Ja plačem od smijeha, a mm blijedo gleda, ništa mu nije jasnoSUPER...Tamagoči stvarno svaka ti pjevala, uljepšala si mi dan!
 |
|||
|
|
|||
Ja plačem od smijeha, a mm blijedo gleda, ništa mu nije jasno
Odlično pisamce. Ja imam na fcb profilu jedan recept koji ću podijeliti sa Vama pa kad ne znate što kuhati evo:
Hobotnica na srpski nacin
Sastojci
1 malo prase (do 15 kg )
1 veća hobotnica (cca 2 kg )
krompir
Priprema:
Dok se prasence vrti na raznju, hobotnica se kuva sa krompirima u puno vode i posoljeno. Kad je hobotnica gotova, a prase ispečeno, izvade se krompiri, voda prolije, a hobotnica baci mačkama i kerovima, da ne zajebavaju dok mezimo. Prase servirati uz hladno pivo.
Meni je ovaj vic cool.
E btw, noćas je stigla (M) znači kod mene ništa nova..
Idem u Zg (VV) 25.02. pa Vam javim daljnji razvoj dogadjaja... za sad sam napravila one sve pretrage, po nalaze ću u srijedu. Čuvajte se.
drage moje,
nista bez (crnog) humora, to je stav!
Kaća, sretno na VV.
ajoooooooooooj, sori otišlo krivo
(htjela sam prvo pregledat)
i ja se
Pozdrav
dobar recept, ali ja bi radije prase mačkama a hobotnicu use.
Drago mi je da sam vas malo nasmijala, ima tamagoči toga još. Kad vidim da se crni iznad nas, tada ću uskočit.
Kaća, sretno na pretragama
Evo moji spavaju, a ja u razmišljanjima... Neki dan sam svojoj mišici pričala o smrti (dijete je čulo kad sam pričala na telefon) i ja njoj objasnim kako sam najbolje u tom trenutku znala, da osoba koja umre zaklopi oči i više se nikad ne probudi i ne radi joj srčeko i ne može raditi ono što mi možemo. I danas vidi ona neku scenu na tv i opet priča. I tad me nešto steglo u srcu i mislim dal da joj nešto kažem o njenoj sestrici? Ili da još malo pričekam? A ona često pita kad ću joj nekog rodit, pa nabraja ko ima bracu ili seku u vrtiću, pa kak ću imat velki trbuh, i kak sam nju rodila i svašta. I onda meni dođe teško - jel ona već ima jednu sestricu.Čak smo imali jednu fazu kad je ona sama izmislila priču da je njena seka doma, jako je mala, nosi pelene...i to je pričala svima. Kad sam ja rodila, ona je imala 2god. i nije ništa kužila. No sad mi je baš teško kad ona priča o braci ili seki, a ja ili šutim ili mi dođu suze na oči ili kratko nešto izustim i mijenjamo aktivnost.
Ma baš sam zbunj, kad je pravi trenutak? Vjerojatno nema točnog odgovora, valjda će kao i prije, vrijeme učiniti svoje.
Želim vam laku noć
dobro jutro
vitica, vjerujem da je to jako teško, kako malom djetetu objasniti što se dogodilo! par puta sam razmišljala kako ću jednom svom djetetu objasniti da idemo na groblje braci i seki...kad je uopće dijete spremno?!
već sam bila napisala da sam ja imala 3 godine kad je moja seka postala anđeo, isto na kraju trudnoće! ništa mi nije bilo jasno, kud je ta beba otišla i gdje je mamin trbuh otišao! i cijeli koncept smrti i prolaznosti života je bio meni tako maloj nepojmljiv! kad se rodio brat, 2 mjeseca prije termina , jedva preživio i hitno odvezen u zg u inkubator, te se mama ponovno vratila kući bez trbuha ali i bez bebe stalno sam govorila da me lažu i da i ove bebe više nema...
mislim da je svako dijete drugačije, i da je jako teško odrediti vrijeme kad s djetetom podijeliti takve teme... a nas mame anđela sve to čeka...
cure
vitica,
engleski The Miscarriage Association ima malu brosuricu sto i kako reci djeci, mozda ti pomognu s kojim savjetom (trebas imati acrobat reader za otvoriti dokument):
http://www.miscarriageassociation.or...g2children.pdf
ako je engleski problem, javi pa cemo prevesti.
velika
kada smo mi izgubili bebu, dok sam još ležala u bolnici, puno vremena sam provela u razgovoru sa psihologicom, i baš smo o tome govorile. Kako i kada reći bebi. Moj ima 20 mj i još ne kuži, jedino kako smo pred kraj trudnoće govorili da je u trbuhu sekica, on ju je ljubio i pjevao, pa sada mi dođe, digne majcu i govori ni-ni i pokazuje s prstom prema nebu i šalje poljubac. Jer svaku joj svaku večer i jutro pošaljemo poljubac i zaželimo laku noć ili dobro jutro. Ali mali od sestre ima 4 godine, pa sam pitala kako njemu objasnit. Rekla je da mu ne treba pre opširno objašnjavat jer oni još ne kape pojam života i smrti. Tek kada imaju više od 5 godina, te stvari im počinju imat smisla. Tako da je pravo vrijeme kada su stariji od 5 godina.
krasno mi je cuti da si imala pomoc psihologanazalost tocno mogu znati koja je bolnica, jer samo ona ima organiziranu psih. pomoc pri ginekologiji (rijeka) - jesam u pravu?
Da je, Rijeka je u pitanju. Zato toplo preporučam to rodilište. Mene su ti razgovori izvukli i pomogli mi da jača krenem dalje. Mislim da bi takvu pomoć trebala imat sva rodilišta.flower prvotno napisa
krasno mi je cuti da si imala pomoc psihologa
Sviđa mi se njezin način rada jer ima prijateljski pristup, a ne strogo poslovan.
Hepatitis= Grkinja
Tamagoči luda si!
krasno mi je cuti da si imala pomoc psihologa
Da, a ne da te stave sa babinjačama na odjel, mislim možda te stave i u Rijeci. Ali ja sam bila u sobi sa curom kojoj je prva bebica, pa kad su bile posjete ona se ukočeno veselila jer joj je bilo neugodno, a ja i MM smo plakali. Grozno iskustvo za obje. I onda još taj njen M pita nju onako tiho (iako se čuje) "šta je njoj", a ona kaže "reći ću ti kasnije".
Više mi je sada žao te cure nego mene. U sobi je vladala užasna tišina i ona m je jadna stalno slušala kako plačem i jecam. Definitivno mi je užas kad mame koje dobiju
Stvatno je žalosno da ostale bolnice nemaju takvu vrstu pomoći. Znam da bi svima nama u time trenutcima dobro došla. Mene je jedino zagrlila jedna predivna djevojka koja je bila samnom u rodilištu ono pola dana što sam bila. Njena se beba rodila sa 30 tjedana i bila je u inkubatoru, stavili su me s njom u sobu (bar to). Nikad je neču zaboravit, dok sam ja "pala" i plakala a moje dečke odvozili helihopterom...ona me zagrlila zaplakala i držala me da se potpuno ne raspadnem. Super cura, a ne znam joj ni ime, a znam da ču joj bit zahvalna cijeli život.krasno mi je cuti da si imala pomoc psihologa
Zato sam jako uzbuđena što postoji mogučnost da oformimo tu grupu za potporu roditeljima poput nas. Sve smo na svojoj koži iskusile da takva vrsta pomoči je baš ono što ti treba u najtežim trenutcima.
Ljubim vas cure...i brišem nazad na posao...
prvi dan nakon carskog stavili su me na intenzivnu, a malicu su odmah prebacili u drugu bolnicu. Drugi dan su me stavili na 5 kat s ostalim rodiljama, ali s obzirom na situaciju gledali su me držat samu. Ali tu istu večer, kako više nisu imali kamo jer je došlo puno rodilja, dali u sobu ženu kojoj je to prva bebica. Bila je dosta starija od mene, ali super smo se slagale. Odgovaralo mi je njeno društvo. Treći dan su mi muž, sestra, pedijatar i psihologica došli reć da je naša mala ljubav dobila krila. Nije izdržala. Nakon što su me smirili sa ljekovima odmah su me premjestili na jedan drugi kat, daleko od plača bebica. Sve dane sam bila sama u sobi i imala sam 24 sata pravo na vizite. Dr su me stalno posjećivali i pitali kako sam. Silno sam im zahvalna na tome, i to ne samo doktorima već apsolutno svom osoblju počevši od čistačice, kuharice, ... Puno mi je značila topla riječ i osmjeh kada mi je ujutro žena donosila marendu. Zato stalno razmišljam kako da im se odužim. Da znam nekog i kako pa da se može organizirat kakav humanitarni koncert za Ri rodilište, pa da jedan dio zgrade urede za žene koje rode anđele. Barem mala soba sa krevetom i stolicom. Tek toliko da su same u sobi okružene svojim bližnjima. To što sam i ja bila sama u sobu značilo mi je jako puno i zato znam da bi i drugima. Nažalost ima nas i bit će nas...
Zato sam jako uzbuđena što postoji mogučnost da oformimo tu grupu za potporu roditeljima poput nas. Sve smo na svojoj koži iskusile da takva vrsta pomoči je baš ono što ti treba u najtežim trenutcima.
I ja sam za. Meni ste i vi puno pomogle jer ste me "saslušale" i pružile kutak za plakanje.
Hvala vam...
i ja sam za, voljna sam pomoći kako god je moguće, i sudjelovati!
kad nešto takvo proživiš teško je ljudima razumjeti nas, i to mi je jasno! par puta sam se našla u situaciji da vidim da su ljudi mi željni pomoći ali ne znaju kako! htjeli bi me utješiti a na kraju ili kažu krive riječi, ili ja tješim njih! a ženi nakon takvog iskustva treba potpora, treba netko ko će je saslušati, i što je najvažnije razumjeti...
curke moje sve vas
lilium, hvala za tekst, sigurno ću pročitati
Jao nenaa, vjerujem da je bilo teško
Nakon samog poroda, bila sam sa suprugom neko vrijeme u predrađaoni, isto sam dobila nešto za smirenje, a nakon toga na hodniku. E tu je bilo koma, jer sam slušala plač iz sobica. Al svako toliko bi me netko obišao: pedijatar, anesteziolog, ginekologica, primalja. Najviše pamtim tetu čistaćicu, žena je samnom proplakala, nosila mi mokru krpicu da se osviježim. Nakon toga su me smjestili na odjel patologije. I na odjelu su svi bili mrak, šta god mi je trebalo, imala sam - i lijek i lijepu riječ.
Već sam napisala u priči da mi je žao što ne postoji neka grupa potpore, kao što je imala tamogoči, na licu mjesta. Ja sam ponekad bila toliko loše i mislila sad je vrijeme da odem nekamo na razgovor, a onda uz potporu obitelji nekako bih pregrmila.
Puno mi znači što mogu tipkati ovdje, a još se više radujem grupi uživo
lilium, hvala za tekst, sigurno ću pročitati
Jao nenaa, vjerujem da je bilo teško
Nakon samog poroda, bila sam sa suprugom neko vrijeme u predrađaoni, isto sam dobila nešto za smirenje, a nakon toga na hodniku. E tu je bilo koma, jer sam slušala plač iz sobica. Al svako toliko bi me netko obišao: pedijatar, anesteziolog, ginekologica, primalja. Najviše pamtim tetu čistaćicu, žena je samnom proplakala, nosila mi mokru krpicu da se osviježim. Nakon toga su me smjestili na odjel patologije. I na odjelu su svi bili mrak, šta god mi je trebalo, imala sam - i lijek i lijepu riječ.
Već sam napisala u priči da mi je žao što ne postoji neka grupa potpore, kao što je imala tamogoči, na licu mjesta. Ja sam ponekad bila toliko loše i mislila sad je vrijeme da odem nekamo na razgovor, a onda uz potporu obitelji nekako bih pregrmila.
Puno mi znači što mogu tipkati ovdje, a još se više radujem grupi uživo
Super mi je da vam se ideja sviđa, i ja jedva čekam da saživi!
Meni u glavi nekako stoji, i vidim da je tako po ponašanju ljudi oko nas; treba proč vremena i vrijeme liječi rane itd...i to je zapravo generalni stav svih, i dobronamjernih i onih kojima nije previše stalo. Ali kad ja recimo i prijateljicama ili nekome od rodbine spominjem da mi treba nekakva drugačija pomoč da pregrmim, a i mome suprugu, jer i on je "u banani" al se jadan drži radi mene...onda vidim da ljudi klimaju glavom a isto lagano blijedo gledaju. Stekla sam dojam da me gledaju kao :hm malo joj je dalo po živcima, i jednostavno ne razumiju. Srečom imam prijateljicu u Engleskoj koja je hipnoterapeutkinja, ona mi govori da svaki pa i manji gradič ima takvu vrstu potpore za roditelje. A o Americi da ne govorim!
Al sam se raspiala...
Dobro jutro svima i veliki
RozaGroza izvrsna idejau
U knjizi "Kad majke žaluju" između ostalog se također opisuje uloga grupa za potporu u Njemačkoj
re
uvijek dirne u srce kako zbog lijepih stvari u životu tako i one najtužnije.I mi smo na našim svatovima plesali uz tu pjesmu
Roza od samog početka mog pisanja na jednom dr.pdf želja mi je bila da postoji grupa potpore za nas koje to trebamo(kada sam ju ja trebala nije ništa nigdje bilo na hrv.stranicama) i da sama pomognem i sada mi je drago čuti da postoji neka ideja koja se možda i realizira za sve buduće mame Anđela
I ja sam ležala u Rijeci, na četvrtom katu i odmah sam pitala gdje će me premjestiti kada sve bude gotovo. Rekli su da se ne brinem i da će me vratiti u istu sobu - odmah do ambulante. Bila sam u sobi sa još jednom djevojkom koja je također izgubila bebicu u 13. tjednu, tako da smo tješile jedna drugu...
Najgore mi je bilo dok sam prolazila kroz trudove na krevetu, a njoj su dolazili u posjete...
Iako su svi bili jako ljubazni i pažljivi, kako na odjelu, tako i u rađaoni,...nisam dobila nikakvu stručnu pomoć. Nitko nije samnom razgovarao o našim osjećajima, o tome što će se događati svake noći u našim snovima, svakoga dana u našim glavama...
Da nema mm, ne znam kako bi uopće funkcionirala.
A još nisam bila vani - užasno me straše pitanja o terminu, koliko još...
Planiram sutra...ali, tko zna...
draga
mala laia, oprosti na pitanju, kada si postala mama anđela? Ja sam prije mjesec dana i svaki dan po par sati mi je dolazila psihologica K.Kuljanić i razgovarala samnom. Ona je bila tu i prije 2 godine kada sam rodila prvog sina. Živog i zdravog hvala Bogu.
DOBAR DAN CURE !!!! :D
Uf prvi izlazak je najgori...ja sam izašla odmah nakon poroda i grabila za bebama u Split, ne bi me vrag zaustavio. Al kad su umrli, trebalo mi je nekoliko tjedana. Samo sam ležala doma i razmišljala...
Sad kad idem sama vanka, redovno plačem u autu, ne volim biti sama vanka. Mm je skoro pa uvijek tu samnom. Ali mora se.
Imaj snage, večina ljudi koje sretneš i rečeš im, zaista osječa tugu i iskreno im je žao iako se uvijek čudno ponašaju jer je to takva nekakva situacija, teška. I jednostavno kad te netko zagrli i želi utješiti, prihvati zagrljaj i radi sve ono što ti pridodno dolazi
Ah evo da podjelim s vama nešto "čudno"...
Prije Božića par tjedana, mm i ja pričamo o Božičnim pjesmama...i ja ko iz topa ispalim da mi je apsolutno najdraža Driving home for Christmas od Chris Rea...a tu pjesmu nisam čula valjda od kad je izašla, ima milijon godina, i nasmješnije od svega, uopče mi do tog trenutka nije bila nimalo draga! Čisto sam bezveze bubla. I tako je ja downloadiram i slušam i stvarno je zavolim jako.
I onda 27.12 u 08.30 ujutro, ja tiskam Ivana, a u rađaoni, Driving home for Christmas svira....i evo, sad mi svira na radiju...ćini mi se kao da je od tad čujem svugdje...i bezuspješno pokušavam nači neku poruku u njoj osim one da su moji anđeli odletjeli doma, baš oko Božića
moj prvi izlazak... mokar.... Malog su uzeli moji da malo odmorim, jer ipak sam rezana, a ja i muž doma. Ležali smo na kauču, a vani lijep sunčan dan. MM gleda prozor i komentira kako šteta takav dan provest u stanu. A ja hrabra, pa ajmo malo prošetat do grada. Obukli smo se i sve i kako sam izašla iz zgrade van, tako su mi suze počele teć i i ko da me netko guši. Naj radije bi bila potrčala natrag u stan, ali mm me uzeo za ruku i počeo nešto pričat i prije nego sam se snašla mi smo se dobrahno udaljili od stana. Ali nismo išli u grad već na neki puteljak blizu stana. Tako da sam bila vani, ali ne u centru "civilizacije". Dobro da me tada smotao i da smo izašli jer mislim da bin se još uvijek skrivala u stanu. Sada idemo skoro svugdje i najteže mi je kada me ljudi sretnu i davaju saučešće i pitaju kako si. Kako mogu bit?! Držim se. Ja inače imam takav posao da me svi u gradu i široj okolici poznaju. Draže bi mi bilo da mi ne kažu : moje saučešće, već samo žao mi je. Saučešće mi je tako teška riječ i teško mi je zadržat suze. A ne želim se slomit pred "strancima" jer znam da bi tada njima bilo grozno. Pa da nismo jake. Mi pazimo kako ćemo i ča ćemo nekome reć da tom nekom nebi bilo teško, da se ne osjeća joj, a mi smo te koje bi trebali pazit.
A Roza moja ča si rekla za tu pjesmu. Da je ispalo drugačije možda nebiš toliko pažnje bila pridodala toj pjesmi jer od sreće jedino ča biš vidila bile bi tvoje bebe, a jedina pjesma njihov plač. A tako sve je bilo nekako prazno pa se loviš za sve. Ja kad sam rodila prvog sina prirodno, niš nisam vidila ni čula, niti me brigalo. Samo on je bio važan. A sada kada je išlo nizbrdo, pitaj me kakav miris ima bolnica, koje pjesme sam slušala na radiju, s koliko ploča je popločen plafon u sobi... Sve je bilo nekako prazno, vrijeme nije prolazilo, tiho... Svašta radiš da prođe to glupo vrijeme.
Svi smo mi tu samo u prolazu. Samo neki imaju sreće pa se zadrže duže, a neki prerano otiđu. Moramo vjerovat da je tako moralo bit jer Bog za našu buduću djecu očito ima neki viši cilj, namjenu. Recimo da postanu ped...eri ili svećenici ( ha-ha-ha oprostite na malo humora). A možda postanu slavni rukometaši pa ćemo mi ponosne mame u prvim redovima ponosno vikat TO JE MOJ SIN!!!
:D
Sad ste me podsjetile s tim pjesmama, mi smo bili na jednoj svadbi moj jako dragog prijatelja i vec pred jutro, kad je ostalo nas nekoliko, najblizih i supijanih, zasvirali su pjesmu "sude mi". Ja inace Thompsona ne podnosim organski ali onaj dio "sude mi, zato sto svoje volim, volim najvise" me ubio. Ne znam zasto, jednostavno me sjetilo na one neke osudujuce poglede neupucenih, zlobnih ljudi, koji nisu shvacali zato sam ja imala pobacaj, i koji su mi uvijek nabacivali griznju savjesti.
I tu pjesmu sam tad pjevala iz sveg glasa a suze su teeeekle. Sogorica me odmah prokuzila, zagrlila me i skupa samnom pjevala i plakala.
I dan danas, kad bude ta pjesma na radiju, sogi i ja se samo pogledamo i kuzimo se.
E da, mislim da je bas tu noc ili da kazem jutro, zacet moj Sven
cure
... sutra je novi dan... jedan manje ili bliže za ostvarenje moje želje. A to je da još 5 mj preleti pa da se muž i ja možemo " borit prsa u prsa" a njegovi plivači nek se izbore za prevlast.
Evo vam jedan prigodan za ovo vrijeme otkaza :
Firma....8 ujutro....sef mora nekome dat otkaz....
-Imam lošu vijest. Radi uštede firme moram otpustiti
nekoga od vas.....
Mene ne możete jer sam nacionalna manjina i mogu vas
tużiti za rasizam - reče crnac.
Ja sam żena. Odmah ću vas dati na sud radi šovinizma - reče
sekretarica.
Samo pokušajte pa ćete završiti na sudu zbog religiozne
diskriminacije - reče musliman.
Probajte mi dati otkaz pa ću vas dati na sud za diskriminaciju
zbog godina - reče 65 godišnji poslovođa...
Sada svi pogledi padaju na mladog, bijeloga i zdravoga
radnika.
Ovaj se na trenutak zamisli pa tiho każe:
U zadnje vrijeme mi se čini da sam pomalo gej......
Slatki snovi...
ne znam kako da ovo kazem a da ispadne ok, pliz ajmo bez viceva, linkova na pjesmice i sl. znam da vas humor vadi (i super da je tako) ali remeti ritam topika, pravila foruma i stotsta. ako je moguce da idemo bez viceva ja bi to jako voljela
taman kada sam jučer poslala taj vic, počela sam se pitat dali je to u redu. Nisam mislila ništa loše, samo malo nasmijat te cure da barem na trenutak ne misle na tu prazninu i bol. Ali nema problema. Neću više.
Pozdrav svim curama, želim vam lijep i sretan dan !!
cure
Velika
No frks, može se i obrisat (ja bih rado onaj moj post, pliz)
svima
obrisala sam
mozete otvoriti poseban topik o humoru i koliko on pomaze, a koliko ne
flower
razumijem sve, i slažem se otvoriti ćemo poseban topic za humor!
curke, MM i ja idemo za vikend s kumovima u Opatiju! nažalost zbog posla idemo tek u sub popodne, i vraćamo se u ned navečer, ali nema veze jedva čekam! :D
toliko se veselim ned, otići ćemo do Rijeke na karneval, a u sub navečer idemo negdje fino papati i malo vanka! baš se veselim!
jeste gledale u pon emisiju o Rodi? bilo je tako lijepo, baš edukativno i zanimljivo! oduševljena sam radionicama!
pusa svima!
Ajme, Bzara mi smo htjeli ići u Opatiju ovaj vikend. Na kraju vjerojatno ne idemo, nego kad malo zatopli...flower
razumijem sve, i slažem se otvoriti ćemo poseban topic za humor!
curke, MM i ja idemo za vikend s kumovima u Opatiju! nažalost zbog posla idemo tek u sub popodne, i vraćamo se u ned navečer, ali nema veze jedva čekam! :D
toliko se veselim ned, otići ćemo do Rijeke na karneval, a u sub navečer idemo negdje fino papati i malo vanka! baš se veselim!
jeste gledale u pon emisiju o Rodi? bilo je tako lijepo, baš edukativno i zanimljivo! oduševljena sam radionicama!
pusa svima!
Gdje ćete spavati?
Super vam je plan, joj i ja bi....
Isabel, joj pa mogle smo se vidjeti!
spavamo u hotelu Savoy. dvoumili smo se između Bristola i Savoya, i na kraju je MM izabrao! jedva čekam! htjela sam da budemo u nekom hotelu u Rijeci, ali svi su već bili popunjeni, ali to je sad manje bitno, ja samo jedva čekam da krenemo sutra!
samo da nam vrijeme bude dobro :/ bit će hladno, ali sam nek ne puše!
Cure vidim kod vas ludo i festivno
Mi krečemo na put u utorak, pa tek u Petak u Graz. Al sad več jedva čekam jer je doktor danas mm-u rekao da je moj cervix jako slab i da če trebat jako puno upornosti i sreče da uspijem iznjet trudnoču :shock: :shock: :shock: to me ukomiralo, i fascinantno mi je da to govori nakon što sam ja prošla 6,5 mjeseci trudnoče a blizancima super dok me oni nisu čapili u svoje ruke!!!
Uf...ne smijem se ljutiti, obečala sam sebi da neču više nikad spominjati doktore i bolnice koji su me razočarali...ali mi je fascinantno kako je uvijek ipak nekako naša krivica, pa i onda kad je očito da doktor, iako u najboljoj namjeri, donese krivu prosudbu! Uvjerena sam da me nisu dirali, da bih iznjela trudnoču OK. Dođem u bolnicu na preventivnu cerklažu (zatvorena) i odjednom nakon par dana kaos ludilo i užas!
Oprostite što sam se tako raspisala, ali zaista me to naljutilo. Najgore od svega jest što mi je taj doktor zaista simpa i drag...
RozaG. slušaj svoje tijelo. Daleko od toga da moraš slušat i doktore, ali nisu bogovi da znaju unaprijed kako će nešto završit. Kolike cure su ubrzo recimo nakon carskog ostale trudne, dr se ljutili, neki preporučali ab, a na kraju cure rodile i sve super. Ja bin rekla : ako ima za se desit, ni sve sile toga svijeta nam ne pomognu. Kada se desi to što se nama desi, uvijek spominju neke statistike da za to postoji mali postotak šanse. E kako smo za to bile u tom malom postotku, tako možemo za sve. Ne samo mi, već svi ljudi. Ti napravi i poduzmi sve ča možeš, a ostalo je na dr i prirodi. A ja vjerujem da i mi imamo pravo na novu šansu...
Drži se i vjeruj da će ovaj puta bit sve superiška.... :D
Rozica
vjerujem da te to sve naljutilo, ali ne daj se draga naživcirati, svi vole biti generali poslije bitke!
najbitnije je da ti ideš uskoro u Gratz, i da ćeš tamo biti u dobrim rukama! imam baš neki dobar feeling za tog doktora!
ja sam svoje doktore pospremila u ladicu, i neko vrijeme ih ne želim vidjeti! sve sam sigurnija da ništa pametno neću saznati, i da ću hrabro i smireno morati po svoju treću bebicu! ali nekako sam sigurna u svoje tijelo i imam beskrajnu vjeru da gore ima netko ko više neće dozvoliti ovakve patnje...
Da treča sreća....
Meni je zapravo četvrta....imala sam spontani al jako jako rano nedugo nakon Tije, nisam trebala ni na kiretažu, tijelo se samo očistilo.
Uf, život piše čudne priče...nakon moje curice smo koristili zaštitu svaki dan, i jako sam pazila na to, psiha mi je bila na sto strana nisam bila spremna za novu bebu...i jedan put ne koristimo i ja ostanem trudna. Kad sam vidila + na testu, odmah se stav promjenio i bila sam presretna. Ali mrvica je otišla odmah 7 dana nakon. I tada me je to jako pogodilo, baš sam bila shrvana...a sad, rijetko se i sjetim da je i to jedan maleni anđelak kojeg imamo gore...baš čudno...kad proživiš svašta, više ne možeš ni nabrojat tužne momente u životu, ne možeš stalno na sve misliti!
A kao da me netko ukleo ovih nekoliko godina, sva moja dječica otišla, mama mi se teško razbolila, moja 12 godišnja pasica umrla odmah nakon Tije...svako malo nešto, tek što se dignemo na noge, paf novi udarac. Ali idemo dalje
Ja isto imam dobar feeling u vezi tog doktora u Grazu, budemo mi sve mame skoro
Opet sam se raspisala
Poljubac cure, laku noć
večer curke
ovo je baš tako, neke stvari ne diraju više kao što su možda prije.kad proživiš svašta, više ne možeš ni nabrojat tužne momente u životu
Roza, vjerujem da je teško, al naj se živcirat oko doktora. Pomalo, dan po dan. Sad prvo u Graz pa ćeš vidjeti dalje što će biti.
bzara,ovo si baš lijepo napisala, i mene to drži i daje nadu.imam beskrajnu vjeru da gore ima netko ko više neće dozvoliti ovakve patnje..
By the way, dobar provod u Opatiji!!! Šmrc, ja ne mogu prdnut - učim za stručni!
Svima
Tamagoči, rodila sam 04. veljače ove godine...
Bila sam jučer vani. Bilo je prestrašno...izbjegavala sam sve i svakoga, a znam da tako ne ide...jurila sam kući već u 12...
Bila sam u banci riješiti neku glupost koju su napravili sa kreditom, i uopće nisam željela pričati o cjelokupnoj situaciji jer sam bila stalno na rubu suza...
Ali sam zato otišla sa mm jedan dan po Laiu u vrtić - i njezin oduševljeni pogled i zagrljaj su me toliko razveselili!
jutro curke
Koko mi je noćas povraćao par puta, i to jednom po našem krevetu, tako da sam usred noći presvlačila cijelu posteljinu, i sad sam sva krepana! ali nema veze, samo nek mi je on dobro, a sama pomisao na popodne i put odmah sam
hvala curke na željama za dobar provod!
Rozica, na ovom PDF-u, ne možeš se raspisati niti reći krive riječi! što god ti je na duši piši, makar ti se činilo da pišeš gluposti, treba negdje sve to izbaciti, i najbolje na papir (u našem slučaju komp)...
Vitica, ja nekako mislim da se svako zlo u životu mora vratiti nečim dobrim... život je pun uspona i padova, i kad se negdje zatvore vrata, na drugom mjestu se mora otvoriti prozor!
sve mi ćemo sigurno imati svoje bebice, a imamo naše male anđele čuvare zauvijek gore...
svima
mala laia
prvi izlasci u grad su najgori! ali s tim se jednostavno moramo suočiti! ni ljudima nije lako kako nam prići, i što reći, makar je zanimljivo, da običan tihi ,žao mi je, i iskreni zagrljaj su najbolji u takvoj situaciji, a sve ostale rečenice su suvišne...
inače Laia mi je predivno ime, vrlo interesantno i onako mistično!
mala laia, ja se ponovno vraćam na rodilište. Čudno mi je da psihologica nije došla popričat s tobom. Meni je došla i bez da sam je tražila. Stvarno neznam kada nju šalju da razgovara s pacijentima, ali ja sam joj jako zahvalna. Upravo zbog nje sam izašla nakon 7 dana puno jača iz bolnice i lakše sam prihvatila neke stvari. Čak mi je rekla da ako mi treba razgovor, da je nazovem i slobodno dođem. Žao mi je što i ti nisi imala takvu pomoć, žao mi je svih kojima je tako nešto bilo uskraćeno u tim trenucima. Meni su puno pomogli mm i moja seka i ostala fam, ali ipak ona je stručna za to..
Pozdrav vitice tu i tamo
Ja sam sama pitala svog doktora (
cure predivne ste....
s toliko tuge se borite a opet ste tako hrabre
ja sam napravila glupost prije koji 15-ak dana kad sam dragoj prijateljici (ne razmišljajući) spomenula kako bi bilo predivno da na kontroli UZV-a otkrije kako nosi blizance
moja draga prija, draga oprosti još jednom ako čitaš, je izgubila svoje blizance u 31 tjednu i sad nosi curicu
a ja luda...jednostavno ne razmišljajući sam pomislila kako bi bilo predivo da rodi blizance
time sam joj donije mnogo suza tu vecer i neprospavanu noc, ko zna koju u nizu jer sutradan joj je bila redovna kontrola u dr-a i bojala se same pomislio na blizance OPET
draga moja oprosti još jednom.....
Pravila pisanja postova
