drage forumašice...već je prošlo skoro četiri godine od kad je naš sin došao kod nas, i sve se lijepo posložilo, na jesen krećemo u školu, i svi smo se u obitelji toliko već navikli jedni na druge da uopće više ne mogu zamisliti a ni sjetiti se kako smo prije živjeli bez njega, i koliko god da nije bio beba kad je došao kod nas, ja nemam uopće taj osjećaj da nije moj, da ga ja nisam rodila...jedino najviše šta me muči u ovo zadnje vrijeme je da kako je sve veći nas pita gdje su njegove slike dok je bio mala beba, da li je volio ovo ili ono kao mala beba, a ja mu odgovorim, ali sa jednom knedlom u grlu jer mu nismo jos rekli da je posvojen, ne znam na koji način, a da ga ne povrijedim, u biti bojim se njegove reakcije...pa vas pitam ( moze tu ili na pp ) kako i što ste rekle svojoj djeci, na koji način...??hvala vam puno unaprijed na odgovoru... ...inace maleni je pravi mali sportaš, volimo sport i ples, tako da nam nije dosadno i uvijek je veselo sa njim u svakom smislu riječi, samo puno ljubavi, strpljenja, i snaga dođe sama od sebe i sreća koja vam ispuni srce kad vidite da se sav taj trud isplatio, to je jednostavno nešto neprocjenjivo... tako da smo MM i ja odlučili krenuti ponovno na put posvojenja, željeli bi da naš sin ima brata ili sestru, iako znam da je teže doći do drugog djeteta, ali kad vidim da ima puno lijepih priča koliko me nije bilo tu, iskreno se nadam da će naš drugi anđelić naći svoj put do nas...