dugovi koji su se stvorili u samom procesu radi utvrđivanja alimentacije, znaci od pocetka parnice do pravomocne sudske presude ( po "starom" zakonu) odnosno od datuma nastanka obveze do pravomocne sudskre presude ( prema izmjenama i dopunama iz 2007.), po ZOO padaju u zastaru nakon roka od 10 godina.

ne bih rekla da je to olakotna okolnost, ali sudovi nisu duzni upozoravati stranke na zastaru. osobi koja plati/vrati iznos koji je prema zakonu usao u zastaru, isti se ne moze vratiti niti ta osoba moze traziti obestecenje, odnosno naknadu, a sam njegov postupak se gledao kao naturalis obligatio ( prirodna obveza).

ako sudskim putem potrazujete te troskove, ne zaboravite na zakonske kamate.