trina, ubi me danas sa svojim postovimaTrina prvotno napisa
Nema zime za tebe
 |
|||
|
|
|||
trina, ubi me danas sa svojim postovimaNema zime za tebe
Moj glas je NE
Živjela sam dosta dugo zbog djece, Da tražim nekog sa strane osjećala bih da se osvećujem, radije si želim pružiti novu šansu ako se ukaže kakva dobra prilika.
Evo, ja sam rodila pre malo više od 2 meseca i vrlo često (sada intenzivnije nego pre rođenja L) osećam da smo njen otac i ja kao neki stari bračni par koji nema baš mnogo o čemu da priča. Naš odnos je sad tu i tamo prijateljski. Seks, naravno, nemamo. I nema ga na vidiku još skoro.
Stvarno bih volela da popravim stanje, jer naše dete zaslužuje to. Osim toga ja md stvarno volim, a valjda i on mene. Ne svađamo se, uglavnom sve "štima" :/ ali naš orkestar nekako meni zvuči ipak raštimovano. Mučno mi je da živim sa njim (ili sa bilo kojom muškarcem) cimerski život. Meni treba nešto više od toga.
Ja sam već imala jedan brak koji je propao, između ostalog i zbog toga što ja mbm više nisam doživljavala kao muškarca, već kao rod najrođeniji. Kao brata svog ili tako nekako. I svakako da nisam mogla da se poseksam sa njim. Naravno da to nije bio razlog za prekid braka, bilo je tu još mnogo, mnogo toga težeg, ali je tako krenulo.
I evo, sad mi se slična stvar događa, s tim da sam sada ja ta koja je puna života, a on je taj koji nam zavrće slavinu.
I zbog takvog ponašanja, ja sam u stanju da prekinem našu vezu i uskratim detetu život uz oba roditelja (kao što se to dogodilo sa mojom starijom ćerkom)
Oprostite što sam odužila, ali sam morala da se izjadam, jer me ovo već stvarno nervira i kida, a nemam sa kim da podelim.
Vanesax, ja mislim da je kod vas toliko rano za dijagnoze, da si toliko pod utjecajem bebe, hormona, dojenja, pelena, nespavanja i svega da dolaziš do tako rigoroznih zaključaka. Ajde malo popričaj s mužem i objasni mu kako se osjećaš, reci mu da ti treba i nek se malo potrudi. Baš šteta kako nam ta razdoblja nakon poroda budu najčešće bezveze kad su muževi u pitanju umjesto da bude ugodno, lijepo i sigurno. Jeli to njemu prvo dijete? Možda ne zna kako se postaviti u čitavoj toj situaciji?
Moje mišljenje je da promjena muškaraca/muža vrlo u rijetkim slučajevima mjenja stvar.
Prije ili kasnije i sa drugim muškarcem se desi isto,uzbuđenje prije ili kasnije popusti...To je prirodno.Očekivati da će nam klecati koljena svaki put kad on dođe na vrata nije realno,a bome bi bilo i iscrpljujuće.
Ono što po meni mjenja stvar nije nužno promjena muškaraca nego rad na sebi ,tj.rad na paru.Da shvatimo zašto nastaje blokada i zasičenje.
Možda su to davno nerješeni konflikti koji u određenim situacijama isplivaju na površinu,ljutnja koju nismo pokazali,očekivanja koja nisu ispunjena jer ih nismo izgovorili...
Sve to malo po malo može trovati odnos i dovesti do toga da nam veza šteka u krevetu.
Sve to uz kronični nedostatak zajednički provedenog vremena,psihološki angažman u drugim područjima,hormone....
Nisam čitala temu od početka,nadovezujem se samo na zadnje postove...
Ovo mi je poznato... Kak djeca imaju "faze" u odrastanju, mi imamo "faze" u braku. Srećom, kod nas se to vrti oko samo dvije stvari - periodi strasti i periodi "imamo važnijeg posla" a to se izmjenjuje sinusoidalno.
Trenutno smo u fazi "imamo važnijeg posla" ali ufatili smo se neki dan razgovarati o tome kak već jedva čekamo da prođe šk.godina i da napokon imamo vremena sami za sebe (kad klince otprašimo dedi i baki na par dana) onak, kak BOg zapovijeda...
Kad mi se prvi put dogodilo takvo zahlađenje i faza "imamo pametnijeg posla" malo sam se zabrinula, ali sad znam da stvari s vremenom dolaze na svoje mjesto. Dobro je dok smo usklađeni, pa nam iste stvari odgovaraju u isto vrijeme, ili bar imamo razumijevanja ako netko baš trenutno nije u strastvenoj fazi. Doći će i to...
A koliko vam traje faza kad imate važnijeg posla?
Nekome godinama.
Nekome cijeli život.
duvam prašinu sa ove potonule teme.
opet me isto zanima.
sad definitivno nisam pod uticajem hormona.
novost je da smo počeli /ili ja to tek sad primećujem/ da se ne slažemo oko mnogo čega.
najsvežiji primer je ogradica koju ja želim za bebu, a on smatra da ne treba da navlačimo još stvari u njegov ionako premali stan. pre toga su bili ormarići u kupatilu, koji su mi bili preko potrebni, jer ne mogu stvari da držim na veš mašini, podu, korpi za veš... njemu je to bilo potpuno bezveze što ja tražim.
zapravo, ogradica je samo paradigma.
po njemu ja imam previše želja, a on to ne može da ispunjava i da me prati
zaista mi se nekad učini da smo mi višak u tom stanu :/
i zaboravila sam da kažem da se ne sećam kada smo se poljubili, a kamoli nešto žešće od toga
vrhunac bliskosti nam je njegovo 'laku noć' kad ide na spavanje, a ja ostajem ispred kompa
Nama cijelu zimu. Ljeti smo si super. Bit će da smo meteoropati
Uhi zaboravila sam da kažem da se ne sećam kada smo se poljubili, a kamoli nešto žešće od toga
vrhunac bliskosti nam je njegovo 'laku noć' kad ide na spavanje, a ja ostajem ispred kompa
vanesax
vanesax, jeste li vas dvoje ikad sjeli i ozbiljno popričali o tome što vam se događa s brakom? Ali onako, konkretno i bez međusobnog optuživanja? Da pokušate zajedno naći uzrok problema i način kako ga otkloniti?
Ja mislim da to i je najteže od svega. Ja i muž smo nekoliko godina plivali u magli, živili u lažima i pravili se da je sve OK. Ja sam uporno htjela razgovarati ali on nikako nije jer je znao u čemu je problem i da sve ovisi o njemu. Jednog dana kad sam ga uhvatila, sjela i rekla mu da ja i djeca odlazimo radi tog i tog razloga, razvodimo se i doviđenja, on otvorio dušu i po prvi put u svom životu pričao, pričao, pričao..onako najiskrenije na svijetu. Otkrila sam da je onaj najveći problem koji nas je derao i trgao, posljedica još tisuću drugih problema kojih nismo bili ni svjesni. Zanimljivo je to kako živiš s nekim, znaš ga više od pola svog života a neke stvari uopće ne vidiš.
i nama su vrhunci njeznosti izjave tipa "dal trebas sto iz ducana?"
vec sam dugo pesimisticna i zabrinuta
nebi ostala u braku ako nema nježnosti i ljubavi...jer tada ni djeca nebi bila sretna i nebi naučila što znači ljubav.....
desi nam se da 1 tj imamo samo razgovor vidimo se navečer,i laku noć,dobro jutro...ali samo shvatimo da tako nemožemo i da nam fali nježnosti i ljubavi.....sve probleme koje uočimo riješavamo ih ODMAH.....
onda mu pokaži da ga voliš
kakvi poklončić i sl. , kao u početku veze
i nađite vaše vijeme ,bar sat na tjedan
ja i mm smo prošli jednu gadnu fazu prije 2-3 godine... dugo nije bilo ničega... čak se ni svađali nismo... i to je fest dugo trajalo 1-2 godine...
ne znam što nam se zatim dogodilo ali odjednom su se stvari vratile 10 godina unazad ili unaprijed, ne znam, i mi smo ponovno zaljubljeni klinci u najgorem
sad nam je baš lijepo.... već duuuuugoooo...
purple rain daj se recepta sjeti pa onda piši
mi smo se neki dan posvađali već u krevetu, i to skoro pa prije nego što smo se probudili
ajde se ti sjeti što tvoj muž voli... (jest, pit, u sexu...) pa se probaj sjetit kad si mu to zadnji put s guštom priredila...
hm, ne sviđa mi se ta teorija da JA ugađam da bi bilo dobro :/
kod nas je npr. sve ok dok njega ne uhvati neka ..... ne znam kako bi to uopće nazvala (menopauza
kad je živčan/nabrijan bez meni vidljivog razloga
i samo se otresa, 'duri', viće, živčani bez meni vidljivog razloga.
E pa u takvim situacijama mi nije niti na kraj pameti da idem nekome niz dlaku
nda... a zašto onda očekuješ da on tebi ugađa...
je se iskreno ne sjećam tko je prvi krenuo s time nakon onog perioda šutnje... ali bila to ja ili on - sasvim svejedno jer danas oboje uživamo plodove toga... ugađam mu s guštom i on mi to vraća jednakom mjerom...
valjda je samo trebalo zaobići onaj A ZAŠTO BI JA? faktor i krenuti s e baš ću ja...
a što se tiče muškog PMS-a
ljubav je darovanje , ne uzimanjehm, ne sviđa mi se ta teorija da JA ugađam da bi bilo dobro :/
kod nas je npr. sve ok dok njega ne uhvati neka ..... ne znam kako bi to uopće nazvala (menopauza
kad je živčan/nabrijan bez meni vidljivog razloga
i samo se otresa, 'duri', viće, živčani bez meni vidljivog razloga.
E pa u takvim situacijama mi nije niti na kraj pameti da idem nekome niz dlaku
ako ne daš, kako možeš očekivati da češ dobiti
ne možeš nekome zapovijediti da te voli, možeš se samo nadati da će druga strana voljeti ono šta možeš pružiti
ljubav je ka cvijet, treba ga zalijevati
imala sam predbračni skoro-upad treče osobe (kao na prijateljskoj razini, najgori način, muški to ne vide)
kako sam isplivala? radila sam suprotno od svog ega
pokazivala sam mu koliko ga volim, ni riči o trečoj osobi
koliko mi je stalo do njega, koliko mogu dati ...
upalilo
da nije, znala bih da sam napravila sve šta sam mogla .. i svak svojim putem
mi smo imali zahlađenje (sa moje strane) prošle godine, da nije bilo male, ja bih potegla pitanje: svak-svojim-putem
jer sam ja takva, kad mi dosadi dižem sidro, najduža veza prije njega bilo je 3 mj
on, on je sušta suprotnost, kad zagrize ne pušta, sve dok ima i najmanja nada
kako smo se približili? on je dava , pa smo propričali .. i sad smo opet bliski
naši frendovi su dopustili da se tišina nagomila .. ona ga je napustila sa malim
da ne osječa za njega ništa
znam taj osječaj ... i on može biti prolazan
nađite izgubljeno vrime, ono nešto što vas je približilo, ono čemu se zajedno smijete .. i budite pozitivni
meni dani na poslu znaju biti grozni , ali kad mu prepričavam dan , uvijet to radim sa vesele strane, srečom oboje volimo crni humor
biti pozitivan ima pozitivan
to ti govorim ja, zakleti pesimista
svakodnevnica nas može progutati, možemo nestati u njoj .. i šta onda? postajete dvoje stranaca pod Ugovorom
volite li gledati fimlove skupa .. gledajte bar 1 tjedno
MM ne voli izlaziti, a voli kartati sa frendovima
bila ja dva put, umrla od dosade .. no tnx
ja volim izlaziti, pa se dogovorim sa frendicama za piće i sl.
svi mi se tu i tamo nakupimo frustracijom, taki je život
ja samo pazim da u tim trenucima nađem ventil, odem to nekamo izbaciti, jer moje misli su tada u crnjaku
kad se ispušem , onda dobijem i bistriju glavu , pa su mi odluke kvalitetnije
MM ne zna kamo sa tim, pa ga ja ignoriram, ne vidljivo, nego se uklanjam sa puta i ono što čujem (jest grubo reči)Ž: bla, bla, bla, solnjaču nisam stavila livo od štednjaka nego desno, bla, bla...
znam da je živčen, da grinta bez veze, pa ga pustim
kad se smiri.. eto osobe koju volim
inače, ja obožavam nogom nabijati limeni sić
stavila sam da, premda nisam sigurna je li pitanje dobro postavljeno ili ga ja ne kužim sto posto. hoću reći da bi ostala u braku bez strasti, ali ne i bez ljubavi. ne bih mogla nekome kuhat i prat bez ljubavi.
ne očekujem ja da se meni ugađa, štoviše ide mi to na živce,
da me se drži 'kao kap vode na dlanu' i ostale 'truć blać (kak veli puntica)
nije mi to nikada pasalo,
mogu i volim sve sama,
a glede ugađanja - doma sam 24/7 sve je uredno/čisto/skuhano..... da ne nabrajam, ne fali mu ništa,
a on ne radi apsolutno ništa osim 8 h na poslu koji mu je 20 m od kuće
i za sve drugo je 'prumoran' pa tako i za dijete (ovo me ispaljuje iz cipela)
kaj je dijete MOJ 'posao'
ma ima tu svega, nije tu samo ugađanje,
mora si on posložiti prioritete i važnosti u životu,
naučiti poštovati prvo sam sebe a onda dalje,
a to je na žalost dugotrajan proces.
Al idemo na bolje, tek smo 3 godine u braku.
Ja se uvijek ponašam isto, situacija se razvija ovisno o njegovim 'raspoloženjima' - na žalost, tako je.
odličan post
kahna, tvoju situaciju "pratim" već neko vrijeme i zbilja ne znam što da ti konkretno savjetujem..
malo me bode u oči prvi dio tvog posta, ovo o ugađanju i kako ne voliš da ti se to radi, kako sve možeš sama..
ljudi oko tebe se onda prije ili poslije počnu osjećati beskorisnima, a to nije lijep osjećaj.
prokopaj po ovom pdfu i pronađi onu temu od tresnje4, o sličnim stvarima se govorilo.
mgrubi je predivno sročila, moraš davati bez da očekuješ nešto zauzvrat.
moraš nesebično krenuti od sebe zapravo iz jednog sebičnog razloga - da na kraju svega znaš da si dala sve od sebe i da se barem zbog toga ne moraš osvrtati i pitati se "a što da sam..?"
sama moraš odrediti granicu do koje si spremna davati i ne primati ništa zauzvrat.
i pazi, možda je to ništa što ne dobivaš, tvom mužu puno i previše.
razgovarajte o tome.
pa, očito da ti one ne treba, ti si sasvim dovoljna da kuča funkcioniraa glede ugađanja - doma sam 24/7 sve je uredno/čisto/skuhano..... da ne nabrajam, ne fali mu ništa,
a on ne radi apsolutno ništa osim 8 h na poslu koji mu je 20 m od kuće
i za sve drugo je 'prumoran' pa tako i za dijete (ovo me ispaljuje iz cipela)
kaj je dijete MOJ 'posao'
ma ima tu svega, nije tu samo ugađanje,
mora si on posložiti prioritete i važnosti u životu,
naučiti poštovati prvo sam sebe a onda dalje,
.
i to ti je mala zamka koju ja vješto izbjegavam: odbijam mjenjati žarulje ili popravljati bilokakve kvarove
mogu to raditi ali neču
neka i on nešto radi, pa makar bilo i krivo
možeš ti umjeto njega peglat, kopat, slagati drva ... ali sustav vrijednosti on sam slaže
teško češ sam sebe poštivati ako ti okolina ne poštuje
piaj se šta voliš kod njega, da li ga poštuješ, da li ti on vridi više od donora sjemena ...
nešto vas je skupusilo skupa, nitko vam nije prislonio pištolj na glavu da se vjenčate
šta je to bilo?
Nespretno sam se ja izrazila,
glede ugađanja, onog 'sitnog' svakodnevnog;
odem u dućkas pa mu uzmem čokoladu (jer znam da to voli/obožava),
skuham mu čaj kad znam da se smrznuo,
maltene svaki dan je za ručak ono što on voli,
pustim mu vodu u kadu,
itd. itd. ima tu sitnica i sitnica,
koje ja ne brojim, ne očekujem ništa za uzvrat,
e sad, kod njega tih sitnica nema :/
ili ih ja ne prepoznajem
izbacuje me iz cipela njegova narav/eksplozivnost/bezobraznost/djetinjasto ponašanje (tipa vrijeđanje na razini 3 razreda) kad treba za ozbiljno razgovarati,
a radi se o nekom tekućem aktualnom problemu.
Jednostavno ne funkcionira vruće glave.
E sad, kad je 'in the mood' ili se posvadimo ili se (kak to veli onaj Grey ak se ne varam) zavuče u svoju špilju i nitko mu ne treba niti ikoga želi čuti (čitaj sjedi za kompom sa slušalicama na ušima)
Već sam napisala, ja se ponašam uvijek isto, problem je u njegovom
mood-u, od kojeg sve ovisi.
a onda to jedno vrijeme klapa pa onda ja puknem i tak sve ukrug.
Obićno on skuži kad je pretjerao pa pokazuje da mu je ipak stalo,
onda 'radi' sve što ga inače ja moram zamoliti.
i tak, da ne duljim,
očito je da o svojim bračnim 'problemima' pišem samo kad mi je MM 'in the mood'
kahna, jesi li ti jedinica ili imaš braće/sestara?
jel on rak u horoskopu?
fakat ne mogu vjerovati da ima toliko žena koje bi ostale u braku bez ljubavi...
koja je smisao toga braka?djeca?...mislim da ste si skroz naopačke posložile stvari i da je puno gore za djete da odrasta u takvom braku..kak da uopće to djete zna kaj je ljubav, kad to nema doma..
neznam, al mislim da svijet ide k vragu i zbog ovakvih stavova
Naravno, prvo bi trebalo utvrditi što znači "ljubav" u konkretnom slučaju, ali meni se čini da, barem u smislu u kojem se ovdje najčešće koristi (zaljubljenost/ strast/ nekovrsno posvemašnje romantično zajedništvo), nije nužna za opstanak braka.
Ako se ljubav proširi da uključuje i neromantične vrste ljubavi -- tipa prijateljstva, partnerstva, rodbinskih odnosa -- onda, po meni, brak ima smisla sve dok neki oblik ljubavi i poštovanja postoji. Da, zbog djece; da, zbog jednostavnijeg života u dvoje; da, zbog napora koji smo u njega uložili; da, zbog poštovanja prema drugome kojemu je možda taj brak u redu... itd. To nisu nimalo nevažne stvari, ni inače pa ni kad se govori o opstanku braka.
Mislim da djeca iz takvih brakova mogu naučiti puno o partnerstvu, o postojanosti, o strpljivosti, o toleranciji, o ne-samoživosti... i drugim vrijednostima koje danas možda nisu na cijeni ali nisu ni za odbaciti. Dakako, svaki će pojedinac za sebe odlučiti što mu je važnije, ali nema univerzalno ispravnih načina da se "stvari poslože".
Kao da su prije ljudi ostajali u braku samo iz ljubavi.
Ili je idenje k vragu trajno stanje ovoga svijeta... a onda je, zar ne, svejedno?
to se može desiti
sušno razdoblje
ali dokle ima poštivanja dotad ima ozbiljne mogućnosti da se ljubav vrati
razlog tom strpljenju je u odgovornosti prema djeci
ne možeš nekog konstanto voljeti istim intezitetom: od 1%-200%
nisam, imam i brata (starijeg 4 godine) i seku (mlađu 13 godina), zašto?
Nije, ja sam - i opet zašto?jel on rak u horoskopu?
Inače, za Nikiva;
mi ti se volimo ko golupčići...
svaki dan jedan leti kroz prozor
ponaša se ko rak
Drago mi je da ima i takvih koji se nikad nisu suočili s ovom dilemom... Možda zbog njih neće ovaj svijet otići k vragu?
Veliki potpis na argentin post.
Svijet ide kvragu jer su se apsolutno izgubile sve moralne vrijednosti. U današnje doba sve što napraviš "za sebe" je ispravno...nema nikakvih moralnih smjernica i najvažnije je zadovoljiti sebe i svoje potrebe. U takvom okruženju gdje se sve opravdava sebstvom, nema osobe koja ne bi pokleknula i rasturila sve oko sebe samo da zadovolji svoje strasti.
Zaboravih na ovo, a dužna sam odgovor...
Evo, zadnja faza "imamo važnijeg posla" nam je pri kraju. Traje oko 3 tjedna (mlađe dijete je bolesno, vidi se da sam puno na forumu). A završava danas, jer sutra je Badnjak... Zezam se, osjeti se da već nekoliko dana ipak idemo uzlazno.
Djeca će dio praznika provesti kod mojih u drugom gradu, i eto nama par dana za romantiku...
A sad ozbiljno - faza "imamo važnijeg posla" obično ispod površine znači neko nezadovoljstvo (bez obzira s čije strane) tj. narušenu ravnotežu...
Često se dogodi da meni bude previše (ova šk.godina mi je teška jer su djeca krenula u glazbenu pa se količina slobodnog vremena smanjila na nulu), ali isto se dogodi i mm-u, pogotovo kad ima periode velikog opterećenja na poslu. Faze umora znaju trajati tjednima (3-4) i tada živimo u iščekivanju nekog produženog vikenda ili godišnjeg odmora.
Kad dođemo do daha, obično STIGNEMO pogledati i potrebe one druge osobe, a ne samo svoje (ali mora biti obostrano i uzajamno) i možemo zakoračiti u fazu romantike.
Nedavno smo proslavili desetu godišnjicu braka. Ono što smo NAUČILI je slijedeće (i razlikuje se za mene i za njega):
JA - morala sam se okaniti stava "sve mogu sama" i naučiti tražiti pomoć na vrijeme, a ne divljajući ili u suzama kad mi stvarno počnu iskakati osigurači. Uspjela sam to naučiti od mm-a.
ON - morao je naučiti reći JA, a ne samo MI i pobrinuti se tu i tamo i za svoje osobne potrebe i želje. Uspio je to naučiti od mene.
Ima perioda (nije rijetko) da uskočimo u stare tračnice i tada se jako osjeti ispadanje obitelji iz sinkronizma (gubi se fina usklađenost i otvorenost prema drugima, a tada se često pokazuju zubi) ali sad već dugo znamo bolje i kad netko od nas osjeti potrebu za režanjem ili zavlačenjem u kućicu, nekako svjesno kažemo "čekaj malo, da vidimo o čemu se tu zapravo radi". Najprije preispitam sebe, a onda po potrebi pretresem stvar s mm-om. On slično... Čak i djeca polako uče i postupaju tako, u skladu sa svojim temperamentom.
Ono što nam je pomoglo (svakom na svoj način) je da neće život početi kad riješimo sve probleme. Život se SASTOJI od toga. To je izazov... Čovjek nauči cijeniti i te faze "imamo važnijeg posla" jer bez njih ne znaš kako izgleda druga strana medalje, ne znaš cijeniti kako je inače dobro.
Peterlin
neće život početi kad riješimo sve probleme. Život se SASTOJI od toga. To je izazov...
gurat teoriju ''pa i ljubav je ako se poštujemo i ne mrzimo '' je čisto zavaravanje samog sebe.to NIJE ljubav.
samo bi htjela da mi odgovore ljudi koji žive u takvim brakovima, kako mislite da će vaša djeca naučiti što je to bračna ljubav koja uključuje i zagrljaje i poljupce i maženje, ako to doma nemaju, već isključivo odnos dvoje cimera koji su ostali zajedno zbog ''djece''.
po mom mišljenju djeca su tu samo izgovor za ostajanje u takvom braku.
ljudi bi trebali biti zajedno jer se vole, a ne zbog kredita, stana, straha i sela.
malo previše idealiziraš za moj ukus..u ovim godinama, osjećam i znam da ljubav nisu (samo) zagrljaji i poljupci
mislim , a a kako će djeca u jednoroditeljskim obiteljima naučiti što je bračna ljubav ? iz filmova , bajki ?
Mislim da bi i djeca rađe da žive u zajednici dvoje cimera , koji se poštuju i ne svađaju , nego da se roditelji rastave.
Idealiziraš , previše.
ali da nije ovoga što sam citirala barem 20 bračnih parova koje poznam ne bi bilo u braku :/
naravno, i da nije djece....
uopće ne idealiziram, nego sam realna..
vi idealizirate i zavaravate se...sebe i djecu prvenstveno
brak bez ljubavi nije brak..
nego drek na papiru 8)
ljubav je platonska
nisi realna , ti si još u sedmom nebu
il si premlada il si kratko u braku
Ja se, u neku ruku, slažem s Nikivom. Naravno da ljubav s osobom s kojom si dugi niz godina zajedno nije nakon tih silnih godina ista kao prvog dana, u smislu da ti ne klecaju koljena baš svaki put kad ga vidiš, da možeš preživjeti i dulju odvojenost bez nekih većih problema i da sad ne nabrajam. Ali, onako kako ja vidim stvari, ako je sve u redu u braku, ako se još ljudi vole onda to postane još dublja i ozbiljnija ljubav, tu su djeca, tolike stvari ste prošli zajedno, toliko toga vas veže i spaja, imate toliko zajedničkih tema... Ako nestane ljubav, ja isto tako ne vidim smisao ostajanja u braku. I nemojte meni reći da idealiziram, u braku sam 11 godina, zajedno smo bili 8 prije nego smo se oženili.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom