Malena će uskoro napuniti 19 mjeseci i još uvijek dojimo, unatoč (uglavnom) pritiscima okoline. Govorila sam sama sebi kako je to dobro za nju, za njeno zdravlje, za razvoj u svakom smislu... a sada sam i sama počela sumnjati. :?
Naime, muči nas zatvor ili bolje rečeno usporena probava. To znači da mišica ima stolicu svaki 3. ili 4. dan. Doduše, tako je od rođenja ali onda me to nije brinulo jer je bila dojena beba.
Kada smo počeli s dohranom bilo je problema, nije ništa htjela, bila je i ostala jako izbirljiva. Imala je fazu kada je jela samo meso i ciklu (kašice nije nikada jela, ništa kašasto, nikakve sokove, povrće). Sada joj tu i tamo uspijem dati nešto žitarica. Pedijatrici ne mogu ni spomenuti ovaj problem jer je ona odavno rekla da je vrijeme da prestanem dojiti jer ionako više nikakve koristi od toga, i da će se stolica onda sama regulirati.
Čini mi se kao da jede sve manje a cica sve više. Ok, mislila sam, to je faza, izbijali su joj zubići, to je normalno... A sad mi se čini da se navukla ponovno na cicu, stalno me traži, 3-4 puta noću (da, padam s nogu), 5-6 puta danju.
Kulminacija je bila prošli tjedan kada nije kakala skoro tjedan dana, završili smo na čepiću. E sad, ono što je tada izašlo davalo je naravno na kiselo mlijeko kao kod malih bebača, pa se tješim da nisu to ipak takvi otrovi![]()
Sve više sumnnjam u svoju odluku o produženom dojenju, jer kad stavim na vagu dobrobiti i loše stvari (zadržavanje otrova u organizmu) čini mi se da će prevagnuti odustajanje. Ne znam kako ću to izvesti jer je malena ovisnik o cici![]()
Da ne duljim, kakva su vaša iskustva?