IVF mame versus IVF potencijalne trudnice

[clumsy mom]

Glup naslov ali razumecete iz teksta

Naime, Boris i Matija su rezultat ISCI-ja. Uspeo je iz prve tako da nemam licnih iskustava sa neuspesima sto me konkretno stavlja u jednu vrstu dileme.

Elem, teta u vrticu se leci od neplodnosti i ima iza sebe barem dva nesupesna IVF-a (za toliko znam jer su moji klinci tek godinu kod nje u grupi). Poslednji je bio na prolece i najavljen je sledeci za jesen.

Vidim da je u poslednje vreme vidno nervozna. Znam da se ponovo sprema 'u pohod' i tako bih joj rado rekla neku rec utehe ali ne znam kako ce je prihvatiti. Ne zelim da njene misli idu tokom 'ma boli tebe uvo, ne znas sta je neuspeh'. Koliko god da vagam moja za/protiv lista ima podjednak broj stavki.

Ovo je prvi put da, in vivo, imam priliku da sa nekim razgovaram na tu temu. Na forumu sam se natesila i nabodrila zena i zena ali ovako, tete-a-tete nisam nikad i pojma nemam kako se postaviti. Deluje kao da guram nos u tudje stvari ali deluje i kao da me boli uvo za njih.

Sta mi je ciniti? Cutati i cekati rezultat pa onda cestitati/tesiti ili diskretno spomenuti da sam tu za svako pitanje?

[curka]

Ja bih bila presretna da s nekim s ikustvom mogu oči u oči ...

Ako ti se teta čini ok mislim da je super ako je ohrabriš, pogotovo što ti imaš tako divne rezultate
I ne trebaš se ti osjećati loše :shock: što je tvoj postupak uspio od prve, zapravo mislim da trebaš biti presretna

[rahela]

indirektno joj spomeni da si prošla kroz to, pa ćeš vidjeti što će ona reći

[zhabica]

ako te sama nije pitala za savjet ja mislim da je bolje nista ne govorti.

svi smo osjetljivi oko takvih stvari i ko zna kako tvoju najbolju namjeru moze dozivit. pa pogledaj koliko samo topica ima o tudjem pametovanju raznim zivotnim situacijama, a mozda je ona druga osoba imala najbolju namjeru ko sto je i ti imas.

potpuno razumijem tvoju zelju da joj pomognes ali ako nije sama zapocimala takav razgovor i trazila te za savjet radje nemoj.

ako bude nesto pitala i trazila razgovor i savjet onda ponudi svoju pomoc/razgovor, ako ne, ja ne bi nista. iako mi je i samo tesko nekad odolit kad mislim da mogu pomoc, ali nekad ispadne da ta osoba i ne zeli pomoc i da krivo shvati, iako namjere budu najbolje mogue.

pusti ju da se izjasni i neka ona vodi razgovor/situaciju, ipak je to njena stvar.

sretno!

[Isabel]

Hello!

Ja iza sebe imam uspješni IVF koji je nažalost ružno završio , no nakon 3 mj. oporavka mi smo u postupku opet.
Koliko god je to intimno i relativna tabu tema, ja bi iskreno voljela odn. bilo bi mi drago kad mi netko face-to-face pružio potporu kao jedna koja je kroz sve to prošla i koja ima iskustva, a ponajviše uspjeha.
Hoću reći da nije bitno što je vama uspjelo iz prve i ne znaš, srećom, za neuspjeh... Po meni je najbitnije to što bi pokazala da si tu, za sva pitanja, nedoumice, razgovor, potpora... Netko tko razumije, kroz iste dileme i strahove je prošao, čitavi postupak i sve...
To puno znači, jer nitko tko kroz isto nije prošao, ne može u potpunosti razumijeti.
Msilim da bi joj mogla suptilno dati do znanja, i reći joj u stilu: "If you need me, I'm here!". Mislim da joj može samo pomoći i dati vjetar u leđa, jer poznaje tebe, jednu sretnicu koja je uspjela, i male koji su uspjeh i plod postupka s kojima se druži svakodnevno.

Nadam se da sam pomogla...

[clumsy mom]

Zna ona da su moja deca rezultat IVF-a i to je jedini razlog zasto nisam sama ponudila temu za razgovor jer da zeli da razgovara zna da sam tu. Odnosno, mozda zna jer me mozda smatra za osobu koja je svoje 'odradila' :/

Ne znam...Zivot me (kasno) uci da je bolje ne gurati nos u tudje stvari. A opet, srce me zove da joj budem pri ruci :/

[zhabica]

Zna ona da su moja deca rezultat IVF-a i to je jedini razlog zasto nisam sama ponudila temu za razgovor jer da zeli da razgovara zna da sam tu.

pa onda je sve rijeseno. zna tvoju stuaciju i ti njenu. ako pozeli razgovor/pomoc, obratit ce ti se i to je to, a ti si srcem vec uz nju i to je za pocetak dovoljno.

[sretna35]

ja bih bila sretna da mi se netko javi, a vrlo vjerojatno bih i sama tražila informacije da znam da je netko prošao kroz istu priču, no nismo svi isti

ti si ipak na neki način saznala da je ona u postupcima?

[clumsy mom]

Ne krije ona to. Doduše, nije nam lično saopštila prvi put kad je izostajala ali nam je teta iz jaslica pri odabiru nove grupice naglasila da će ova odsustvovati jer ide na IVF. Mi smo samo dali do znanja drugoj teti da znamo dok je ova bila na bolovanju zbog postupka, posle je sve išlo nekako. Čak smo i par razgovora obavili onako na vratima sobice a na temu IVF-a :/

[zhabica]

teta iz jaslica pri odabiru nove grupice naglasila da će ova odsustvovati jer ide na IVF.

ovo mi nije lijepo. zasto vam je morala to reci? to je privatna stvar.

mogla je reci da ce teta bit odsutna neko vrijeme da budete na to spremni s obzirom da su to ipak vasa djeca koja ce bit bez tete na koju su navikli, ali to bi bilo dovoljno, zasto je morala u detalje, to se nikog ne tice, njeno je pravo da sacuva privatnost, nekako mi se ne svidja postupak ove druge tete. :/ sorry na OT, ali morala sam.

ja ne bi volila da moji kolege ovako komentiraju neku moju privatnu stvar za koju znaju, iako vjerujem i da je njen komentar bio potpuno dobronamjeran i da je vjerovatno to cak i s veseljem rekla.

clumsy i dalje stojim pri svome.

[laky]

clumsy super mi je tvoja namjera da pomognes sa svojim iskustvom.
kod mene na poslu svi znaju zasto odsustvujem s posla i tako će biti i ubuduće .

[Jelena]

Osobno ne volim razgovarati s obitelji i prijateljima o našem problemu, jer uvijek imam osjećaj da traže krivca, a i većina ih je protiv postupaka da si ja ne narušavam već problematično zdravlje, kao da nisam već sto puta sve izvagala. Nedavno sam od člana obitelji dobila suptilni komentar, kao nije o meni riječ, čemu djeca, ako će im se mama razboljeti i nedajbože umrijeti. Na kraju imam osjećaj da sam ja terapeut za njih i da smirujem njihove nemire.

Zato mi je lakše razgovarati s npr. dobronamjernom kolegicom s posla o tome, jer je dovoljno izvan i ne zabada nos gdje joj nije mjesto. Ali u pravilu ako imam što na srcu kažem, ali ne volim da me se puno pita. Ne tajim i nije mi neugodno što idemo u postupak, nego me to propitivanje nakon N godina neplodnosti nervira. Čini mi se da bi ti bila dobra osoba za porazgovarati, ali nekome odgovara da mu se obratiš, a nekome da se staviš na raspolaganje. Sto ljudi sto čudi. Ja bih na tvom mjestu na neki način još jednom dala do znanja da sam bila u postupku, da i ona vidi da tebi nije neugodno o tome razgovarati, pa ćeš vidjeti kako će dalje ići. Najlakše je ne reagirati, onda si na sigurnom, ali možda joj možeš pomoći pa bih ja ipak reskirala.

Lijepo je da ste vi iz prve uspjeli i da ste već u vrtiću

[Maxime]

Svaki oblik ljecenja pa tako i potpomognuta oplodnja se iskljucivo tice para koji se odlucio za taj postupak. Nije na nama da komentiramo tudje postupak i da to napravimo imenom i prezimenom, mislim da je to vrlo ruzno rusenje privatnosti.

Ako teta zna da ste suprug i ti bili u postupku onda ce vam se obratiti ukoliko osjeca potrebu za razgovorom.

Jako je lijepo sto nekome zelis pomoci ali svi smo mi drugaciji. Suprug i ja smo prije, i za vrijeme postupka sutjeli kao skoljke, stedili smo energiju i fokusirali se na buducnost u troje

[ina33]

Sta mi je ciniti? Cutati i cekati rezultat pa onda cestitati/tesiti ili diskretno spomenuti da sam tu za svako pitanje?

Kako znaš da ide? Rekla ti je osobno? Ako ti je rekla osobno možeš joj zaželjet sreću i reći da si tu za sva pitanja. Ako nije, nego su to rekla-kazala od ostalih teta onda ev. preko ostalih teta možeš poručiti da ti imaš iskustva i da ti se može obratiti. Osobno, ma kako grubo to zvučalo, meni nikad nije trebala utjeha onih kojima je uspjelo iz prve (bit ću sasvim iskrena i pliz nemoj se naljutit), mene su takvi - najiskrenije - nervirali jer nisu znali cijeli taj koloplet vrtuljka koji se vrti godinama i njihovi savjeti i emotivna tješenja nisu meni pomagala. Ja bih joj ponudila eventualnu logističku (tipa savjet za kliniku - pretpostavljam, clumsy, da si ti iz BG? Onda joj reci i za Jevremovu i za Maribor - tu bi joj ja ev. rekla da joj je bolje ići u Maribor ili izvan Srbije Prag ili ona klinika u Mađarskoj), ali ne bih joj nudila nešto pretjerano emotivnu pomoć. Ispipaj pa vidi, uostalom, nije svako u istoj fazi - nekad je spreman za savjet, nekad nije - tako vidim od mojih savjetoprimaca, a i sjećam se od mojih savjetodavaca. Ono što uvijek možeš je za sebe i u sebi zaželjet joj sreću.

[ina33]

A nikako je ne bih tješila. Ako uopće s njom budeš o tome, dovoljno će biti "žao mi je". Ali, to ti govorim iz svog iskusva - mene nervirao i doktor kad me tješio, meni je bilo to lakše emotivno zažmirit i protrčat, a ne još nakon postupka dubit o tome da nije uspilo. Ali, neka druga žena će baš trebat emotivno dizanje. Zeznuto je to. Morat ćeš sama skužit koji je ta tip, nema tu jednostavnih odgovora i postupkovnika - ja sam ti najiskrenije rekla kako je meni bilo i što mi je smetalo, a što pasalo.

[fatamorgana]

Ja sam u principu vrlo direktna osoba kada je u pitanju nešto što znam da 100% može drugoj osobi biti od koristi. Živimo u vremenu kada informacija više znači biti korak bliže cilju i koliko toliko bolje upravljanje vlastitim životom, a i prije u davna vremena je bilo tako. Ja bih ženi otvoreno i direktno rekla da ako joj bude trebao bilo kakav savjet na temu MPO da me može pitati. Čak i ako bi se ona malo i ljutila na to. Ja lično bih se osjećala pa... pomalo i krivom da joj ne dam do znanja da imam određeno znanje. To što je tebi ICSI uspio iz prve, ne znači da se nisi napatila na neki način. Pa, i sama činjenica da je to bio ICSI nosi dovoljnu težinu.