Replike oružja ne čine nasilnike. Ni crtići, igrice....

Ja nisam odrasla uz replike nego uz pravo oružje. Tata se bavio streljaštvom tako da sam od rane mladosti vidjela pravo oružje, čim sam smjela i sama sam iz njega pucala u kontroliranim uvjetima na streljani uz dozvolu i položeni ispit. Danas oružje gledam kao hm...sportski rekvizit i neku vrstu umjetničkog djela, a ne kao sredstvo ubijanja, prijetnje....

Moja M. ima plastični pištolj na one kuglice. Ima na našem gruntu improviziranu streljanu i već vrlo precizno gađa sitnije predmete, a sve sukobe rješava mirnim putem, vrlo je empatična i osjetljiva na nasilje svake vrste zato jer je na taj način odgajana.

Jednog dana ako će to željeti dopustit ću joj da se bavi streljaštvom. Upotreba oružja može biti i sportska disciplina, a to svi zaboravljaju.