Prvo porodična situacija: Blizanci odgajani isključivo uz mamu. Tata programer je tranzitni roditelj, dođe i prođe bez većeg uplitanja, služi sinovima za rvačke igre koje uglavnom dođu posle ručka i traju dok tati ne dosadi (tj dok mu ručak ne krene na nos iliti relativno brzo). Dakle, uglavnom nije prisutan. Mama čuva, mama šeta, mama vaspitava, mama vodi u vrtić, mama drži kad se vadi krv ili prima vakcina, mama vozi autiće, mama...
I šta se dešava? Jedan od dečaka uzme mamu za uzor i poželi da bude devojčica. Tačnije balerina. Opsednut je njima, sanja o tome d ajednog dana i sam postane isto pa da se neki dečak zaljubi u njega :/
Traje to već poprilično, kojih godinu i preko. U početku smo kulirali a onda sam ja krenula da preduzimam mere - da objašnjavam da je on dečak i da nikad neće moći da bude devojčica, da može da voli balerine i da će se možda jednog dana i oženiti nekom, da je mnogo bolje biti dečak iz raznih razloga...Jedno vreme je palila priča da balerine moraju bušiti uši da bi nosile minđuše, da to strašno boli (a on se užasava bola), neko je nakalemio i priču o sečenju piše i lokvama krvi (ovo sam ublažila koliko sam mogla pričom da se piša nikome ne seče ali da ih balerine nemaju)...
Faza u kojoj želi da bude balerina dolazi i prolazi, nekad ga drži duže, nekad kraće ali ja sam jedina koja ne želi da ga ohrabruje u toj želji. Donekle mi pomaže i sveki ali njene priče uglavnom počinju sa: ''Ma daj, sram te bilo, kakve gluposti ti govoriš...''.
U petak smo imali dan kad je ceo dan cvilio na ovu temu. Mm mu je obećao da će biti balerina kad poraste dok sam mu ja strogo zabranila pominjanje bilo kakvih balerina dok ne poraste a onda neka bude šta god želi. Više sam pukla jer mi ponestaje argumenata a on više nije baš toliko mali da mu to prolazi kao hir. Što je najgore, mm mi baš uopšte ne pomaže - čak naprotiv, ide linijom manjeg otpora ne bi li mu tih sat vremena koje je odvojio za nas prošlo u miru i harmoniji. Ja posle njegovog odlaska ostajem da izigravam nemajku i gušim detetu snove :/
Dajte mi ideje kojima bih ubedila mm-a da ima pogrešan pristup. Ili ideje kojima bih mogla da koliko-toliko zamenim tu mušku stranu koja detetu očigledno nedostaje. Ili me, u krajnjem slučaju, prosvetlite da grešim što ovo shvatam za ozbiljno.