veza=vezana
 |
|||
|
|
|||
veza=vezana
Wow, ovo su stvarno super postovi - ivarice, otprilike tako je i kod mene. Samo, ja sam nekako uvijek mislila da je to najnormalnije, pa i oni neki američki seksološki časopisi i knjige sve to tako navode - ja mislila da svi to tako, pa to je nešto skroz benigno.
Seni, ti si pitanje prijateljstva u vezi i utjecaja na djecu po meni super definirala i mogu te potpisati.
Di ja spadam. Stvarno ne znam. Što bih napravila tj. koji je odgovor na anektno pitanje - i to ne znam, mislim da bi bilo kao kod cvijete, da bi brzo prestali bit prijatelji, ali sad da mi baš uvijek koljena klecaju kad on dođe doma, pa i nije, a sumnjam da i njemu zakleca, prije mu se zatresu ruke na tastaruri jer slijedi obavljanje večernjih zadataka.
Stvar je u onome, po meni, što je ivarica dotakla, da je brak samo jedna konvencija i nije turbo prirodan, ali, opet, nije ni tako loš dok se ne definira nešto bolje.
A, opet, ima i trenutaka da mi je baš 8), a valjda i ja njemu. Mislim da smo OK, dosta smo zajedno i dosta smo toga progurali, ali ko zna što nosi sutra, nemam kristalnu kuglu. Po meni, odnos se gradi svaki dan tj. i čine ga relativno male stvari, ali itekako ti propadne da se i ne okreneš i ne skužiš zašto i kako.
A apropos cvijetine reference na woody allenovske obitelji i svi u harmoniji, ajme, meni je to baš super - nedavno sam guštala u Hani i njenim sestrama. Samo, to se stvarno rijetko nalazi, najčešće se završi u skroz suprotnim taborima.
kao sto je u alllenovom stvarnom zivotu :/ina33 prvotno napisa
ali filmovi su mu zato mmmmmm
Je, stvarni zaboravila, touche, zrinka. Ma, vjerjoatno ja, kao i ivarica, baš volim šetat poljanama u glavi pa sam na tu "sitnicu" zaboravila. Ali, mislim da sam čula za jednu takvu "obitelj" i ti su mi baš kul. Iako, vjerojatno nema šanse da bih se ja družila s npr. ex mog muža.kao sto je u alllenovom stvarnom zivotu :/
ali filmovi su mu zato mmmmmm
a mozda je ovo tema veza i za bracno ljubavnu price iz srednjovjekovnog dubrovnika?Teško, mislim da bih i time previše rekla. 8)Ne moraš pričati o svojoj intimi (i tako mnogi ne pišu o sebi već više komentiraju druge) već daj generalne informacije, poglede na svijet, linkove itd.Ah, zna se da o svojoj intimi ne pričam. Takva sam, a isto je istina da i moji studenti čitaju ovaj forumA da se vratimo na temu "Orgazam" tamo na Zdravlju odraslih, jadna samuje već tjednima, a taman bi nastavak diskusije pristajao toj temi?Supač, od braka bez ljubavi nastalo narodno veselje (i tužit ću vas Saši).
.
To je već sasvim druga stvar. U toj posrednoj formi mogu puno reći.
Brak je pravna kategorija i u tom smislu može biti okvir za različite interese. Ako su obje strane suglasne sa svrhom i razlogom braka, smatram da ona ne mora biti nužno ljubav, a još manje seksualna privlačnost. Ja se nisam našla u takvoj situaciji, ali ne mislim da ne bih mogla. Meni je u tim relacijama zazoran jedino seksualni odnos bez ljubavi.
Evo vica ali nije off topic majke mi, ne moze biti vezaniji za ovo sto je varica pocela...
"Fata i Mujo vode ljubav, i tako 15 min, 20, 30, sat....nijedno da dozivi orgazam. Nakon sat i pol, sruse se umorni, svak na svoju stranu kreveta. Fata uzdahne i kaze "Jelde Mujo, ne mozes ni ti nikog da se sjetis?"
:D
E sta tad Ivarice, sta tad?
Priznaj da si ga izmislila za ovu prigodu!
nije, nije
Priznaj da si ga izmislila za ovu prigodu!
stari ali dobar
dooobar
Po meni, jedan od boljih komentara na temu (
A meni sex bez ljubavi uopce nije zazoran naspram braku bez ljubavi...
Koliko smo razliciti...
a i ja sam svasta propustila
dobro da sam inspirirala ivaricu svojim haikuom)
i ja isto vakozdravo u smislu terapije? ne znam.
ali je vjerujem zdravije nego tjerati ga iz glave
mislim da je vjernost zdrava. zdrava u smislu reproduktivnog zdravlja, nije izmisljotina to da na mijenjanje partnera, ne promiskuitetno, nego ono kao kod serijske monogamije, nasi spolni organi reagiraju infekcijama. fiziologija nas je zezla
vjernost je zdrava i u smislu mentalnog zdravlja. bar mojeg.
kad bi se nasla u situaciji da prevarim mm, ja se vjerojatno niti ne bi uspjela seksati, ja bi samo plakalaod soka kako sam mu to mogla napraviti, njemu, djetetu, mami svojoj, domovini. a mozda i ne bi. ali nisam sigurna da zelim da me zivot demantira.
ali sto kad s vremena na vrijeme osjetis ipak zudnju koja nije tu da ugrozi tvoj brak i koju ne mozes samo potisnuti, bilo da gledas neki film pa te obuzme na par dana (ja sam se prestala boriti s colinom firthom davno, prepustam mu se cim ga vidim
mislim, nije da ti je slika colina firtha u glavi dok se seksas, zalijepljena losim potezom u fotosopu na facu tm, nego taj seks i ta strast, tj vise sam podrazaj na njega nego sama akcija, tada ima vise veze s njim, nego s tm. koji se nece pobuniti.
sigurna sam da se to ne dogadja zato jer smo lose i zato jer smo u losim vezama. dogadja se zato jer smo negdje izmedju. prirodnog i trenutno normalnog.
Selim sa drugog topica
gle, imam ovdje u svojoj blizini par koji puca od ljubavi, ali par koji nikako nije znao zivjet zajedno. Znas ono, vidis na ochima tih ljudi da se vole, strast frca na sve strane, medjutim, nesto ih kochi da zajjedno funkcionisu. Ona hoce jedno, on drugo.. Po meni banalne stvari, ali njima ochito vazne.
Evo ih napokon ponovo zajedno ,i to poslije dvije godine razdvojenog zivota i bracnog savjetovalista.
Uce da malo popustaju kocnice, prave blage kompromise i ustupke. Mislim da je takve stvari moguce praviti samo onda kad nekoga volimo i kada sazrijemo za zajednicki zivot.sviđa mi se ovo što je snorki rekla, "sazrijemo za zajednički život"- živa istina
a idealnih nema, samo onih koji ostavljaju taj dojam
s godinama, usudim se reći, naš je sve bolji, čvršći, bit će da sazrijevamo, ne skosamo više na svaku riječ, tolerantniji smo i podržavamo se u većini stvari
na početku smo bili strastveniji, sex vau, ali prilično nervozni, ko neki suparnici
sad mi se čini da su nam se putevi spojili u jedan put i idemo naprijed
kao da je citao ovaj topikZAGREB - Ženidba i obitelj nisu neka privatna stvarnost koju svatko za sebe može slobodno oblikovati - rekao je u ponedjeljak zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić na simpoziju “Ništavnost ženidbe: procesne i supstantivne teme”.
On je naglasio da “čovjekova ljubav i odgovornost prema drugome, koja se preuzima sklapanjem braka, ne može biti podložna nikakvoj reviziji, mogućnosti otkaza, izvođenju pokusa, probe ili tek potpisivanju ‘ugovora’”.
- Ženidba je potpuno i bezuvjetno darivanje - naglasio je kardinal Bozanić te dodao da brak nikad nije samo privatna stvar, nego ima i društveno značenje.
Obratio se i onima koji razmišljaju o raskidu crkvenog braka gdje “treba izbjegavati kruti pravni formalizam, koji je potpuno stran duhu crkvenih zakona”, kako je rekao, ali, “s druge strane, izbjegavati i način postupanja koji vodi pretjeranom subjektivizmu u tumačenju i primjeni kako normi ženidbenoga, tako i procesnoga prava”.
- Crkveni sud utvrđuje istinu, a sudski postupak proglašenja ništavnosti ženidbe nije sredstvo za ostvarivanje bilo čijih interesa, već sredstvo za ispunjenje dužnosti pravednosti, da se svakome da ono što mu pripada - poručio je kardinal Bozanić.
Sviđa mi se u što se tema pretvorila, odlične su mi ove rasprave i filozofiranja u vezi odnosa dvoje ljudi. Vidim zapravo koliko smo mi ljudi različiti a opet svi težimo istome. Svi se hranimo ljubavi a svakome ta riječ znači nešto drugo. I ovi postoci su mi zanimljivi. Zasad 50% bira ostanak u braku bez ljubavi a 40% nebi. U početku su razlike bile velike u korist ovih prvih. Samo vi nastavite u raspravama a ja uživm čitajući vas. I ovaj podforum je ko stvoren za nas, majke mi
...kečapiram ja tako jedan od omiljenih stripova kad ono:
http://www.explosm.net/comics/1418/
inace cijeli ovaj topic mi je SKORO promakao jer me nije bilo na netu skoro dva tjedna (:shock: i prezivila sam...), al evo, sve sam uhvatila! :D
i... smatram da sam jos premlada (i neudana, i nemam djecu) da bih znala odgovorit na pitanje iz ankete. mogu samo nagađat
Ja se druzim s ex moga muza
A mm s mojim ex.
I oni su se nekad medjusobno druzili, cak smo jedno vrijeme mislili da ce postat par.
U pitanju su bivse veze, ne brakovi.
Potpisujem i ja.
Meni bi u takvoj situaciji idealno bilo da nadjemo stan vrata do vrata, da K. zivi u jednoj malo cudnoj, prijateljskoj prosirenoj obitelji.
Mogla bih to bez beda.
Ne znam kako bi mm i moj novi gledali na to
Ovo mi zvuči ko filmJa se druzim s ex moga muza
A mm s mojim ex.
I oni su se nekad medjusobno druzili, cak smo jedno vrijeme mislili da ce postat par.
U pitanju su bivse veze, ne brakovi.
Nemoj krivo shvatiti
Zar to nije Melrose placeOvo mi zvuči ko filmJa se druzim s ex moga muza
A mm s mojim ex.
I oni su se nekad medjusobno druzili, cak smo jedno vrijeme mislili da ce postat par.
U pitanju su bivse veze, ne brakovi.
Nemoj krivo shvatiti
Nisam mogla odoliti, oprostite!!!
Ja zaista ni nakon iščitavanja svih postova ne znam bih li mogla ostati u braku kad bih se zaljubila u drugoga ili kad bi se mm zaljubio u drugu.
Lako mi je sad reći da bih ostala zbog djece, ali kad bi se to stvarno dogodilo.... Ne znam i nadam se da neću nikad morati odlučivati tako nešto.
Meni to nije uopce tesko zamisliti. Pa ti svi ljudi su ex... bilo pa proslo.. Da su bili in, onda bi to bili i dan danas.. ali nisu, pa su ex a ja sam inJa se druzim s ex moga muza
A mm s mojim ex.
I oni su se nekad medjusobno druzili, cak smo jedno vrijeme mislili da ce postat par.
U pitanju su bivse veze, ne brakovi.
A mozda sam ja prelezerna...
Ma kaj bi krivo shvatila, i meni je smijesno.
Jos da znate sve detalje
Al lako se zaj... dok nema djece.
Odrasli smo, kako prostres tako ces si leci (rekla bi pokojna baka).
K. obozava tatu. A mama je kao kruh i sol, mora biti tu.
A tako i svi njegovi mali prijatelji/prijateljice.
I srusiti mu taj njegov mali svijet... uh.
Triput bih razmislila. I cetiri puta odvagnula za i protiv.
(ne, nisam jos glasala...)
Anchie76, tako i ja mislim
Ja i exica smo se prvo samo pristojno pozdravljale, a onda jednom otkrile da imamo jos stosta zajednicko, osim slicnog ukusa za muskarce.
I eto sad smo frendice 8)
a ja sam krsna kuma ex-ovoj kćeri
kaj velite na to? 8)
i bolja sam si s njegovom ženom sad nego s njim i mm to zna i idemo k njma i tamo par dana prespavamo i svi se dobro zezamo.
i mm zna da ga neeebiii više za niša na svijetu (ex-a).
a ja sam krsna kuma ex-ovoj kćeri
kaj velite na to? 8)
i bolja sam si s njegovom ženom sad nego s njim i mm to zna i idemo k njma i tamo par dana prespavamo i svi se dobro zezamo.
i mm zna da ga neeebiii više za niša na svijetu (ex-a).
ima znači w. allena i u rl
Dobra si
Eto, super, baš mi je drago, uživajte :D!a ja sam krsna kuma ex-ovoj kćeri
kaj velite na to? 8)
i bolja sam si s njegovom ženom sad nego s njim i mm to zna i idemo k njma i tamo par dana prespavamo i svi se dobro zezamo.
i mm zna da ga neeebiii više za niša na svijetu (ex-a).
ima znači w. allena i u rl
[quote="Peterlin"]ne znam zašto al slažem se sa tobomPotreba djeteta je funkcionalna i zdrava sredina. Broj roditelja to ne garantira, već njihov odnos.[/quote]
X
zamrla tema pred 2 mjeseca a meni je vrlo aktualna!
došla sam do zaključka da mi je prag tolerancije nezadovoljstva vrlo visok jer, zapravo, zadovoljstvo nisam ni iskusila.
vlastiti mi roditelji nisu bili kvalitetan uzor. mamin prag tolerancije nezadovoljstva još je i veći od mog.
živeći s njima postalo mi je podrazumijevajuće da brak nije ravnopravnost i ravnoteža odnosa već je jedna strana ta koja vuče i prilagođava se a druga to koristi.
znam ja na svjesnoj razini da to nije prihvatljiv odnos ali nisam se znala oduprijeti naučenom i odgojem stečenom ponašanju sve do nedavno.
trenutno sam u postupku razvoda. ubm već 5 mjeseci s nama ne živi i tek mi je sada jasno koliko mi je bez njegovog otežavanja svakodnevice bolje i lakše.
voljela bih naći način da ga osvijestim, da ga barem zbog djece potaknem na promjene.
naš se odnos srušio ali bih voljela da njegov odnos s djecom bude puno bolji nego je bio do sada.
zapravo, žao mi je da nam je veliki dio života prošao u nezadovoljstvu i međusobnom optuživanju.
najgori mi je bio osjećaj nemoći. željela sam promijene ali nisam znala kako ih ostvariti i vrtila sam se u začaranom krugu. razvod mi je bio naj naj naj zadnja opcija.
poznavajući sebe, ne bih ostala u braku bez ljubavi.
Poanta braka mi je ljubav - naravno da važnu ulogu igra i razumjevanje, podrška itd, no onda sam se mogla udati i za najbolju prijateljicu.
Ja sam se udala dva mjeseca prije poroda - ne zato što sam bila trudna nego zato jer sam bila zaljubljena. Beba je samo ubrzala svadbu za 6 mjeseci.
Svog muža volim do kraja svijeta i nazad - stvarno bi se trebao namučiti da napravi toliko loših stvari da ga prestanem voljeti. A da ih napravi?...pa onda nije vrijedan da ga i dalje volim. A pogotovo da ostanem u braku.
Iz mog iskustva; trenutno smo u fazi cimera, tj.svatko u svojoj sobi, nije riječ o prijateljstvu, već o prikrivenoj mržnji. Nakon što smo se potpuno iscrpili u višegodišnjim svađama sad smo civilizirano ohladili i naš se odnos svodi na brigu i razgovor o djeci.
Pretpostavljam da ovako neće dugo potrajati i da je to zaista neka vrsta čekaonice, samo se pitam što čekam?
Zašto se ne razvedem? Djeca ga obožavaju. Znam da i ovako jako trpe, ali im nemam snage još više slomiti srce. Iako naslućujem da će se nešto morati promijeniti jer kad pomislim da bi ovako nastavila još 10 godina smuči mi se život.
Ali ne vidim ni svijetlu budućnost sama s troje male djece...
To je baš to-živiš s njim samo radi djece. Ne znam što da ti kažem, djeca ga vole i oni vjerojatno pojma nemaju da to nije brak, oni prihvaćaju ono što vide. A s druge strane, živjeti na taj način s nekim mora da je ubitačno, strašno, da te uništava iznutra..Ja bi to prekinula i počela ispočetka sa djecom. Ako se radi o normalnom čovjeku, potrudit će se skupa s tobom da djeci olakša situaciju.
oni prihvaćaju ono što vide, a u budućnosti bi im se moglo desiti ovo što je fegusti opisala, da i sami zaglave u takvim vezama jer misle da je to normalno i da tako mora i treba biti.
mislim da je na dulje staze bolje (i za roditelje i za djecu) razvesti se pa pregrmiti onaj period prilagodbe i kasnije živjeti život punim plućima, nego životariti iz dana u dan.
što će vaša djeca naučiti živeći u domu gdje mama i tata i imaju svatko svoju sobu?
moji se nikada nisu svađali, ali ono nekad ako bi se porječkali, pa za ručkom ledeni pogledi, tišina, ne poljube se kad se vide. užas.
btw jeste li gledali nedjeljom u dva ovaj vikend, gost je bila psihologinja mirjana krizmanić i nešto su razgovarali o preljubu i ona smatra da ako znate da netko nekoga vara, da ne biste to trebali otkriti drugoj strani, jer se to ne tiče nikoga sa strane i jer ima hrpetina brakova gdje partneri žive u braku radi djece/imovine/navike, a sa strane imaju svoje veze koje ih ispunjavaju i daju im snagu da "trpe" u bračnom životu.
moram priznati da mi nije baš sjela ta izjava, pogotovo uzimajući u obzir da je žena psihologinja - dupli život i pretvaranje, nije li to nespojivo s psihičkim zdravljem?
meni je.
i nije me briga što psihologija o tome ima za reći.
meni moj zdrav razum i savjest to ne dozvoljavaju.
a najporaznije mi je ovo
a što je s djecom koja žive s takvim roditeljima, kakvu će ona sliku stvoriti o dobrom braku?jer se to ne tiče nikoga sa strane i jer ima hrpetina brakova gdje partneri žive u braku radi djece/imovine/navike
baš sam razmišljala kako nam društvena očekivanja nameću teret da kada smo jednom zasnovali bračnu zajednicu moramo je pošto poto i održati.
prihvatljivije je živjeti u braku bez ljubavi nego li djecu odgajati kao samohrani roditelj.
nije ona pricala o "trpljenju". Nije niti o nekoj romanticnoj ljubavi, ali ne zaboravimo da je brak ugovor, a ugovorni odnos moze svasta odrzavati.daju im snagu da "trpe" u bračnom životu.
Ona je upravo naglasila da paralelna veza omogucava pojedincu da ostane u braku bez trpljenja.
Meni osobno se cini prekomplicirano, previse toga se treba poklopiti da bi se takve veze odrzale, ali ne sumnjam da postoje.
Takvih brakova ima strašno puno. Gadljivo puno. Meni isto nebi odgovaralo ali ljudi su spremni na sve da održe brakove.
Nisam gledala Nedjeljom u dva, ali po onome kako je preneseno ovdje, slažem se s Bubicom. I mogu razumjeti poantu nemiješanja u brak u kojem postoji preljub-možda se onaj drugi partner s time pomirio, možda mu takav život na neki način odgovara, ali teško bi to mogao objasniti nekome sa strane. Možda bi ga i tuđe uplitanje pokolebalo i razbilo "idilu" u kojoj živi, možda bi se zapitao je li to doista način na koji želi živjeti život, ne znam... Ali mogu se zamisliti u poziciji prevarene strane, upravo zato jer je možda moj brak u nekim elementima takav da se nekome sa strane može činiti u nekim segmentima neprihvatljivim, ali meni je to u redu, ili ako mi i nije u redu, tako sam prihvatila. I doista se ne bih htjela naći u poziciji da nekoj dobronamjernoj duši objašnjavam zašto je to meni OK, da se opravdavam ili da jednostavno vidim da me se žali...
Malo sam se zapetljala, ali nadam se da se kuži što hoću reći
I da-ne govorim o preljubu, nema toga kod mene, govorim o nekim drugim stvarima za koje možda oni koji me poznaju misle da trpim, ali ja ne mislim tako.
Za preljub-stvarno mislim da ga ne bih mogla pretrpjeti...
potpuno se slažem, pogotovo ako si sama sa sobom načisto.
to je tvoj izbor.
nije u redu kada naši izbori idu djeci na štetu. pritom ne mislim da je rješenje u razvodu a niti u ostanku u braku. svaka priča ima svoje specifičnosti i samo sudionici mogu procijeniti što je najbolje.
jedino je bitno ne izgubiti iz vida potrebe i osjećaje onih koji u obitelji žive a nemaju pravo odlučivati.
za sve je moguće naći zadovoljavajuće rješenje (kao i nezadovoljavajuće).
Upadam da nisam iščitala svih 7 stranica već poneke postove, pa možda ulijetavam u raspravu, ali odgovaram na temu 8)
Imam potrebu davati ljubav i primati je.
Imam potrebu za zagrljajem, za bliskosti, seks je prirodna posljedica bliskosti.
Ljubomorna sam osoba i na samu pomisao da bi MM mogao imati nešto sa nekom drugom ženom, zaboli me želudac.
Šta ću, još sam jako zaljubljena u svog muža. Fali mi, jedva čekam da ga vidim. Imamo uspona i padova, ali to je život. Bitno je da niti jedno ne odustane i ne prestane davati.
Da li bi sa njim mogla ostai u braku samo u prijateljstvu?
Da, jedino u slučaju da nam se tako posloži život, jednostavno da više ne osjećamo tjelesnu potrebu za seksom ( za sada :? ), ali da ostane sve ono ostalo što nas veže - bliskost, nježnost, prijateljstvo. Zašto ne? Lijep i ugodan suživot.
Po meni je to samo teorija, sve pada u vodu ako postoji treča strana.
Ako smo samo on i ja , naš brak i naš dogovor to je u redu.
Sad mi misli idu na drugu stranu i zamišljam nas kao dva starčeka koji se šeču i drže za ruke.
Znam da to nije popularna perspektiva, ali ja sam si mislila, dok sam slušala ovu "mudru" psihologicu - u kakvim emotivnim klopkama žive oni tzv. drugi. Imala sam dvije frendice koje su se spetljale s oženjenima na faksu. Meni je to osobno nedopustivo i curi s kojom sam bliska sam to i rekla, ali tek kasnije sam skužila u koju mrežu prevare i laži ju je tip ulovio. Ne želim nikog osuđivati, ali cura je bila ljuštura kad je sve završilo, a druge je uspjela razvrći taj brak, da bi je gospon vrlo brzo nadopunio kako je navikao. Takvi doslovno uzimaju od svakoga ono što im treba, kao vampiri. To nije zdrava slika međuljudskog odnosa. Ljudi nisu proteze. Gospođa psiholog je sigurno obrazovana, ali čini mi se da joj nedostaje hrabrosti da ljude inspirira za prave vrijednosti, umjesto da ih osuđuje ili im besmisleno povlađuje kad čine loše sebi i drugima.
Meni je brak bez ljubavi nezamisliv, ali meni ta ljubav uključuje i dobro i i zlo i zdravlje i bolesti - mislim da smo time obuhvatili i one psihičke - pa se ne mogu žaliti ako me kaj zadesi
S ovime se moram složiti, i iskreno dođe mi muka od tog. Nedavno sam doznala za nekoliko ljudi da žive u takvim brakovima ( ljudi s kojima sam u dobrim odnosima i koji su mi u jednu ruku bili uzor) i mogu reći da su mi se jako poljulala uvjerenja o sretnim brakovima i sl.
nemoj - to su samo ti- ima divnih primjera, ali kao i sve vrijedno - rijetki su, ne izgledaju tako na prvi pogled i dragocijeni su. Šteta da nas loše iskustvo liši dobrog.
Mogu reći da sam u braku više radi djece, da imaju i tatu i mamu, nije da si MM i ja nismo dobri, ok smo si, ne svađamo se, sve nekak ide ali nije to 'to'.... fali mi uzbuđenja, strasti, da mi klecaju koljena kad me takne, da jedva čekam trenutak samoće s njim....ali ne....nema više toga i to užasno frustrira......a godine lete.....
Ne sjećam se kad sam zadnji put s MM doživjela veliki "O"
Nema zime za tebe
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
