stvari koje su tesko rjesive u "malim nocnim razgovorima" kad bi covjek najradije pokupio torbu i zatvorio vrata...
Ja sam svjesna da su djeca veliko opterećenje braku. Ja sam u 5,5 godina rodila troje djece, moš misliti kako sam se imala i imam vremena posvetiti i sebi i njemu. Ali uvijek smo mi našli načina za izaći sami. Vrlo rijetko u zadnje vrijeme ali dogodi se. Smeta me samo to što mi naš brak izgleda ko ona tatekova firma Brak d.o.o, ja sam Mama, djeca su Djeca, muž je Svašta po malo a svugdje nedovoljno. A nigdje nas dvoje. I hebiga, s vremenom to postaje bezveze.
e da, ovo se čini kao logičan razvoj situacije u braku dva prijatelja :/
Mozda nisam dobro objasnila svoje razmisljanje.
Npr. hrkanje - mene ne zanima da li moji prijatelji hrcu ili ne, ali da zivim s njima smetalo bi mi.
Ni ja sama ne razumijem zasto, evo nasa obiteljska kolegica zbog svoje situacije nije imala kuda, 8 mjeseci je zivjela kod nas i svaku noc mene je budilo njeno hrkanje, islo mi je na zivce :/
S druge strane, sa sadasnjim suprugom zivim vec 7 godina i on hrce, podosta.
Njega ni ne registriram, ne smeta me i moze hrkati koliko god zeli - ja se ne budim.
Banalan primjer, ali opisuje ono na sta sam mislila.
Svjesno ili nesvjesno neke mane nam je tesko progutati ako nas uz osobu s kojom zivimo ne veze nesto vise od prijateljstva.
Kod nas je obično uspijevalo to da djecu ubacimo u neke aktivnosti koje nas velike interesiraju (izleti, esperantski susreti, neke radionice, druženja sa ljudima) pa smo onda tako sredili dvije muhe jednim udarcem - mi se bavimo onim čime želimo, a oni pomalo usvajaju naše aktivnosti, upoznaju naše poznanike i prijatelje koje inače nismo često viđali itd.
A druga stvar je mogućnost da si priuštite i svaki sam i vas dvoje zajedno neko vrijeme bez klinaca, pa makar samo pola dana ili dan. Mi to možemo (ali ne baš često, možda 1-2 puta mjesečno po 1 dan) i to je zaista pravi užitak, oporavak za tijelo i duh.
I, naravno, puno razgovora ... Mi smo doma jučer opet zaglavili do pomoći razgovarajući o koječemu ... jest da je bilo teže dići se ujutro, ali smo zato imali zanimljive razgovore.
I mi smo isto. Ali vjerujem da je vaš razgovor bio puno produktivniji od našeg. Ja i MM pričamo različitim jezicima. Tako da smo i iza ponoći pošli leći bez ijednog zaključka, bez da smo se složili u ijednoj stvariMi smo doma jučer opet zaglavili do pomoći razgovarajući o koječemu ... jest da je bilo teže dići se ujutro, ali smo zato imali zanimljive razgovore.
moje nijeOvo potpisujem.Simptom.pitanje je da li je treća osoba uzrok ili simptom
Da je u vezi sve OK, nitko ne bi ni okom trenuo na bilo koju treću osobu.
Mislim da je za postojanje treće osobe kao simptoma presudna ljubav između muža i žene.
Odnosno ako nekoga voliš mislim da niti nečeš gledati nekog trečeg a kamoli započinjati neku vezu.
To je moje mišljenje
mislim da se i u brakovima u kojima ima ljubavi, dogadjaju faze u kojima nije sve sjajno, i ljudi se zasite jedni drugih.
i nek u takvoj fazi odes na sluzbeni put, fino se druzis s novim ljudima, upoznas nekog zanimljivog - iskre lako mogu frcnuti.
(otkad sam s muzem u vezi, nije mi se to dogodilo; ali mogu lako zamisliti takav scenarij).
naravno da je to simptom nekakvog problema u braku, ali taj problem ne mora biti nerjesiv.
ja sam kao mlada bila strasno principijelna u tim pitanjima, i smatrala sam da nema sanse da ostanem u vezi s nekim tko me prevario.
tek sam nakon nekog vremena u braku zakljucila da mi muz previse znaci, i da smo previse toga prosli skupa da bih samo tako odustala od nas. naravno, bila bih ocajna i ljuta, i vjerojatno se odala fizickom i psihickom nasilju nad njegovim umom, tijelom i imovinom, ali onda bih oprostila.
..... u slučaju da se sam pokaje.moje nije
mislim da se i u brakovima u kojima ima ljubavi, dogadjaju faze u kojima nije sve sjajno, i ljudi se zasite jedni drugih.
i nek u takvoj fazi odes na sluzbeni put, fino se druzis s novim ljudima, upoznas nekog zanimljivog - iskre lako mogu frcnuti.
(otkad sam s muzem u vezi, nije mi se to dogodilo; ali mogu lako zamisliti takav scenarij).
naravno da je to simptom nekakvog problema u braku, ali taj problem ne mora biti nerjesiv.
ja sam kao mlada bila strasno principijelna u tim pitanjima, i smatrala sam da nema sanse da ostanem u vezi s nekim tko me prevario.
tek sam nakon nekog vremena u braku zakljucila da mi muz previse znaci, i da smo previse toga prosli skupa da bih samo tako odustala od nas. naravno, bila bih ocajna i ljuta, i vjerojatno se odala fizickom i psihickom nasilju nad njegovim umom, tijelom i imovinom, ali onda bih oprostila....
marsupilami, ja sam se u stvari složila s tobom, valda opet krivi smajlić
a što se tiče, ove treće osobe, slažem se s a zakaj, a oko sebe vidim da se brakovi raspadaju baš kad netko uleti.
a trina, ti - ja, whatever, ne znam, ali čini mi se da ne bih ništa bila sretnija sama u stanu s troje djece nego zaposlenik u braku d.o.o. :/
barem dok još funkcionira na način koji ti opisuješ, a ne na način koji je u nekom postu opisao tatek, s onim totalno hladnim osjećajima (ustvari - bez ikakvih osjećaja) ili na način koji opisuje marsupilami - da ti ovaj drugi, brate mili, ide na živce samo zato što postoji, ne mora ništa ni reći, niti napraviti - jednostavno više ne trpiš njegovu blizinu.
ja bih u slučaju koji si opisala, ipak još pričekala s razvodom, trudila se da bude bolje, a ako postane neizdrživo, onda tek kofer u ruke. :/
Vidiš, naši razgovori su u zadnje vrijeme posebni stoga što uglavnom nemaju nekih posebnih zaključaka niti "dnevnog reda", priča krene sama od sebe, skače svako malo sa teme na temu i na kraju pretresemo jako puno stvari, usput riješimo i poneki tekući problem, a sve bez nekog posebnog osjećaja da smo, eto, sad rješavali neke probleme, što li, već sve ide vrlo glatko i spontano.I mi smo isto. Ali vjerujem da je vaš razgovor bio puno produktivniji od našeg. Ja i MM pričamo različitim jezicima. Tako da smo i iza ponoći pošli leći bez ijednog zaključka, bez da smo se složili u ijednoj stvariMi smo doma jučer opet zaglavili do pomoći razgovarajući o koječemu ... jest da je bilo teže dići se ujutro, ali smo zato imali zanimljive razgovore.
To je vrlo lijep osjećaj.
I ja mislim da ovako stvari kreću. Tko je zadovoljan u braku, neće ni "tražiti" izvan braka. Žena neće muškarce uopće gledati seksualno, niti će muškarac žene gledati na taj način, već prijateljski. Isto mislim da je ovo i rijetkost.Mislim da je za postojanje treće osobe kao simptoma presudna ljubav između muža i žene.
Odnosno ako nekoga voliš mislim da niti nečeš gledati nekog trečeg a kamoli započinjati neku vezu.
To je moje mišljenje
Ili ja idealiziram?
Ja mislim da to nema veze sa ljubavi i dobrim/lošim odnosima u braku. Možda dok traje zaljubljenost pa ne vidiš nikoga osim svog. Ali kasnije počneš primjećivati sve i svaštaI ja mislim da ovako stvari kreću. Tko je zadovoljan u braku, neće ni "tražiti" izvan braka. Žena neće muškarce uopće gledati seksualno, niti će muškarac žene gledati na taj način, već prijateljski. Isto mislim da je ovo i rijetkost.Mislim da je za postojanje treće osobe kao simptoma presudna ljubav između muža i žene.
Odnosno ako nekoga voliš mislim da niti nečeš gledati nekog trečeg a kamoli započinjati neku vezu.
To je moje mišljenje
Ili ja idealiziram?
A pogotovo kod muškaraca. Ja ne poznajem muško koje ne gleda žene kao seksualni objekt. Što ne znači da planira kako je povaliti ali način je takav kakav je.
Mislim da ti idealiziraš
Gle, bio ja u braku ili ne uvijek ću rado pogledati lijepoizgledajuću ženu (lijepog tijela, lijepo obučenu itd), pa i muškarca. No, to je za mene (a i MŽ je upoznata s time i nema prigovora) na razini gledanja izloga sa zanimljivim stvarima ili pak izložbe sa zanimljivim eksponatima - ne gledam ja to sa mislima kako bih rado želio seks sa tom i tom ženom koju vidim na ulici već sa estetske strane. Uotalom, ja sam vrlo vizualan tip i svijet oko sebe doživljavam prvenstveno kroz slike (zbog toga recimo i volim fotografiju i zamjećujem dosta detalja koje drugi ne vide pa pišem o njima u svojim pričama sa putovanja).I ja mislim da ovako stvari kreću. Tko je zadovoljan u braku, neće ni "tražiti" izvan braka. Žena neće muškarce uopće gledati seksualno, niti će muškarac žene gledati na taj način, već prijateljski. Isto mislim da je ovo i rijetkost.Mislim da je za postojanje treće osobe kao simptoma presudna ljubav između muža i žene.
Odnosno ako nekoga voliš mislim da niti nečeš gledati nekog trečeg a kamoli započinjati neku vezu.
To je moje mišljenje
Ili ja idealiziram?
Isto tako, nemam ništa protiv kad se MŽ okrene za kojim dobroizgledajućim muškarcem.
Daklem, nije da neću nikoga pogledati ako se nalazim u dobroj vezi, ali ga sasvim sigurno neću doživljavati kao seksualni "objekat".
(to važi i za recimo golišave slikice)
Hmmm. Ja primjećujem druge muškarce. I moj muž druge žene. Pa to nekad zajedno komentiramo. Ja mislim da smo nas dvoje malo kinky
Ali meni je tako baš dobro. Prvo, to radimo jer smo bliski i minimalno ljubomorni. Drugo, ljubomorni smo taman toliko da nas to malo pecne i podjeti da je onaj drugi muškarac/žena sam za sebe, a ne samo suprug/supruga.
Što se ankete tiče, nisam skroz pratila temu, ali ja onako slično kao AdioMare.
Što se tiče toga je li treća osoba simptom ili uzrok, mislim da ipak može biti oboje.
kod mene se 'primjecivanje' trecih osoba definitivno ne svodi na gledanje. niti me imalo privlace 'zgodni' muskarci. ali ako slucajno neko vrijeme provedem u drustvu inteligentne i duhovite muske osobe (na pravi nacin duhovite!) - necu bas ostati ravnodusna.
istina je da, otkad sam u braku, ne iniciram takve situacije, pa onda rjedje dolazim u njih.
a ako dodjem, naravno da muzu prepricam, ne bih li ga ucinila ljubomornim
eto to je to!
ma ima nas raznih!
nekome je treća osoba tek prolazna avantura a nekome smisao života.
ali mislim da smo skrenuli s teme koja se bavi ostankom u braku koji postaje sve lošiji a treća osoba se još nije pojavila.
ne ostaju ljudi u nedobrim brakovima samo zbog djece... ima tu i inertnosti, letargije, razloga financijske prirode, straha od promjene, straha od preuzimanja odgovornosti za neki drugačiji život...
kada navikneš na loše izgubiš životni optimizam zaboravljajući kako to izgleda biti sretan i zadovoljan.
i te osjećaje treba njegovati da se ne ugase.
i zato sam kliknula da!!! ali pošto čovjek može biti siguran jedino u to da ništa nije sigurno tako ne garantiram 100% ni to
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom