 |
|||
Supererika prvotno napisa
Sad sam vidjela da ima i nakon trudnoće, iako je to više za opadanje nego za čupanje kose
ali više od sve mislim da treba ići na Virualnu grupu za podršku - Rodino Jato. Jato je i osnovano za podršku osobama s problemom neplodnosti i drugi dio - za podršku osobama koje su izgubile dijete.
Osim toga to i jest smisao, nama treba podrška...
cure, ja zasada, nakon konzultacija s ostalim moderatorima, selim temu na pdf Nakon poroda
obzirom da ce doc do reorganizacije cijelog dijela trudnoce i poroda vidjet cemo kasnije sto se jos moze uciniti
erika, mislila sam na tebe ovih dana i sad te čitam tu
cure,
na jednom drugom forumu postoji zatvorena soba za mame anđela pa ako ste zainteresirane javite mi se na pp
p.s. nadam se da ovim ne kršim pravila foruma
Draga Kaća, moja sućut zbog tvog gubitka. Ne znam jel' smijem tehničke stvari oko IVF-a odgovarat na ovom topicu pa sam ti poslala dva opsežna pp-a. Nadam se da će žene s ovakvim iskustvom dobiti jedan svoj kutak na Rodinom forumu!
Ja sam bila na jednom zatvorenom forumu (na koji više ne mogu ući, ne znam zašto), ali je atmosfera ovdje nekako drugačija i ovdje sam se navikla (iako rijetko pišem u zadnje vrijeme) , i nekako ovdje je doma
možda nisi bila aktivna neko vrijeme
potpisujematmosfera ovdje nekako drugačija i ovdje sam se navikla , i nekako ovdje je doma
Draga Kaća! Jako je traumatično tvoje iskustvo, ali nisi sama. Pogotovo ne na ovom forumu. Razmišljala sam da li je lijepo pisati ti moje iskustvo jer tebi je tvoje najbolnije kao i meni moje, ali ipak možda shvatiš da treba naći snage iz više razloga. Reći ću ti ovako 2x spontani, treći put 7,5 mj. trudnoće. Ustanovljeno na ultz. da mojoj Hani ne kuca srce. Rodila sam je sama u prisustvu babice i povremenog navraćanja doktorice. Dobila sam drip, potjerala MM da to ne gleda. Rodila sam je i htjela sam da mi je daju da je vidim poljubim i oprostim se. Nisu mi je dali rekli su da to nije za ženu u šoku. Ja sam bila slaba i neiskusna i u šoku i danas mi je krivo. Danas imam curicu iz 4 pokušaja koji isto nije prošao bez problema. Moja L. ima 6 mj. Teško sam poslje Hane krenula napred. Dugo sam se sažaljevala vukla po kući u piđami pila sve i svašta. Plakala i mislila da sam samo ja ta koja pati. Povrijedila sam jako MM koji mi je bio velika podrška u svemu, a ja to nisam vidjela. Svoje roditelje najbliže.
Danas sam mama i konačno jesam sretna i stala sam na noge. Nije lako, i često, ali stvarno često se sjetim moje male curice. Naših 7,5 mj u trbuhu. Količine moje sreće. Čak mislim da L. nije imala isti tretman baš zbog stresa jer je trudnoća imala blažih komp. koje sam ja doživljavala grozno. Nikada baš nikada je neću zaboraviti.
Ali smatram da su suze zdrave jer izbacuju ljutnju i tugu, plačem kad me nitki ne vidi, i imam pravo plakati. Gubitak dijeteta je takav da je o takvoj vrsti boli teško niti pisati.
Uglavnom uzmi si vremena i žaluj, isplači se, ali dozvoli sebi dragim osobama, onima kojima vjeruješ da ti pomognu. I nikako ne odustaj za dalje. Ja znam da imala ti kasnije i 10 djece ovaj izgubljeničesto će ti biti na pameti, a u srcu zauvijek. I uvijek ćeš se pitati šta bi bilo da je bilo... I to je normalno. Često češ na njega pomišljati, ali kreni kod gin. pitaj sve što si pitala ovdje grebi rukama i nogama da dobiješ svog suđenog bebača/icu. Cijela ta akcija će ti dati puno snage za dalje.
Iskreno ti želim bebu čim prije bude moguće, a doći će ona. Ja sam stvarno relativno brzo ostala trudna i to neočekivano.
Samo NE odustati. Šaljem ti
nenna
Nama se identično dogodilo... Na redovnom pregledu u 31.tjednu saznali smo da srce naše bebe više ne kuca. Šok i nevjerica, bol neopisiva...
I nisu napravili obdukciju i NE ZNAMO zašto i što se dogodilo? Zašto je to srčeko prestalo kucati par tjedana prije poroda? Kako, kada je sve do tada bilo u najboljem redu??
To su pitanja na koja nikada nećemo saznati odgovor.
Jesu li vama što reki, i jeste vi saznali?
Nismo, nije mi bilo važno kad nju ionako ništa ne bi vratilo. Bila sam u jako lošem stanju poslje toga tako da mi nuje bilo važno niti šta ću sama sa sobom. Danas imam moju L., a zbog nje je i moja
Jesu li vama što reki, i jeste vi saznali?
Meni je pomoglo to što sam je priznala, nju i njeno postojanje. I držim je u jednom dijelu srca koje je samo njeno.
Drage moje cure.. mislila sam da se neću vratiti nikad više na ovaj forum i bilo mi je žao što sam uopće započela temu i zamolila sam moderatoricu da je zaključa, kao što se i vidi na početku.. Znam da moderatori samo rade svoj posao.. ali ja sam se osjećala kao da sam dobila trisku i kao da narušavam idilu ovog foruma.. Evo sad je post prebačen na drugi PDF i modificiran mu je naslov, ali OK.
Nekako čitajući vaše postove.. ovo što je ovaj topic preživio osjećam kao neku tihu pobjedu.
Kako su rekle Lilium i erica jedna smo specifična grupa (na žalost) i teško se smjestiti u okvire nekog pdf-a. U meni je bila potreba stvoriti mjesto gdje ću ljudima koji me mogu razumjeti i ljudima kojima ne znam lice reći: danas cijeli dan plačem, danas cijeli dan mislim na njega, danas mislim što bi bilo kad bi bilo, mislim kako je izgledao, danas osjećam da ne mogu dalje, osjećam da mogu dalje, hoću li ikad biti mama, što ću 05.12. kada bi (da je sve bilo kako sam željela da bude) trebao biti njegov rodjendan..
Ja o ovome ne mogu ni sa kim govoriti.. ne mogu nemam snage. A nitko me ništa i ne pita..misleći:"lakše joj je ako joj ne prčkamo po otvorenoj rani", razumijem ih i zato imam osjećaj da mi je lakše s Vama i da me bolje razumijete. Zato je ovakav kutak potreban.
Melange je pitala za dijagnozu MM = astenotheratozoospermia.
Isabel, iirraarraa, bzara, V&NMama, što da Vam kažem osim da mi je žao.. znam kako Vam je. Ina33 hvala na PP, poslat ću ti PP sa još nekim pitanjcima
Svima (i ako sam neke izostavila)
Da zaključim: hvala svima na podršci, savjetima i PP-ama. Ovo je moj kutak i ovdije sam došla plakati, smijati se, bodriti, davati podršku, pitati, odgovarati, grliti, ljubiti i na koncu vrištati. Nekad bi samo vrištala, oni koji su na ovom topicu me sigurno razumiju.
E, kupila sam test, samo nek se zna, nek stoji doma.. U mojim molitvama ste vi i naši andjeli. Ljubac svima.
kaća jako mi je žao,suosjećam sa tobom,ovo je jako tužna priča,savjetujem ti da budeš jaka,i da se držiš,moraš ostati čvrsta,vjerujem kako te ovo sve izjeda i boli,znam i vjerujem da će sve na kraju ispasti dobro jer život je očito takav voli se poigravati nama i našim srcima.čuvaj se i kada ti je kod teško računaj na mene!!!!!
Kaća,
ne znam što bi drugo rekla, pa ću samo...
Kaća predraga si! Ja ti beskrajno zahvaljujem što si kreirala i stvorila ovaj topic (tj. njemu sličan koji je formulacijom došao do ovog stanja), i samim time što nam pišeš svoje najdublje, najiskrenije, i najteže emocije govoriš da itekako imaš snage i volje za dalje, iako je ponekad prokleto teško...Drage moje cure.. mislila sam da se neću vratiti nikad više na ovaj forum i bilo mi je žao što sam uopće započela temu i zamolila sam moderatoricu da je zaključa, kao što se i vidi na početku.. Znam da moderatori samo rade svoj posao.. ali ja sam se osjećala kao da sam dobila trisku i kao da narušavam idilu ovog foruma.. Evo sad je post prebačen na drugi PDF i modificiran mu je naslov, ali OK.
Nekako čitajući vaše postove.. ovo što je ovaj topic preživio osjećam kao neku tihu pobjedu.
Kako su rekle Lilium i erica jedna smo specifična grupa (na žalost) i teško se smjestiti u okvire nekog pdf-a. U meni je bila potreba stvoriti mjesto gdje ću ljudima koji me mogu razumjeti i ljudima kojima ne znam lice reći: danas cijeli dan plačem, danas cijeli dan mislim na njega, danas mislim što bi bilo kad bi bilo, mislim kako je izgledao, danas osjećam da ne mogu dalje, osjećam da mogu dalje, hoću li ikad biti mama, što ću 05.12. kada bi (da je sve bilo kako sam željela da bude) trebao biti njegov rodjendan..
Ja o ovome ne mogu ni sa kim govoriti.. ne mogu nemam snage. A nitko me ništa i ne pita..misleći:"lakše joj je ako joj ne prčkamo po otvorenoj rani", razumijem ih i zato imam osjećaj da mi je lakše s Vama i da me bolje razumijete. Zato je ovakav kutak potreban.
Melange je pitala za dijagnozu MM = astenotheratozoospermia.
Isabel, iirraarraa, bzara, V&NMama, što da Vam kažem osim da mi je žao.. znam kako Vam je. Ina33 hvala na PP, poslat ću ti PP sa još nekim pitanjcima
Svima (i ako sam neke izostavila)
Da zaključim: hvala svima na podršci, savjetima i PP-ama. Ovo je moj kutak i ovdije sam došla plakati, smijati se, bodriti, davati podršku, pitati, odgovarati, grliti, ljubiti i na koncu vrištati. Nekad bi samo vrištala, oni koji su na ovom topicu me sigurno razumiju.
E, kupila sam test, samo nek se zna, nek stoji doma.. U mojim molitvama ste vi i naši andjeli. Ljubac svima.
Nikada ni ne sumnjaj da nećeš biti majka, jer to je tvoj i naš cilj! Bila si jednom, zauvijek si, i biti ćeš opet
Mi do svog cilja imamo tešak i trnovit put, ali zato nas ogromna nagrada čeka na kraju! I put nam je težak jer mi to možemo, i jer smo jake! Kao posebna bića koja tako nešto mogu proživjeti, preživjeti, ustati se i ići dalje!
Neka ti je vjera u sebe, ljubav koju dijelite ti i M, i nada u bolje sutra budu zvijezda vodilja, i vjeruj mi,
Znaš tko vas čuva s neba, i znaj da će vam poslati najdivniju zvijezdicu koju zaslužujete! I biti će to posebno čudo, dar s neba i vaša prava srećica!
Pokušaj se ne predati boli i tuzi, "umrijeti" za njegov rođendan, već nekako drugačije gledati (znam, boli ko vrag), misliti si kako si zahvalna što ste bili dio njegova života, i što je on bio i ostao dio vas
Ja sam se nekako uspjela otrgnuti tuzi i boli, koliko je god bilo teško, jako teško, uspjeli smo odlučiti, trgnuti se i krenuti dalje, a sada se samo nadamo da nas ovog puta čeka zaslužena sreća, i da ćemo za 8 mj. imati happy end i zvjezdicu/e u naručjima :D!
Mi smo u postupak krenuli onako neobavezno i nismo ni računali da nam se opet može posrećiti, i evo, kad smo se najmanje nadali, uspjeli smo i mi smo opet trudni :D !
Znam da ti je ponekad jako teško, da dođeš do dna, ali moraš se trgnuti nekako, pokušati prihvatiti, pomiriti se sa sudbinom i krenuti dalje - u nove nade i pobjede
Tu smo zajedno i jako mi je drago što imam vas i ovaj topic!!
Sigurno smo bile nespretne ali trudimo se razumijeti i pomoci koliko god mozemo. Jeste li vidjele - otvorile smo poseban pdf "roditelji anđela" kako bi imale kutak gdje mozete nesmetano podijeliti svoju tugu i bol, ali i koju korisnu informacijuDrage moje cure.. mislila sam da se neću vratiti nikad više na ovaj forum i bilo mi je žao što sam uopće započela temu i zamolila sam moderatoricu da je zaključa, kao što se i vidi na početku.. Znam da moderatori samo rade svoj posao.. ali ja sam se osjećala kao da sam dobila trisku i kao da narušavam idilu ovog foruma.. Evo sad je post prebačen na drugi PDF i modificiran mu je naslov, ali OK.
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=69815
jos smo u prebacivanju topika, i ovaj topik ce biti prebacen. Nadam se da ce pdf odgovarati vasim potrebama
Kaća, samo bih ti pozeljela da sto prije osjetis svog andjela u narucju. Da kazem bilo sto drugo, bilo bi suvisno jer ne znam kolika je bol majke koja je izgubila najvrijednije. Znam samo da veca bol od te zasigurno ne postoji. Budi hrabra i ne odustaj
od srca hvala moderatoricama na ovom
grozno je što ovaj pdf uopće postoji, pod tim mislim
ja bi bila najsretnija da nijedna mama ovo više nikada ne doživi...
ali divan je osjećaj negdje pripadati...
Kaća, cure
ja moram ovdje još jednom :D za našu Isabel , za našu suborku i njezinu mrvicu ( a možda i mrvice)
draga moja od sveg srca želim ti predivnih 9 mjeseci i predivno, zdravo dijete!
ovdje ćeš imati podršku od svih nas...
Drage cure,upravo sam naišla na ovaj pdf prvi put.Baš sam se iznenadila.Nisam predugo na netu pa neke topice na Rodi nisam ni otkrila.Vidim da ima dosta poznatih imena mama malih anđela koje su se javile na moj topic na "pričama s poroda" a koje nisam mogla nigdje pronaći da pročitam i njihove priče.Eto,drago mi je da sam vas pronašla i da saznam kako ste.Dosta vas mi se je javilo i dugo mi je trebalo da vas pronađem.
Hvala dragoj Kaći koja se izborila za ovaj pdf i kojoj od sveg srca želim novu trudnoću te da u njene ruke stigne jedno maleno živo biće čim prije.Žao mi je zbog svih vas,žao mi je što nas je tako puno,žao mi je što toliko majčica pati i ljuti me ono vječno ZAŠTO?Više puta me obuzme takva ljutnja zbog toga,zbog nemoći da utječemo na tako nešto i onda vidim kako smo zapravo maleni i kako olako ostajemo bez velikih životnih radosti.Pa ja ne pamtim da je ikada netko u mojoj blizini ostao bez djeteta.Pamtim samo priče koje mi je baka pričala da su u ona davna vremena žene rađale puno više djece i da je skoro svakoj umrlo jedno ili čak više djece.I uvijek sam takve gubitke svrstavala u ona vremena,to se sad ne događa!I sve dok se nije i meni dogodilo,pa u brzo jednoj poznanici i zatim sam naišla na rodu i imala potrebu nešto napisati i sve ono što sam čuvala u sebi,izbacila bi pisajući.Bar malo ali opet mi je olakšalo.Ni u snu se nisam nadala da nas ima toliko.Koliko je tek još vani dragih majčica malih anđela koje se ne mogu,ne žele ili ne znaju javiti a koje isto tako žude za pomoći i razgovorom s nekim tko razumije.Sad sam rastegnula ali vi razumijete.
Drage moje,žao mi je zbog svega što ste prošle i još prolazite,neka NADA bude uvijek uz vas,nju vam nitko ne može oduzeti.....
Isabel od sveg
Hvala ti odja moram ovdje još jednom :D za našu Isabel , za našu suborku i njezinu mrvicu ( a možda i mrvice
draga moja od sveg srca želim ti predivnih 9 mjeseci i predivno, zdravo dijete!
ovdje ćeš imati podršku od svih nas...
Iskreno, mislila sam da će biti lakše, no nije. Mislila sam da mogu biti bezbrižna, opuštena, sretna do besvjesti bez imalo briga ali ne mogu. Strah me svakog novog dana, brojim sate do pregleda, kojeg me također strah, po glavi mi se motaju crne misli... Uglavnom borba. Večinu sam vremena super, stvarno presretna, pričam s njima i mazim ih, mislim si da li je jedno ili ih je dvoje :D, ali onako sa zadrškom jer se bojim i pitam da li ja to mogu, smijem, zaslužujem...
Ne mogu izbiti iz glave strah da će nam srčeko stati i da će nam se opet svijet srušiti.
Strah me veseliti se, i bilo kome govoriti, jer se bojim da će se netko opet okrutno poigrati s nama, a onda tek mi nije drago što sam takva jer i ova beba ili bebe zaslužuju blagostanje u svim pogledima kakvo im trebam pružiti...
Razmišljam pozitivno, kad me stignu crne misli pokušavam ih izbaciti iz glave i molim se Bogu da nam ovog puta pomogne i pokloni naše toliko voljene i očekivane zvjezdice
Još je 3 dana do pregleda, pa sam malo više našpanana nego inače...
Nadam se da ću se javiti sa dobrim vijestima, i da ćemo "lakše disati"!
Hvala što me razumijete
Ma koje crne misli. To da više ne govoriš.
Mazi ih/ga/ju puno jer bit će sve ok. Vidjet ćeš.
Isabel, tvoj strah i povremene crne su misli su sasvim normalne, i bilo bi čudno nakon onog što si prošla da ih nemaš
ali svaki puta kada neka ružna misao dođe u glavu sjeti se da ovo malo srčeko koje kuca pod tvojim sve osjeća i zbog nje ili njega moraš se natjerati na pozitivne misli i vjeru da se svako zlo mora nagraditi nečim dobrim...
od srca ~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~
za tvoj pregled!
svim curama velika
Drage cure,ja nisam jedna od vas ali ćitajući vaše postove i kao što sam već imala u blizini takva iskustva,ja ne mogu vjerovati da se to u današnje vrijeme sve ćešće dešava.Da bebe umiraju nakon poroda ,ja ne mogu vjerovati,pa što se to događa dal su lječnici postali kao da ih nije briga ili što...Pa ja koja imam 2 djece ćitajući vaše postove sada bih se teško odlućila za trudnoću.
Ali cure vama svaka čast ,tako se dobro i optimistično držite da vam se divim.Zaista iz sveg srca želim vam puno sreće,zdravlja i puno (konačno) malih beba.
________
D 1998.
I 2007.
Samo kratko, iako je off topic...
Pregled nam je prošao super, vidjeli smo gestacijsku i žumanjčanu, mali plod i
Sad smo 7.tjedan, živimo dan po dan i nadamo se najboljem! Crnih misli je sve manje, veselimo se sa zadrđkom i mislimo si kako nakon kiđe dolazi sunce!!
I ja skačem :D sa tobom. Baš super, tako kad vidim i čujem i ja bi odmah opet. Tako mi je bilo cool biti trudna. I svi su mi govorili da sam slatka. A i bila sam si slatka.
Isabel samo se opusti, baš mi je drago da je sve super.
Isabel, divne vijesti. Samo relax... 8)
Ja sam u odlukama, gdje otići kod kojeg doc se prijaviti, u koju privatnu ici, dobila sam od cura PP-e i dosta informacija i osvrta. Do Božića planiram donijeti odluku i u Siječnju se otići negdje upisati i napraviti prve korake.
Danas je godina dana od carskog.. ubijam se poslom, tako je lakše..
Neki su mi postovi sa foruma otvorili oči, pa sam vidjela da se ništa ne mora, tako da sam odlučila ignorirati ikakva obilježja i obilježavanja, mise i to. I odlučila sam da će biti po mom.Ne bi mogla.. Sinoć je bila kriza, ali ko i sve prije nje = prošla je i life is going on..
Cure idemo naprijed.
Kaća
Isabel, sretno za dalje!
Kaća
Sve će biti ok, vidjet ćeš.
Žao mi je zbog svih ovih tužnih priča,
duboko suosjećam sa vama i razumijem sve vaše strahove,
imam i ja priču o "malom anđelu"
prošla je godina dana i trenutno sam, opet, u fazi očaja i neprihvaćanja svega što se dogodilo, pa ću vam je napisati kad budem malo mirnija i malo bistrije glave.
Nenka.. tu smo za tebe.
Ovdije mozes kad hoces i što hoćeš reći (napisati). Što god nam želiš reći, prihvaćamo sve, ovdije nema pravih i krivih riječi. Na žalost se razumijemo..
Pa kad smogneš sange znas gdje smo.
Isabel draga moja, ovo nije OT, ovo je preprepredivno!!! :D
neka kuca malo vrijedno srčeko, i neka raste mali bebonja...
tako sam sretna zbog tebe, uživaj u svakom danu trudnoće i sve crne misli iš,iš...
Nenka,
kad osjetiš draga naša da si spremna, podijeli s nama svoju bol...
bit će ti lakše
Kaća, takav stav treba imati, i je, life is going on!
idemo naprijed i svaka od nas će hrabro ići po svoju bebicu!!!
nenaa
draga ma ti bi nama uskoro na drugo, ha?
svim mojim suborkama, glavu gore, naši anđeli nas čekaju, samo treba hrabro ići po njih...
sve vas ljubim!
Drage mame želim vam poslati mnogo misli pozitivilica i ohrabrilica
Možda ću malo otić s teme, ali potaknuta neninim iskustvom a i sličnim iskustvima drugih majki, koje su željele vidjeti svoje dijete ali je netko umjeto njih odlučijo drugačije jer smo mi žene tobože neuračunjive u takvim trenutcima, zapravo bih voljela kad bi neka primalja mogla rastumačiti da li je to nepisano pravilo ili pisano pravilo ili samo trenutni zaključak u nečijoj glavi u tom trenutku. Strašno me LJUTI, takvo ponašanje. Uvažavam svačiju želju ali ako majka da na znanje da želi vidjeti dijete u čemu je problem????
RING
kod mene je bilo ovako:
prva beba je rođena carskim i bila je živa ali sam ja bila jako loše, i bila sam na intezivnoj, a doktori su se gore borili za njen život! odveli su MM da ju vidi
ja fizički nisam mogla do svog djeteta. to je bilo na SD.
druga bebica je umrla u 27.tjednu. rodila sam ga vaginalno! tu me, moram priznati primalja pitala da li ga želim vidjeti! međutim, naša beba je imala užasne promjene na tijelu, jer je bio kompletno edematozan, srčeko je bilo jako bolesno!
ja nisam htjela iz razloga što iz druge trudnoće imam predivne slikice svog sinčića dok je bilo sve u redu, i željela sam ga pamtiti takvog! nisam htjela da me slika mog ispaćenog djeteta proganja cijeli život! ovako je moj mali anđeo ostao u sjećanju kao predivan dio mog života!
nekad mislim jesam li možda pogriješila?! ne znam...
ali svakako mislim da to treba biti odluka svake majke, a ne na doktorima da oni procjenjuju! svaka od nas je osoba za sebe, i iako pod hormonima mislim da smo ipak sposobne donijeti odluku!
to je moje mišljenje...
O vrlo rad, u pregovorima sam sa MM, ali rodila sam L. na carski i trebam malo čekati. Barem do god. dana. I on misli da trebamo kad smo već toliko čekali malo uživati u našoj curi. Ali kada popusti nadam se bit će i drugo.
nenaa
draga ma ti bi nama uskoro na drugo, ha?
Danas smo opet bili na pregledu, sad iz predostrožnosti idemo češće.
Opet smo se družili sa malom predivnom zvijezdicom :D, koja raste ispod mog srca, opet su bile suze radosnice čim smo vidjeli kako treperi
Sad smo na 8+0, prestravljena sam svaki put prije pregleda, MM priznaje da ni njemu nije svejedno i da je njega malo uvijek trta. Tada, u čekaoni, crne mislim nam prolaze, bojim se, ali opet si mislim valjda je to donekle normalno nakon tuge i gubitka što smo prošli..
Nekako odbacim te misli, oboružam se smiješkom i pozitivom i marširamo hrabro naprijed, s molitvama i nadom da nas ovog puta netko neće pokositi na putu sreće...
Znali smo da će biti teško, puno teže nego prvi puta, ali kako znamo svoj cilj
Sad smo puno poprezniji, veselimo se sa zadrškom, živimo dan po dan, trenutak po trenutak i guramo nekako. Ponekad me strah kad vidim koliko nam je puta još ostalo, ali polako i sigurno...
Veselimo se svakom novom danu, pričamo sa zvijezdicom, mazimo i ljubimo... Na koncu nije u našoj moći i rukama, odluka nije naša i tu ne možemo utjecati.
Zato se samo nadamo da je sada, baš ovog puta nama napokon zasjelo sunce
Volim vas sve, i ovo dijelim sa vama kako bi se i vi upustile u ponovnu trudnoću i ponovnu nadu, bez obzira na strahove i demone, jer nema lijepšeg od ponovne šanse i srečice
Jer nema lijepšeg od malih anšela koji nas odozgo gledaju i čuvaju
Isabel
draga moja, tako sam sretna zbog tebe i TM i vaše najsjajnije zvjezdice!
predivno si ovo napisala, i tako i treba hrabro iz dana u dan koračati, a mi smo tu da s nama podijeliš sve što god budeš osjećala u trudnoći!
uopće ni najmanje ne sumnjam da će vaša srećica doći i iduće godine izbrisati sve ružno a ostaviti samo prekrasno sjećanje na jednog malog anđela koji će uvijek biti s vama u vašim srcima!
čuvaj nam se naša trudnice, i izvještavaj nas o svojo bebici
p.s. predivni su ti psi, predivni!
draga isabel,sad si me raznježnila i morala sam na glas procitati post i mm. zajedno ti želimo svu srecu ovog svijeta,i nek srce male zvijezde kuca snažno i ponosno kao mamino...
Isabel
Isabel, sretno
Draga Isabel, što reći osim da si me raznježila i rasplakala svojim riječima. Imata anđela čuvara koji pazi na bracu ili seku i sigurna sam da će biti sve uredu......
Isabel :D
Znam da se brines, i ja sam stalno strepila i vrijeme od jednog do drugog uzv-a bilo mi je beskrajno dugo. Ali, kao sto su ti cure rekle, moras ovo prihvatiti kao novu priliku za srecu, jer ova bebica osjeca kad joj je mama sretna a kad zabrinuta. A i sigurna sam da i tvoj mali
Hvala vam drage moje, stvarno ste me razniježile
Pišem vam redovito, i od
Bzara moja draga, kaj nisu predivni...
A još da znaš priču o beaglici
Ukratko jer je OT, mi smo ju udomili sa Veterinarskog fakulteta, kad je bila ona afera sa 32 beagla na Veterini i pokusima nad njima...Strahota
Tulila sam otkad sam saznala za to, prijavili se za udomljavanje jednoga i eto... Nakon 5 dana te agonije, borbe i tuge, svi su beaglići kao i moja Eni
Ne moram ti pričati koliko je obožavamo, koliko nam ona snage daje u kritičnim trenucima, koliko nam je usrećila živote i koliko nam znači!
Stvarno mi je puno pomogla i u borbi nepolodnosti, i u gubtku malog princa...
U šali zovemo "naše dijete" jer fakat je tak. Kad smo mi na poslu, ona je na "babysittanju"kod mame i njenog labradora (koji je isto bombon živi), da milostiva ne bi trebala biti sama doma
Isabel rastopila sam se na priču
obožavam pse! ma ustvari ja obožavam sve životinje! priča mi je predivna, a oni su pre,predivni!
osoba takvog velikog srca kao ti sigurno je u žvotu zaslužila da ju se nečim divnim!
Opet je tuga usla u moj zivot... Upravo sam se vratila iz bolnice, bila sam s frendicom koja je 14 tj trudna, malo je prokrvarila i nazalost, ustanovili su da malo
Opet se vratila i moja stara bol i onaj prokleti osjecaj bespomocnosti. Cijelo vrijeme sam se pokusavala sijetit pravih rijeci kojima da ju utjesim al nista, bas niceg se nisam mogla sjetit.
Zasto se takve stvari toliko cesto dogadaju?
jako mi je žao tvoje friendice!
koliko god puta doživjeli takvo nešto, uvijek je teško naći prave riječi!
ne znam zašto se to događa...ali u svojim problemima sam shvatila da je život nepredvidiv, da nikad ne znaš što ti donosi sutra, i da ti život nekad servira takve udarce, kao da testira nas koliko smo sposobni podnijeti!
nekad kad nekom prepričam svoju priču, ljudi počnu plakati, i onda me pitaju kako uspuješ ostati nasmijana i normalna... a mislim da je odgovor jednostavan... svatko od nas ima u sebi puno snage, koje uopće nismo svjesni. i neke ružne stvari koje nam se svima događaju, ustvari nas uče da budemo jake i da kad mislimo da ćemo se raspuknuti skupimo sve svoje mrvice i hrabro nastavimo dalje...
ne želim zvučati feministički, ali takvo nešto može samo žena, samo majka!
koksy , budi jaka za svoju prijateljicu, budi uz nju, i kad ne znaš što bi rekla nekad je najbolje ne reći ništa...
Pravila pisanja postova
