-
Nitko nije bolji od moje mame!
...a mama bi tako rado da netko bude bolji barem na tjedan dana
Jer iskreno- ovo moje dijete me iscrpi do zadnje trunke snage!
Sada ima 6 i pol mjeseci....strah od odvajanja traje od njenih 4 mjeseca, a što je starija postaje sve gore i gore i ja se više počinjem pitati kad će to prestati. Ovih dana je vrhunac takvog ponašanja....
....čim vidi da hvatam za kvaku od vrata, a da mi ona nije u rukama, počinje tužni plač- suza suzu goni
Nema veze tko je s njom....MM, moja mama, ma bilo tko....ona počne jako plakati. Onda se ja vratim (često trpim i da se ne pomokrim u gaće
), uzmem ju, i istog trena prestaje plač. Ako je uzmem od svog muža, odmah mu udari kes...kao da mu hoće reći "Jesam te!"
U vrtiću, krevetiću, na puzlama će se igrati, ali pod uvjetom da ja sjedim kraj nje i gledam je.
Više je nitko ne može ni nahraniti jer gospođicu samo njena mama zna nahraniti
Tako noćas, MM je pokušava nahraniti dok ja spavam, a ona gleda u mene i razvezla plač i neće jesti. Ja je uzmem, dam joj jesti, ona normalno jede
Trebam li nešta raditi drugačije....griješim li u nečemu? Ili je ovo samo faza (dugaaaaa faza) koja će proći sama od sebe? 
Dođe mi žao MM-a jer je stvarno obožava, presvlači, kupa, nosa,...ma sve...ali ona samo zamnom.
Naime, nas smo dvije većinu dana same kod kuće pa se bojim da ovako ne ostane i kasnije
-
sasvim normalno, pa to je jos bebek, da si mi pricala o tinejdzeru koji se tako ponasa vjerojatno bi se malo zabrinula, he he...
pa za takvog malog bebeka si ti sve, nosila si ju u trbuhu, s tobom je veci dio dana, sve radis za nju...
ako se i ostali ukucani zdravo ukljuce u brigu djeteta, to dodje na svoje s vremenom (i onda ne mislim sa tip 7 mjeseci, nego s malo duzim vremenom, he he.
a i kasnije ide u valovima tko je favorit, moji najmanji imaju 4,5 godina i u nekim trenutcima jos uvijek samo mama vrijedi, premda je moj muz i na roditeljskom dopustu bio ohoho mjeseci i inace sve radi okonjih koliko i ja
ne mislim naravno da favorit je uvijek mama, ali naravno da puno svakodnevne brige oko djeteta stvara privrzenost koja se ne otklanja samo tako.
sredit ce se to, strpljenja!
-
-
Zaboravih...Ja sam prave krize imala kad su poceli da se igraju bez mene. Stojim pored njih i gledam ih a u glavi mi se stvaraju varnice dok trazim gde sam pogresila u odgoju
Mislim, kako mogu bez mame :shock:
-
Ajooj isti slucaj. Onda odjednom HOP i bjezi od mene tati ili didu...jer zna da cu je ili presvlaciti ili hraniti (citaj: gnjaviti
).
Jos je ona malecka...uzivaj u tim danima.
-
-
A sta ako je mama ta koja je svojevremeno mislila da samo ona sve zna najbolje? Sta ako je mama ta koja se podsvjesno boji odvajanja? Sve to male bebe znaju, osjete i prilagode se....
Samo nagadjam Ninchi - ali preispitaj malo sebe, mozda se iznenadis.
-
-
-
Ooo daaa, a neki aspekti toga jos uvek traju, iako im je 6 i 9 godina...
Visile su na meni godinama, nisam mogla nigde da mrdnem. Mama je uvek sve znala najbolje, od pevanja za laku noc do brisanja guzice...
Sada su velike i samostalne, mada za neke stvari jos uvek cuvam licencu.
I, mada sam mislila da ta "zavisna' faza traje do unedogled, proslo je dok sam trepnula...
-
Imam i ja jednog takvog
Samo mama i mama, ni sestri ne da da mi se priblizi... ni tati, nikome...
Cim nestanem iz videokruga pita di je mama...
A, valjda ce proc. Kad pocmes radit morat ce svatit da mama ne moze biti uvijek tu. Meni je gadno sto je on isao na vjezbe, ja sam stalo bila s njim i jos smo dobili i produzenje.... Bit ce jako tesko kad pocmem radit ...
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma