nisam pedagoške struke, ali correct me if I am wrong:
nisam primjetila da nasilničko ponašanje uvjetuju igračke s kojima se dijete igra, a bogami ni sadržaji na TV sve dok roditelji, dom i obitelj funkcioniraju zdravo.
Nasilna djeca su obično rezultat nesređenih roditeljskih odnosa, kod kojih je jedan ili oboje roditelja agresivan, frustriran, neafirmiran, nesiguran...

Ono što želim reći jest da sam majka dječaka koji se igrao pištoljima, puškama, mačevima...koji se s prijateljima hrva na livadi... koji gleda razne crtiće....ali se nikako ne može reći da je nasilan i nikada neće niti biti.
On svoje probleme rješava mirno, nikada se nije potukao (u onom pravom smislu rječi), a vrlo se i rjetko svađa. Bira si prijatelje koji mu odgovaraju karakterom i jako analitički znade reći: ovaj mi ne paše is tih i tih razloga....

Zato se potpuno slažem s konstatacijom s početka topica gdje cipal kaže da "roditelji proizvode nasilnu djecu". Kako tome stati na kraj? To ti je kao da krenemo u diskusiju o piletu i jajetu.

Roditeljska škola? To samo i jedino može imati uspjeha ako su polaznici iskreni prema sebi, ako sami sebe analiziraju, imaju snage i volje uočiti svoje greške i na njima raditi. Ja sam ovo proljeće prošla jednu takvu radionicu i bila oduševljena. Svima sam u parkiću, vrtiću i svugdje oko sebe pričala o tome... i ne sjećam se da me itko tražio broj telefona da se i oni prijave u jesenski termin.