Ja sam danas na kraju snaga. Uzasno sam umorna, nemam volje ni za sto, najradije bih se bacila u krevet i prespavala sljedeca tri dana...
Da li ste i vi umorni? Sto cinite kako biste nadoknadili energiju?
 |
|||
|
|
|||
Kako se nosite s umorom?
Ja sam danas na kraju snaga. Uzasno sam umorna, nemam volje ni za sto, najradije bih se bacila u krevet i prespavala sljedeca tri dana...
Da li ste i vi umorni? Sto cinite kako biste nadoknadili energiju?
Ko da pricas o meni. Ja bi spavala tri tjedna da mi neko da. I ne mogu vise. Ima vec kojih mjesec dana da mi se sve nakupilo. Mali ide spavat u pola 11, pa dok nesto skuham, pospremim, zalijem cvijece, jos k tome smo dobili peseka koji trazi svoje. Spavanje oko 1-2, budenje u 6. Ne mogu vise. I ne znam sta da napravim osim da se razbolim pa da me svi lijepo postede da spavam 2 dana 24 sata. Postala sam rastresena i gluha. Zgledam ko zombi. Sad sanjam godisnji, pa da se malo odmorim. Svi traze svoje, sin, muz, kuca, poso. A ja ne pamtim kad sam zadnji put sjela uzela slatkac i gledala tv, ili zavalila se u kadu, ili....nesto samo moje.
Potpuno isto i kod mene, nadam se da je samo faza!suncemojemalo prvotno napisa
Prve 2,5 godine sam spavala u prosjeku 4-5 sati a kad bi postojala mjera za dubinu sna, to bi se kod mene mjerilo niskim vrijednostima. Bila sam pravi zombi.
E, kad je malac poceo spavati ja vise nisam mogla i tako sam se zezala i gnjavila da bi u neka doba kad mi je mama bila tu spavala po noci, po danu i svaki tren izmedu. Od tada mi nikad dosta spavanja. Da se sad bacim na krevet mogla bih u roku od 5 minuta vec zaspati, odvaliti nekih 3 sata, skuhati nesto, pojesti i opet se baciti u krevet do sutra ujutro. Bez ikakve frke.
A jedino sto si sa troje mozes priusiti u smislu odmora je da nekad ne kuhas i da se poslije ne grizes jer su klinci taj dan jeli pomfrit ili sta ja znam.
Re: Kako se nosite s umorom?
OK, kod mene je sad poseban slučaj zadnjih mjeseci jer sam i na mirovanju i danima udaljena od poroda, ali i dok nisam ponovo ostala trudna sam imala sistem jednostavno, ako osjetim da sam umorna, legnem ili s malim pored sebe ili ga strpam na spavanje i otkrmim sat-dva-tri...
Kod nas je i inače sistem da su kućanski poslovi nešto što se događa drugim ljudima, poprilično smo ležerni po tom pitanju, i uvijek se snađemo za klopu, a ostalo nek vjetar nosi, pa ću pospremit kad budem imala živaca i energije za to...Ako mi se spava, spavam...
Za razliku od vremena prije prve trudnoće kad mi je životni moto bio 'I'll sleep when I'm dead'
Joj, evo teme za mene. gazi me vrijeme. Dižem se u 6, svaki dan kasnim na posao, stan izgleda kao da je pala atomska bomba, a da nemamo baku, vjerojatno ne bi svaki dan jeli skuhano.
Umorna sam kao pas. Djeca idu sve kasnije spavati. Katarina se iz deteta koje se uvijek budilo po noći ali barem normalno zaspala navečer, pretvorila u veliku budnicu. Neće ići spavati dok nisu svi u krevetu. Kak spava samnom a ne u kinderbetu, bježi s kreveta.
Re: Kako se nosite s umorom?
Probaj popiti jedan ORS. Znaš onaj sokić koji klincima pokušavaš uvaliti kad imaju proljev. Unutra ima elektrolita pa te to malo osvježi. I jedna šumeća multivitaminska tableta. I naravno dva reda čokolade. Trenutno mi baš paše krašova Fontana i kanditova Idila.
Ako te to ne digne na noge kod pomanjkanja energije, ništa neće.
Ovo s čokoladom ja koristim (ili banane) pa sam u zadnje vrijeme nbacila 3 kile.
Ne nosim se, padam s nogu...
Kada me uhvati kriza, odem u Janovu sobu, legnem i odspavam barem pola sata do sat. On se za to vrijeme igra ili i on legne kraj mene i spavaTo mi ugl. bude dovoljno.
Nikako!!! Vegeritam!!!
1. Prašina: nek ju briše onaj koga smeta. Kad mene bude smetalo (a to se neće dogoditi ove godine), obrisat ću ju.
2. Kuhanje: tijekom tjedna - napol skuhana pa zamrznuta hrana kojoj za dovršenje ne treba duže nego tjestenini ili riži da se skuhaju. Ponekad hrenovke, ponekad kajgana (tada obavezno salata), ima tu i mcdonaldsa i naručene pizze, ali to stvarno rijetko. Ako nedjeljom ručamo kod staraca, uzmem si "za sutra"
3. Peglanje: potaknuta forumašicama sa nekog od ranijih topica - kad se opere lijepo posložim i NE PEGLAM, osim ako nije stvarno frka.
4. Djeca: (najteži dio) - imaju rutinu na kojoj dosljedno inzistiramo. Ozren ide na spavanje između 8 i 9, a Fran točno u 9, s izuzetkom nedjelje i četvrtka kad može pogledati milijunaša do kraja (to mu je neizmjero veselje, mi ispadnemo jako dobri, a on je budan 5 min duže), a petkom i subotom može i duže, ali u tišini (to je isto ispregovarano kad je pokazao da se može igrati u tišini)
5. MM: međusobno si pomažemo u preostalim kućanskim poslovima. On uvijek usisava. Ne mogu inače reći da je nešto moje, nešto njegovo, mi to po pol.
Ima dana kad padam s nogu, ali generalno sam ok. Zaspem pred TVom oko 10, budim se oko 6 - pola 7. I NIKOM ne dam da mi nabija grižnju savjesti da nisam bilo što. Nosite se kvragu, mislim si, važno da sam ja nasmijana i da me moja djeca takvom percipiraju. :D
Tako jeeeeeeeeeeeeeeee...Loli za predsjednicu :D iako joj je otišao post 15 puta :hihihi:
Loli, majke ti, pa pročitali smo i prvi post :hahaha:
Loli, ja sam pročitala svaki put :D samo da se zna
SORI!!!!
admin, briši višak postova. morala sam refreshat stranicu jer mi je govorio da nije poslao!!!
I ja sam na izmaku snaga jer mi se ovo dijete jos uvijek budi po nocu, a ja sam pospana i umorna trudnica.
Planiram uzet nesto za dopingovanje, ko konj pred trku. nekako mi se cini da cu jedino tako opstat.
ja imam sreću da me Marko razumije kad sam jako umorna
zatvorimo se u dnevnu,upalimo cd i ja mu objasnim da se ja moram leć jer imam visok tlak itd
on slaže kocke a ja malo prilegnem ,ne spavam
a kad se njemu spava popne se na krevet i zajedno odspavamo rundu
stvarno ne znam što bih da je cendrav i nerazuman
Ja i umor postali najbolji prijatlelji,zajedno 24 sata na dan.Navikli jedno na drugo.Kuham sve na brzinu pa onda ima i zagorjelog i polusirovog a ako muž šta prigovori pogledam ga pogledom iz kojeg sijevaju munje pa onda odustane-navikao je jasti onakovo kakvo je.Prašina-čekam da sama ode,ali izgleda da joj je tako lijepo s nama pa poziva i društvo.Peglanje-skupi se cijela hrpa i onda peglam tri dana po malo kad to više ne mogu gledati.Posuđe i usisavanje radi muž.A ja i moje dijete se družimo i po danu a i po noći....Do fakulteta će prespavati noć....
_____________
Martin,01.11.2004,
Podupiruća RODA
A joj, prava tema za mene. I ja i MM živimo 100 na sat i puno toga stignemo, a još više ne. A kada se sjetim da za nekoliko dana odlazi na nekoliko mjeseci dođe mi da se odselim i nikada više ne vratim hmmm...uh. Valjda ću preživjeti zajedno s vama cure!
Peglanje sam svela na minimum, a to mi čak i nije neki problematičan kučanski posao. Kada pokupim, lijepo složim i puno toga više i ne peglam. Što moram, peglam odmah, da se ne skupi hrpetina jer mi se onda teško natjerati
U zadnje vrijeme mi je maximum spavanja 6 sati, jako često i manje. Jednom nam je profesor u školi rekao - dan vam je prekratak? pa kako ne znate riješiti taj problem? probudite se sat vremena ranije! 8) Uglavnom mogu funkcionirati s toliko sna. Lein odlazak u krevet s onog pola 9 do 9 se nakon što sam počela raditi pomaknuo na pola 10 do 10, ali nastojim da to bude ipak ranije (iako često nije) jer smatram da je bolje i za nju, a i meni je bolje jer više stignem napraviti i možda, ali možda, malo sjesti s MMom ili gledati tv. Pomoću FlyLady sam si malo bolje organizirala pospremanje, a najbolje mi je to raditi dok Lea spava jer me inače peče savjest da rintam po kući dok se ona mora sama igrati, umjesto da idemo van ili se igramo skupa. Tako da u zadnje vrijeme pospremam malo nakon što ona zaspe ili se probudim ujutro pola sata ranije pa nešto napravim. Ili MM nju kupa, a ja brzo letim po kući pospremajući. Što se tiče peglanja uglavnom mi se skupi par mašina pa onda povremeno potegnem do 2,3 u noći (ujutro buđenje u šest), a i hrpu toga ne peglam (osim Leinog, njeno sve). I tako...Ne znam kako će to funkcionirati kad dođu drugo, treće dijete ili kad ostarim
Ja umirem od umora a nista neradim.Beba spava po 12 sati s 2-3 hranjenja i popodne po 1-2 sata u par navrata..Nije problem mirna ko bubica ali je problem da i mama spava skup s bebom svaki put..Stam mi je zriktan tu i tam usisam i ribnem kupatilo..rucak,sudje ti je 2 sata max svaki dan.Kusur prespavam..Pijem zeljezo,folnu(ostala od trudnoce-pa da se nebaci)B-komplex..Hranim se solidno..neznam..valjda mi fali sunce
Ja nisam umorna! Možda se javim kad počnem raditi...
umornija se dižem nego liježem. padam od umora. svi me negdje hoće, stalno netko nešto traži, obaveza strašno puno i sve bi to stigla super žena što ja nisam, ili 10 običnih žena što i ja jesam. ma ne znam ni ja što više pišem. treba mi sna, a nikako se ne mogu organizirati pa da bembo netko drugi čuva dok ja spavam. jedino bih ga dala mm i mami, a ni jedno ni drugo ne mogu. mm radi, a mama je operirala ima nekoliko kralježnicu pa nemam obraza iskorištavati je još više budući već čuva bemab dok ja radim. ne znam kako se odmoriti............ :?
Kako je gore vec napisano ...
Kuca. Cekamo da se pospremi sama, kako uglavnom nece ja cekam goste. Zaista, oni uglavnom puni srece operu zavjese, prozore, ... ili sta vec treba. Onda ih ja nagradim lijepim izlazkom (negdje gdje se moze sjediti uz hrpu pijeska i djecijih igracaka. Peglanje je samo u kriticnim slucajevima, i to recimo zimi samo manzetne i kragne (a kosulja imamo po 2 komada oboje). Usisavanje obavimo po nekad', nikako cesce od 1xtjedno.
Hrana. Kad idemo negdje (prijatelji, rodbina) uredno nosimo ostatke u plasticnim zdjelama za sutra. Kuhamo tako da minimalno vremena potrosimo, a MM je odlican takmac u kategoriji kako naptavit ijelo sa sto manje prljavog sudja.
U glavnom se sve svodi na to da kad' sam ja umorna - onda sam umorna i idem da spavam. Kategorija kuca onda ne postoji, sto se hrane tice (a ja volim da jedem i sve mi je ukusno) onda nesto zbrljavimo, ili odemu u IKEU (jer tamo djeca nikom' ne smetaju jer su svi isti).
Ovi saveti u vezi sa minimiziranjem kucnih poslova trenutno mi prijaju k'o melem na ranu. Posto sam na bolovanju, uglavnom sam odmorna, ali kucni poslovi me doslovce zatrpavaju. Cini mi se da mi kuca nikada nije bila neurednija, a posto mi je muka gotovo citavog dana, nisam u stanju nista da uradim, vec samo nemocno gledam nered koji se povecava...
Danas sam resila da skuvam pravi rucak ,sa sve kolacima, i toliko sam se umorila da su me sudovi docekali tek pre pola sata. Uzas...
Ipak, trudim se da se ne nerviram previse, cekam onaj cuveni nalet energije oko 15-20 nedelje, pa da preletim kroz kucu i sredim je jednim potezom...
ja svaki vikend kažem, ma idući ću oprati kuhinju (elemente iznutra - odvratni su), a onaj iza toga prozore (također odvratni). onda dođe vikend a ja strgana i ne mogu se natjerati da se primim posla. ubiše me noćna buđenja. obavljamo samo nužne poslove - tjedno spremanje, veš i nešto skuhamo - a s obzirom da smo uglavnom vani kad je andrejček budan, i ne ostane vremena za više. svako njegovo spavanje iskoristim za odmor, ali ne pomaže. baš se niškoristi osjećam. :/
Blago tebi!
Pa bibai mogu ti reći da stvarno je.Od kada se Janko rodio ja nisam s njim izgubila ni jednu noć, bilo je noći kada se možda malo češće budio ali sve je to bilo u granicama normale. Po danu mi isto zna odspavati dugo u komadu i za to vrijeme stignem svašta. Sada se i ja spremam na generalku prije posla i to ću onda svaki dan ponešto, pomogne mi i MM kad je doma i to mi isto puno znači. Za sada je dobro, ali uskoro počinjem raditi pa ćemo vidjeti kak će to izgledati...Blago tebi!
Cure, skruseno priznajem kako sam obrisala prasinu
Doma sam na godisnjem pa mi se nekak skupilo i energije i vremena. A evo i sad, O spava, a ja na forumu...inace bi tvrdo zaspala iste sekunde kad i on. Mozda ima nade i za hrpu vesa.
Draga Lejla, sve ovo ću isprintati i uručiti djevojkama koje ti eventualno nađem za "au pair".
sretna mama i svi sretni
Otkad radim sam manje umorna!
Malo me još muči to buđenje uz alarm...
Skoro svaku večer zaspem s klincima.
Vješam i slažem veš kad dođem doma, a njih dvoje se motaju oko mene.
Srećom moj posao nije fizički, tako da me zapravo odmara što su mi 'posao' doma i posao u uredu potpuno različiti.
Doma se stvari gomilaju i ne znam baš gdje mi što stoji (jedino sam ormare s oblekom složila kad je dadilja bila na privikavanju), ali svako toliko uspijem raskrčiti neki kutak stana (tj. napuniti pokoju vreću za smeće). Ponekad navečer skuham nešto za sutra- samo jela koja se krčkaju (juhe, čušpajzi..)
Puno mi pomaže to što rednovno jedem.
Podižem ovo opet.
Lakše mi je kad vidim da nisam jedina. Spavam 6-6,5 h na dan maksimalno. U "normalnim" okolnostima ja sam dugospavač i trebam 8,5-9 h sna da profunkcioniram. Na žalost, za to nemam vremena, a obično se, kao ni sad, ne uspijem natjerati da ranije legnem čak ni onda kad bih mogla. Noćna peglanja su mi opsesija jer mi onda nitko ne smeta. Toliko me bole oči od nespavanja da jedva gledam. Koncentracija mi je na nuli. Uspjela sam sjedećki zaspati za vrijeme dojenja. Nikad mi se prije nije dogodilo da sjedećki zaspim osim u busu na višednevnim putovanjima, a i onda jedva. Ujutro se budim umornija nego sam sinoć legla i mrzim samu sebe zbog toga. Svako jutro ista priča: MM mi donese Matiju u krevet na podoj, ja ni oko ne otvorim i već kukam kako sam užasno umorna.
Ali nije problem samo umor. Zadnjih par tjedana pojavile su mi se vrtoglavice. Nisu bile posebno jake, malo bi me zašvindlalo i prestalo, obično navečer pred spavanje. Malo sam se strzala prvi put, mislila sam da nije od tlaka (to me mučilo zadnjih mjesec dana trudnoće), ali tlak mi je ko curici - poosve uredan. No kako vrijeme ide, vrtoglavice su sve jače, sve ih je više tijekom dana i više ne biraju doba dana. Desilo mi se već da sam se opasno zaljuljala. Još uvijek se mogu s tim nositi, nije neizdrživo, ali počela sam brinuti kako bi bilo da me zanese dok nosim Matiju npr. po stubištu. Jel se nekom dešavalo nešto slično? Jel moguće da je to samo posljedica kronične neispavanosti ili mi možda fali željeza u krvi (sasvim moguće budući da sam nedavno rodila i dojim, a sklona sam anemiji)? Iskreno, ne volim doktore, bilo bi mi draže da problem mogu riješiti sama. Kad te jednom oni uhvate, ne puštaju te. Nisam dost pametna kaj da radim... Inače imunitet mi je ok jer još uvijek pijem one vitamine za trudnoću i dojenje, a osim toga veću količinu c-vitamina. Mogu se pohvalit da to funkcionira.
I ja imam takve "vrtoglavice" tj više kao omaglice. Osjećaj kao da ti se tlo zaljulja ili propadne?
Iako se slično događa ljudima s oštećenjem vratne kralješnice i lošijim protokom kroz vratne arterije ja sam skužila da je kod mene razlog kroničan umor i neispavanost. Kad se uspijem naspavati više od 6 h dnevno (naravno ne u kontinuitetu ) tada sam uglavnom OK. A možda je kombinacija lošijeg protoka kojeg naspavani mozak bolje kompenzira. :/ Jer što se bliži večer to mi je gore. Nemam vremena za pretrage. A vjerojatno sam i anemična. Konjuktive su mi ful bijele.
A nekad sam i ja bila dugospavač. Zijev, zijev, zijev.
A tek kad krenem i raditi i učiti i nespavati i ostalo.... help.
Više kao da sam malo previše popila - slično mi se desi od šamprla žestice (a jesam baždarena, zaljuljam se i od pogleda na sliku boceI ja imam takve "vrtoglavice" tj više kao omaglice. Osjećaj kao da ti se tlo zaljulja ili propadne?).
Kod mene je nesto kao..ja stojim a slika se okrene ko ringispil. Ili pomakne. Umor. I nedostatak zeljeza.
jesam, itekako. više psihički nego fizički.
radim do 17.30, zaru vidim tek oko 18.00. nastojim nadoknaditi vrijeme koje nismo zajedno tako da sam to zajedničko vrijeme cijela njena. znači, nema peglanja, kuhanja, spremanja, čišćenja,...pa onda s vremena na vrijeme dobijem živčani slom kad vidim kakav mi je stan.
da, razmišljam i tražim ženu za pomoć u kući, našla sam i servis za peglanje robe (zadnji račun 183 kn :shock:
što činim kako bih nadoknadila energiju ? pa, pokušala sam ići na jogu, ali sam shvatila da se više uznemirim nego smirim (svaka čast intruktoru koji je suuuper), ali meni je još uvijek teško ostaviti zaru tih sat vremena, ako je taj dan sve skupa vidim 1 ipo sat. evo, jučer sam, nakon mjesec dana joge, odlučila ne ići više i tako sam bila zadovoljna što mogu šetati sa zarom i mm-om bez da gledam na sat kad moram na jogu.
energetska inekcija bio je naš odlazak u sloveniju. 4 dana nas troje sami, samcati. (nismo niti znali da se sat pomakao, pa smo taj dan zabucali i doručak i sve ostalo, ali nas nije bilo briga).
eto, to mi treba.
Drage Rode,
Čini mi se da smo svi u istoj banani. Posao, muževi, djeca... No sve bi to moglo koštati nezadovoljstva zbog kroničnog umora, zbog vlastitog nerazumjevanja potreba koje tijelo ima; Odmor.
Kasnije takve nevažne stvari dođu zdravlja.
Djeci je važnija mama s osmjehom i puna energije nego čisti stan ili ispeglan veš. A sigurna sam i muževima.
Ako nije tako naučite ih da bude. Jer prvo i najvažnije ste vi, ja i sve mame koje se toliko trude da budu savršene a to je tako nevažno...
Kad Mia zaspi, je sjednem i odmaram; čitam, šivam, gledam tv.
leab, kao i uvijek, sažeto i mudro
Uh, ove "jednodjetetovske"
Podizem!
"Jednodjetetna"
No, ja sam PREMORENA. Ja sam toliko umorna da imam poremecenu koncentraciju na poslu i vise uopce nisam u stanju raditi ista osim rutinskih poslova na koje se tjeram da ih uopce zapocnem (a vodim posao i trebal abi i pokretati druge, a ne sebe jedva podizati s poda).
Kako doskociti? Sto promijeniti? Razmisljala sam o mulitivitaminima, iako pazim da jedem raznovrsno i sve jedemo cjelovito i minimalno obradjeno. Ja ne znam kako vise doskociti tom kronicnom nedostatku energije.
Sjećam se sebe iz jedne faze života kad sam postala umorna (sad znam od svega) a razlog tome je bio nezadovoljstvo situacijom u kojoj sam se nalazila... Pa sam počela mjenjati sebe iz dubine...Podizem!
No, ja sam PREMORENA. Ja sam toliko umorna da imam poremecenu koncentraciju na poslu i vise uopce nisam u stanju raditi ista osim rutinskih poslova na koje se tjeram da ih uopce zapocnem (a vodim posao i trebal abi i pokretati druge, a ne sebe jedva podizati s poda).
Kako doskociti? Sto promijeniti? Razmisljala sam o mulitivitaminima, iako pazim da jedem raznovrsno i sve jedemo cjelovito i minimalno obradjeno. Ja ne znam kako vise doskociti tom kronicnom nedostatku energije.
Danas sam umorna trudnica i to je to. 8)
A rijeci ti se pozlatile.Danas sam umorna trudnica i to je to.
Za one koje ne mogu smanjiti opseg poslova-probajte ginseng.
Ja ga doduse ne trebam, kad sam crknuta proglasim neradni dan, trazim MM da preuzme brigu oko malog, a ja se zavalim ispred televizora ili djiram po gradu s frendicama. Kucne poslove sam totalno minimalizirala-dodje nam teta spremacica, kuham rijetko, cesto jedemo vani, narucimo ili se grebemo kod baka (usput dok dodjemo po Filipa). Posla ionako imam vise nego dovoljno sto na poslu, sto s terapijama. A s malcem setam po zooloskom, bundekom, luna parkom itd... U zadnje vrijeme nerijetko zaspim s Filipom, tako da nisam nenaspavana.
Po meni sve je stvar prioriteta. OK, pomaze kad se ima dovoljno novca za platiti pomoc. Nemam ideju da ja trebam sve stici i moci. Radim koliko mogu i zelim, a kad mi je dosta to kazem jasno i glasno.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom