susrela sam se i ja s testiranjem granica i kojekakvim "musicama" tijekom svog roditeljevanja

al neke stvari nikad nisam radila

nisam cile-milala oko stvari koje se moraju napraviti (za koje ja smatram da se moraju napraviti, da se razumijemo). kazem, napravim, gotovo.

nisam nikad puno dramatizirala oko toga da zube treba prati, da ce se pelena skinut i piskit u wc, da se treba okupat, oblacit, svlacit ili u autosjedalici vozit. nikakvi igrokazi ni slikovnice ni slicne stvari.

i moja su djeca pokusala za sve navedeno (i puno vise) testirati granice i pokusavati izvest da se nesto ne napravi ili napravi "po njihovu". ne moze. prvi put kad odbije ili protestira ili bjezi po kuci (ili oko nje) jer nesto ne zeli - ja uzimam u ruke, napravim na brzinu bez puno price i zapricavanja i gotova stvar.

imaju tonu stvari koje sami biraju i odlucuju, one za koje smatram da su bitne - nema biranja ni odlucivanja. odgovornost je na meni. pa i diktatura