U svojoj "prošloj generaciji" nisam takve greške uzimala u obzir tj. priznavala bih im npr. u matematici i prirodi kao točan odgovor ako je u odgovoru bila pravopisna greška ili nešto što nije direktno vezano uz sadržaj provjeravanja. Nastojala sam usmeno uputiti učenika da je to greška i da bude drugi puta pažljiviji.

Kad su otišli u predmetnu nastavu (5. razred), shvatila sam da sam im tom "blagošću" napravila medvjeđu uslugu jer učenici, ako ne osjete na ocjeni, greške ponavljaju tj. na greški koja nije nekako sankcionirana, ništa ne nauče.