Ovo ja sad intenzivno doživljavam, skoro pa svakodnevno. Kako mi se sad već buša stvarno jako vidi, i ogromna je, nemreš fulati da sam trudnica. I onda počinju pitanja koja su slatka i sinmpatična svim ostalim trudnicama osim meni (jer znam što slijedi), i kad me tako između ostalog pitaju neizostavno: "To je prva bebica?", ja moram reći da

(jer mi se neda svakom objašnjavati i pričati o našem izgubljenom anđelu).
I svaki puta kad to kažem, kao da mi netko nož u srce zabije, jer negiram svoje zlato koje mi je u

. Kažem "da", a u sebi istovremeno odgovorim "NE"! Grozno.
Tako je i ovaj vikend bilo, bar 10 puta, jer smo bili na 2 svadbe...
I ja sam apsolutno ZA da se vidimo, i to bi me jako :D !

vas sve!