kada odustati od vrtića?

[pupica]

Moja curica ima malo preko 2 godine. Prije 3 tjedna krenula je u vrtić i početak je izgledao obećavajuće, bez problema je ostajala u vrtiću, po sat, dva, pa onda sve više.
Međutim zadnja 2 tjedna, plače od ujutro, kad se počnemo spremati za izlazak, do trenutka kad dođemo po nju u vrtić.Prema priči teta,ništa ne jede, ne igra se, ne spava, samo plače i pita kad će mama ili tata doći po nju. Od nje nisam uspjela saznati što joj se tamo ne sviđa.
Do sada ju je čuvala teta čuvalica, provela je dulji period ovo ljeto kod bake i dede koji nisu u Zg(ja bih dolazila navečer na spavanje k njoj), ostajala je na par sati kod rodbine, bez nas, tako da joj nije strano biti bez roditelja.
Tete u vrtiću nisu baš susretljive, predlagala sam da pokušamo ponoviti prilagodbu, ali to kod njih ne dolazi u obzir. Ne znam koliko dugo još ima smisla čekati njeno prihvaćanje nove sredine, da li odustati sada ili još malo pričekati....
Jedna od teta je ok, otvorena je za razgovor, vesela i topla, druga suprotnih osobina i očito bezvoljna. Inače, u grupi je 26 djece i jasno mi je da se jedna teta u smjeni ne stigne baviti djecom ozbiljnije.

[krumpiric]

svakom taj period adaptacije prođe prije ili kasnije, nekom odmah, nekom TEK kad skuži da je to to, da tamo mora ostajat. Tvoje dijete tek sada to prolazi.

[Davor]

A koji vrtić?
Možda postoje nekakvi drugi problemi koje tete neće reći?

[Peterlin]

A koji vrtić?
Možda postoje nekakvi drugi problemi koje tete neće reći?

Ovo moram potpisati. Nisu svi vrtići isti - čak ni svi odgajatelji/grupe u istom vrtiću. Treba im visiti za vratom i doznati što se zapravo događa...

(Offt. joj koju smo mi sreću imali s vrtićem - eto jučer sam išla ispisati mlađega jer je krenuo u školu. Slučajno je naišla ravnateljica pa smo si popričale, onak baš lijepo Godinama smo bili u dobrim odnosima s tetama, stručnom službom i svima... Odjurila sam očiju punih suza, a vidjela sam da ni njoj nije svejedno. Bili su nam dobri. Svima koji su na privikavanju želim barem istu razinu razumijevanja.)

[Nataša,Sarajevo]

Kod mene u familiji dva odustajanja:
prvo ja- toliko sam arlaukala, danima, ko zna koliko je to dugo trajalo, poslije bježala iz vrtića, poslije kumila molila plakala kod kuće da me ne vode i na kraju i nisu. Šta mi se tačno nije sviđalo ne znam, ne sjećam se. Kako su kasnije deverali sa mnom i ko me čuvao - isto se ne sjećam.

Drugi slučaj - moj rođak koji živi u ZG, dvoje djece ( dvije godine razlike ), djeca su bila neprestano bolesna toliko da niko od šefova ( ni njegovih ni NJŽ ) nije mogao to više tolerisati. NJŽ je prestala raditi dok starije dijete nije krenulo u školu. Patnja sa jednom platom u ZG ali drugačije nije išlo. Sad je sve 5+.

I da, ima još jedan slučaj - ja lično sa starim vrtićem u koji je išao moj G. Ali o tome više ne mogu da pišem.

Da ta vaša situacija potraje još samo malo, ja bih ozbiljno razmišljala o bilo kakvoj promjeni, promjeni vrtića ili bar grupe unutar vrtića ako je moguće.

[Strobery Shortcake]

I ja mislim da bi možda promjena vrtića( u koliko je naravno moguća) pomogla :? !? Možda neka manja sredina, sa manje djece :?

[morska]

Moj sin je isto prvi put krenuo u jaslice s dvije godine i nakon šest mjeseci uz razgovor s vrtićkom psihologicom smo ga ispisali. nije tu bilo puno drame, bar na van, ali on uopće nije bio sposoban za socijalizaciju i samo je nazadovao. neću puno opisivati jer ti nije bitno za tvoj slučaj, ali u priči me između ostalog naljutilo i to što su mi tete stalno govorile da je sve okej, a tek poslije sam saznala da nije bilo. učinilo mi se da je njima podnošljivo sve ako dijete ne vrišti i ako ostane živo i zdravo. kad smo ga ispisali čuvali su ga bake i dida i bilo je sve pet. krenuo je u vrtić prije dva tjedna i sad je druga priča. želim reći da ćete sigurno skužiti da nešto ne štima osim klasične adaptacije koju svako dijete prolazi na svoj način. možda joj dati još malo vremena, snimati situaciju, pokušati s psihologom ako ga imaju u vrtiću...neka djeca nisu spremna za to s dvije godine i to nije ništa nenormalno, već je često nenormalno to na što ih mi u današnjim uvjetima prisiljavamo jer nemamo izbora. mi smo ga srećom imali i mogli smo mijenjati, na radost svih (osim mm koji ga je morao navažati, ali to je druga tema

[nely]

prvo što mi je palo na pamet je promjena vrtića ili grupe :/
očito nešto joj nešto ne paše tamo, i sama pomisao na to me strašno rastužuje (kod sve male dječice koja tako strašno protestiraju).
možda da probaš još koji tjedan-dva a ako potraje sa tim neprestanim plačem, ja bi tražila premještaj.
to je moj prijedlog jer sam ja o tome razmišljala u vezi svoje curke. otkad je krenula u vrtić stalno me muči misao dal joj je dobro, jer od prvog susreta tete mi nisu sjele. strašno hladne a nježnost im nepoznanica kad jadna tužna dječica plaču na dolasku..al, otom-potom..

[Barbi]

Veliku ulogu u adaptaciji djeteta na vrtić igra odlučnost roditelja i moguće alternative čuvanja. Ukoliko postoji alternativa (baka, čuvalica, mama je doma i ne radi.....) dijete itekako dobro to osjeti i zna da može i drugačije.

Meni su tete u vrtiću znale reći, a slično sam čula i od prijatelja kojima djeca idu u druge vrtiće, da se lako prepozna koje dijete kreće u vrtić sa jasnim stavom roditelja. Kad se roditelji kolebaju i nisu sigurni jesu li odlučili dobro to utječe na dijete i tijek adaptacije.
Zato, prvo preispitaj svoje osjećaje, misliš li da je to zaista najbolje rješenje za vas i imate li druge bolje opcije. Ako odlučite da je vrtić opcija stisnite zube par dana.

[Peterlin]

Veliku ulogu u adaptaciji djeteta na vrtić igra odlučnost roditelja i moguće alternative čuvanja. Ukoliko postoji alternativa (baka, čuvalica, mama je doma i ne radi.....) dijete itekako dobro to osjeti i zna da može i drugačije.

Meni su tete u vrtiću znale reći, a slično sam čula i od prijatelja kojima djeca idu u druge vrtiće, da se lako prepozna koje dijete kreće u vrtić sa jasnim stavom roditelja. Kad se roditelji kolebaju i nisu sigurni jesu li odlučili dobro to utječe na dijete i tijek adaptacije.
Zato, prvo preispitaj svoje osjećaje, misliš li da je to zaista najbolje rješenje za vas i imate li druge bolje opcije. Ako odlučite da je vrtić opcija stisnite zube par dana.

Potpis!

[blazena]

U nacelu se slazem da je odlucnost roditelja presudna, ali kako to u praksi provesti?

Naime, nek je roditelj stoput zgruntao da je vrtic najbolje rjesenje - kad ujutro cupa dijete sa sebe, kad ono urla i arlauce - pale se sve lampice u majcinskom "primitivnom" malom mozgu.
A lampice kazu "Spasidijetespasidijete!", adrenalin galopira, tlak se dize...
Djabe veliki mozak zna da je to najbolje rjesenje, da je vrtic lijepo mjesto za igranje i da su tete dobre i njezne, a ne lavovi

Mene je to strasno frustriralo.
Sto mi je mozak govorio "Hej stani, pricali smo vec o ovome", a ruke htjele zgrabit K. i odnijeti ga, samo da prestane tako tuzno plakati.
Naravno da on to osjeti i urla jos jace.
Znam, ja (mama) sam odrasla, na meni je prekinuti taj negativan krug.
Ali kako?

Nas se prekinuo nekako sam od sebe.
K. ovaj tjedan ne place, trazi (i dobije) cvrst zagrljaj, i udje teti.
Ja sam s tim puno smirenija, pa je i on smireniji.
I sad smo u dobrom krugu.
Mozda je pomoglo to sto idemo skupa s tatom do vrtica, ne znam.

[Anci]

Mene je to strasno frustriralo.
Sto mi je mozak govorio "Hej stani, pricali smo vec o ovome", a ruke htjele zgrabit K. i odnijeti ga, samo da prestane tako tuzno plakati.
Naravno da on to osjeti i urla jos jace.
Znam, ja (mama) sam odrasla, na meni je prekinuti taj negativan krug.
Ali kako?

.

Ah, potpis

[thalia]

i još jedan :/

meni je S. jutros opet plakao, a mužu jučer nije. no, dobro, barem je prestalo urlanje doma, sad plače samo kad se približimo vrtiću.

i još je bio prvi danas kad je došao pa ga je valjda i to zbunilo, valjda je mislio da će morati spavati jer je bio još mrak u sobi

[Peterlin]

Meni je glavu spasila vrtićka psihologinja ! I nisam jednom bila kod nje na razgovoru.

ALIIII pripremala sam se (i djecu) mjesecima prije nego su krenuli. I bilo je teških trenutaka, ali je prošlo.

[donna]

ja sam skoro odustala prošle godine kada je krenila u jaslice.niti je jela,niti je spavala,ni razgovarala..ma ništa...ali tete su me smirile i rekle da će njoj vjerovatno malo duže trebati ali da sve ide prema naprijed.niti danas ona nije oduševljena ali nema vrištanja i bacanja.jedina mana sve ga su bolesti jer evo upravo je doma već 5 dana-bronhitis,laringitis i upala uha na injekcijama smo....

[Peterlin]

ja sam skoro odustala prošle godine kada je krenila u jaslice.niti je jela,niti je spavala,ni razgovarala..ma ništa...ali tete su me smirile i rekle da će njoj vjerovatno malo duže trebati ali da sve ide prema naprijed.niti danas ona nije oduševljena ali nema vrištanja i bacanja.jedina mana sve ga su bolesti jer evo upravo je doma već 5 dana-bronhitis,laringitis i upala uha na injekcijama smo....

Jao, kako mi je ovo dobro poznato...

Evo malo ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da prije ozdravite!

[Anita-AZ]

U nacelu se slazem da je odlucnost roditelja presudna, ali kako to u praksi provesti?

Naime, nek je roditelj stoput zgruntao da je vrtic najbolje rjesenje - kad ujutro cupa dijete sa sebe, kad ono urla i arlauce - pale se sve lampice u majcinskom "primitivnom" malom mozgu.
A lampice kazu "Spasidijetespasidijete!", adrenalin galopira, tlak se dize...
Djabe veliki mozak zna da je to najbolje rjesenje, da je vrtic lijepo mjesto za igranje i da su tete dobre i njezne, a ne lavovi

Mene je to strasno frustriralo.
Sto mi je mozak govorio "Hej stani, pricali smo vec o ovome", a ruke htjele zgrabit K. i odnijeti ga, samo da prestane tako tuzno plakati.
Naravno da on to osjeti i urla jos jace.
Znam, ja (mama) sam odrasla, na meni je prekinuti taj negativan krug.
Ali kako?

Nas se prekinuo nekako sam od sebe.
K. ovaj tjedan ne place, trazi (i dobije) cvrst zagrljaj, i udje teti.
Ja sam s tim puno smirenija, pa je i on smireniji.
I sad smo u dobrom krugu.
Mozda je pomoglo to sto idemo skupa s tatom do vrtica, ne znam.

Upravo moja razmišljanja....

[Karin]

Veliku ulogu u adaptaciji djeteta na vrtić igra odlučnost roditelja i moguće alternative čuvanja. Ukoliko postoji alternativa (baka, čuvalica, mama je doma i ne radi.....) dijete itekako dobro to osjeti i zna da može i drugačije.

Meni su tete u vrtiću znale reći, a slično sam čula i od prijatelja kojima djeca idu u druge vrtiće, da se lako prepozna koje dijete kreće u vrtić sa jasnim stavom roditelja. Kad se roditelji kolebaju i nisu sigurni jesu li odlučili dobro to utječe na dijete i tijek adaptacije.
Zato, prvo preispitaj svoje osjećaje, misliš li da je to zaista najbolje rješenje za vas i imate li druge bolje opcije. Ako odlučite da je vrtić opcija stisnite zube par dana.

Ja trenutno imam problem što čini da odgajateljice nisu odlučne. Evo u čemu je problem.
Za sad 2 sata ostaje bez problema, igra se, sudjeluje, ujutro ide dobre volje, ali kad je počeo ostajati na ručku, "protuli" čitav ručak. Dva dana je jeo bez problema, a od jučer plače, zove mene, izmišlja svakakve razloge zašto ne bi jeo i ne šljivi tete ni pol posto. Doduše sjedi mirno za stolom ali trubi svoje.
E sad ako može koji savjet od vas iskusnih ili manje iskusnih mama vrtićanera - danas mi je teta rekla da je bio grozan na ručku (do onda je sve bilo ok) i da bolje dolazim ponovno prije ručka po njega. Meni se čini da se njima ne da s njim gombati (odnosno ne znaju ili ne mogu s njim izaći na kraj) a vide da sam doma, pa si misle kaj da se muče. Također mislim da on iskušava njihove granice, a šta je je - uporan je, bučan i tvrdoglav i ako mu sad popustimo poslije će biti još gore. Tako se ponašao i jedno vrijeme kad su krenuli van pa se nakon nekoliko dana smirio i sad je super. Vidim da mu je tih 2 sata (do ručka) super, ima prijatelja, počeo mi je pričati što radi i kaže da mu je dobro. Kad sam ga danas pitala zašto je plakao prvo je rekao da je nervozan, da su ga tete iznervirale, a kasnije da je htio da ja dođem nakon igranja (čitaj prije ručka).
Što bi vi na mom mjestu napravile, poslušale tete ili inzistirale da ipak i sutra i prekosutra ostane na ručku?

[(maša)]

nisam stručnjak al nekako mi je logično da ne treba ići unazad...ako ste došli do ručka ostajat do ručka i produžavat na dulje...

[Anita-AZ]

Koliko sam skužila i ovi naši mali u našem vrtiću (koji su na adaptaciji) započnu ponovno plakati uoči ručka. Valjda ih podsjeća na obitelj... ili su tada već i umorni, ne znam.
Mi smo išli jako postupno (i još uvijek se privikava, nije lako ), ali ja se ne bi vraćala unatrag.

Oni će zaista lakše prihvatiti ono za što nemaju izbora nego prihvatiti. A kako će vidjeti da nemaju izbor, ako ga zapravo imaju?!!
Time im je stvarno otežano, jer njihove suze se isplate.

Ovo zvuči hladno, ali zaista nije. Ako želiš da dijete ide u vrtić, mislim da je krivo ići unatrag. Opet, tko zna, osim tebe najbolje što djetetu treba! KAko ti misliš, tako je ispravno!

Ja u svoje tete imam povjerenja pa im vjerujem kad mi sugeriraju određeni tijek. Teško je kad nisi siguran da netko radi svoj posao, nego sugerira ono što mu ga olakšava. E sad, stvarno ne znam. Treba vidjeti da li tete možda ipak to sugeriraju sa nekim razlogom, pa ako za koji dan nastaviš ostavljati ga dulje, pa sve krene nabolje, onda je to bolje. A nisi propala za par dana. Možda on ne skuži da je uspio izmanipulirati.

Svakako je sve ovo jako teško. Nadam se da ćemo uskoro pričati o tome čije je dijete prvo reklo da ne želi doma iz vrtića.

___________

Ja ću samo iskopirati jedan razgovor mene i mog sinčića od neki dan, kad sam dotakla termin manipulacije.



JA= Liam, ajde pliz sutra kad idemo u vrtić da odmah obućemo papučice, daš mi pusu....... i da ne bježiš.
Liam = NE! Neću!
Ja = Ali zašto nećeš? To me ljuti onda.
Liam = Hoću da budeš ljuta.
Ja = Hoćeš da budem ljuta, a zašto?
Liam = Zato da budeš tužna.
Ja= Hm, a zašto hoćeš da budem tužna?
Liam = Da ne idemo u vrtić.

Kako to komentirati?

[makita]

Ajoj, Anita, uhhhhhhhhhhh!

Moj je sretn jer se prehladio pa ne treba u vrtić. Inače, otkad je počeo vrtić bio je već 15ak dana bolestan. Slutim da mu od iscrpljenosti tim novim događajima i okolinom pada imunitet

[Karin]

JA= Liam, ajde pliz sutra kad idemo u vrtić da odmah obućemo papučice, daš mi pusu....... i da ne bježiš.
Liam = NE! Neću!
Ja = Ali zašto nećeš? To me ljuti onda.
Liam = Hoću da budeš ljuta.
Ja = Hoćeš da budem ljuta, a zašto?
Liam = Zato da budeš tužna.
Ja= Hm, a zašto hoćeš da budem tužna?
Liam = Da ne idemo u vrtić.

Liam je faca . Zna on što hoće, odnosno neće. Moj je jedan dan na početku adaptacije urlao da ga je čulo cijelo naselje: Prehlađeni ne idu u vrtić! I još se povrh svega bacao na od kiše mokri pločnik, a ja ga s Tarom u klokanici dizala i teglila do vrtića. Kad se toga sjetim ovo je super.

Meni se čini da stvari idu na bolje, pa mi ga je glupo sada ponovno vraćati na staro. Koliko ga poznam još par dana i bude se srodio s idejom klopanja u vrtiću. U stvari me ljuti to što mislim da tete više gledaju vlastite interese (čitaj mir za ručkom) od onog što bi bilo dobro za njega.

[pupica]

..javljam razvoj situacije...
U međuvremenu se dolazak i odlazak u vrtić nisu promijenili, ali boravljenje tamo je bolje. To je ono što čujemo od teta. Curica se igra, nešto jede, spava.
Ono što se jako promijenilo je njeno ponašanje doma. Na sve što joj se ne sviđa reagira puno intenzivnije nego prije, jače plakanje, vrištanje, osjetljiva je na sve i svašta. Jedan dan sam došla pola sata kasnije nego inače, (doma iz vrtića je stigla kao i uvijek, tata ju je pokupio), ona je plačući visila na vratima i vikala mama dođi, mama dođi, a kad sam stigla pola sata sam je držala i grlila dok se nije smirila. Inače je jako vesela, raspjevana djevojčica, ali sada ima faze kad uz omiljene pjesmice šuti i pasivno sjedi. Čini mi se da nas kažnjava.
Razgovarat ćemo s psihologom u vrtiću, pa možda biti pametniji.
Opcija uz vrtić je odvesti je na selo, k baki i djedu, ali to podrazumijeva moje svakodnevno putovanje, što baš nije blizu.

[Lutonjica]

ja se javljam kao mama koja je nakon samo 2 tjedna odustala od jaslica.
nije bilo preprestrašno, kod kuce nije bilo promjene ponašanja, ali u jaslicama je 2x povraćala od plakanja, a kući se vraćala promukla glasa od vrištanja.
nisam željela to nastaviti, smatrala sam to izrazito stresnim iskustvom za nju, prestresnim za dijete od 18 mjeseci. iako znam da bi se nakon nekog vremena vjerojatno priviknula.
sad vec neko vrijeme ne ide u jaslice, i jos uvijek nismo zalijecili sve emocionalne ranice koje su joj ta dva tjedna donijela. ali ide na bolje.

[Peterlin]

Da, ima djece za koje je tako bolje... Ima ih zapravo dosta. Druga je stvar može li to roditelj prepoznati, a ako može, da li je u prilici naći neko drugo rješenje....

Eh, da je meni bilo ostati s djecom doma do njihove 3. godine - puna šaka brade! A mogla sam (ali nije bilo uobičajeno) veliki dio svog posla raditi od kuće. Sad su druga vremena.... ali još uvijek je to teško organizirati. Sretno svima!

[Lutonjica]

meni su se jaslice činile kao jedina opcija. pogotovo zbog financija.
do momenta kad sam odlučila da moje dijete ne ide tamo - odmah su se otvorile neke druge mogućnosti, kojih prije nije bilo ili ih nisam vidjela.
sad ima tetu čuvalicu.

[gitulja]

pupica, i kod nas je početak bio težak, ali je očito nešto kraće trajalo nego kod vas.
ovo što sad opisuješ mi je itekako poznato, ali kod nas je to bio početak prihvaćanja vrtića. Prvo je plakala cijelo vrijeme, u adaptaciji, pa sve manje.
Nije htjela jesti ništa, onda je počela ručak, nakon tjedan dana i doručak. Sad ne plače, jede sve, vesela je, sama ulazi i u vrtić i u sobu, zaboravlja dudu i igračku. Danas je ušla u sobu i maše mi, ja nešto razgovaram s tetom a one me uopće ne gleda.
Nadam se da ćete i vi uskoro tako.

Inače moja sestrična radi u jaslicama i kaže da je najgora situacija s klincima čiji su roditelji neodlučni, pa ih malo vade, malo vraćaju.

[Lucijan]

Hej lutonjica!!! pl

pada vam kažem svoja iskustva... ja sam odustala od vrtića kad sam danas saznala da bih za dvoje djece u državnom vrtiću u kojem smo jedva našli mjesto trebala mjesečno davati 900kn za jedno djete što znaći 1800kn na mjesec plus što moram donesti voće grickalice keksiće čaše... maramice... ručnike.... užas... rasplakaja sam se od muke jer mi na općini subvencioniraju samo 730 kn.... kao da se sve urotilo protiv mene...

[Anita-AZ]

teta_čuvalica - pa kako to da se radi o tolikoj cijeni?!! Za drzavni vrtic, ne kuzim! Zasto (ti) ne subvencioniraju koliko i inače?

[Lucijan]

ma to je iznos njihove subvencije... općina samobor subvencionira vrtić sa 730kn.... nemogu više ni biti ljuta... jednostavno prihvatiš činjenicu da ako imaš sss i imaš dvoje djece znaći plača trgovca je oko 3500 kn ako si sretne ruke i upsiješ se zaposliti plačaš vrtić 2200 kad se sve zbroji plus gorivo ili pokaz(ako idem busom ne stignem po klince) radila bih za 800kn....pa tko je tu lud ja ili država :?

[Peterlin]

Da, to je istina... Lokalna samouprava je zadužena za (su)financiranje vrtića.

[Lucijan]

Evo tračak nade za nas.. sutra idemo na razgovor u privatni vrtić koji je jeftiniji od državnog. ekonomska cijena im je 1500 pa minus 730 i popust 10% za drugo dijete.. pričala sam s vlasnicom mislim da je možda spremna na neki kompromis...


držite mi fige sutra


frida editirala dio koji nije u skladu sa Pravilima foruma

[Karin]

Ja sam se jutros dogovorila s tetom da ipak ostane na ručku, a da ću ja doći malo ranije u slučaju da opet bude burno. No bilo je dobro. Nije protestirao ni plakao, doduše nije ni jeo, ali bilo je dinstano zelje koje ne voli. Jeo je samo kruh i pio vodu. U toku boravka je ima jednu krizu, prije nego su išli van. Počeo se plakati, a kad ga je teta pitala zašto plače rekao joj je da je nervozan i da će nek se ne brine, da će ga mama utješiti kad dođe. Nije htio da ga teta tješi. No kad su izašli van sve je bilo OK. Kad sam došla po njega je bio malo cendrav i tražio je da ga utješim (čitaj zagrlim). Inače jučer nije htio doma popodne spavati, a inače je spavalica kojem treba puno sna, pa mu je to danas falilo. Vidim da je bio malo nervozan i pospan. Evo sad spava.

teta-čuvalica Ovo je baš strašno. Stvarno ti se ne isplati ići raditi kad sve zbrojiš. Što si na kraju odlučila, ostati doma?

Lutonjica super da ste uspjeli izbjeći jaslice. I Marka je do 3. godine čuvala teta-čuvalica. Nije lako sve to platiti ali na svu sreću smo si to uspjeli priuštiti. Nadam se da ćemo i Tari uspjeti naći neku tako super kakva je bila Markova teta Vesna.

[Lutonjica]

htjedoh se samo još jednom javiti s komentarom.

naime, kad smo odustajali od jaslica cula sam komentare da je moje dijete previse vezano za mene te da ce vristati i plakati kome god da je ostavim.

ja sam vjerovala svojoj procjeni - koja je bila da uopće nije stvar u nemogucnosti odvajanja od mene, vec u jaslicama kao instituciji.

i to se pokazalo točnim, od prvog dana ostaje s tetom čuvalicom po 5 sati, i svo to vrijeme provede bez plača i tuge. odnosno, zaplače kad teta dođe jer zna da ću ja otići, ali taj plač prestane za minutu i do momenta kad ja odlazim iz kuće ona se vec igra s cuvalicom i samo mi mahne u prolazu.

a u jaslicama je provela maksimalno 2 sata i to u konstantnom plaču i vrištanju.

[marrtha]

Mislim da je svako dijete različito i da mu se treba različito pristupiti prilikom upisa u jaslice i naravno da puno znači kad se tete mogu posvetiti svakom djetetu pojedinačno. Što u večini naših vrtića nije moguće jer su pretrpani. Kad je moja Luca prošle godine krenula u jaslice bilo je super jer je u grupi bilo samo 10-tero djece i bilo je super adaptirati se. I naravno puno znači stav roditelja: "Super :D danas idemo u vrtić, igrat ćemo se i bit će nam super!"

[toncica]

djeca su s tek s pet godina uistinu zrela za institucionalni odgoj.
ovo sve prije je pusta sreća i nužda ,ak se dijete dobro prilagodi imate sreće.
no moramo ipak sebi priznati da djecu ostavljamo u vrtićima iako znamo da to i nije baš najbolje rješenje za male vrtić je nužda.

svaka čast tetama i programima,no kao što je za malene važno dojenje, tako za ove malo veće je tek sad bitna mama kao prozor u svijet koji ga štiti i uči.

ne gajite nadu da dobre tet u vriću uvijek stignu brinuti o svakom.ako ih je u prosjeku 26 nema teorije da one neš bitno naprave operu,očiste i nahrane dijete, to je to.zamislite sebe s tim brojem djece možete li svakome pružiti utjehu onda kad zatreba.ne.

[svjetlic]

pa ne bi se tončice baš složila s tvojim konstatacijama.
Moje dijete je krenulo s 2,5 g u vrtić, sada ide drugu akademsku godinu.
Nevjerojatno je koji je kod njega napredak u svim segmentima uočen otkada ide tamo.
U njegovoj grupi doduše nema 26, ima ih 10 i dvije tete
s njima se jako puno radi, zadovoljavaju se njihove potrebe na svim segmentima....
npr. kad je bolestan i ostane doma, njemu je dosadno, nitko od nas ne može mu zamjeniti njegovu ekipu i sve što se tamo dešava, kamo sve idu.
On tamo stvarno voli ići, voli tete, djecu....i stoga smatram da je to bila najbolja odluka.

[toncica]

e pa to ide upravo tako;
djecu od malih nogu drilamo ,rano ustajanje ,vrtić,tamo stotine događanja,malo individualnog rada,djeca počinju jedino funkcionirat u grupi.
kasnije se ta grupa pretvori u čopor i tako se sutra pitamo kako našoj djeci niš nije zanimljivo ,kako im je dosadno kod kuće i samo lete van ,nekud bi išli.

upravo se to i događa klincima koji od malena samo letaju i nemaju svog mira i svojih misli.

[Anita-AZ]

Ja se sa time ne bih slozila.
Imam starije dijete koje je krenulo u vrtić samo godinu prije škole. I prije toga i poslije toga dijete je koje treba konstantnu pažnju i zabavu i puno inputa, stimulacije, događanja itd...
Iznimno joj je važno društvo, bilo i ostalo.
I to je jednostavno ona! Vrtić joj nije ni oduzeo ni dao nešto od toga.
Zapravo mislim da je to što je bila centar svijeta do svoje 5. godine nije pripremilo za to da to nije realno i trajno i još uvijek se muči sa time. Pitam se često jesmo li joj učinili medvjeđu uslugu dajući joj "više" radi čega će joj sve kasnije izgledati "manje" nego što zapravo je. A taj kontrast smanjuje razinu životnog zadovoljstva.
Ovo je moje razmišljanje na koje nemam odgovor, niti zaključak... još.

Cijelo naše društvo prestimulirano, ali čvrsto tvrdim da je kvalitetnija igra sa tetama u vrtiću nego gledanje 2h crtića na dan u maminom naručju ili prisustvu. To je pretjerana stimulacija. A djeca koja su doma s mamama popriličan broj sati provode pred tv-om.

Što se vrtića tiče i ja sam imala stav nalik tvojem, posebno radi iskustva s prvim djetetom i vrtićem koje ni jednoj od nas nije sjelo. No, u kvalitetnom vrtiću sa kvalitetnim odgajateljima, osim onih adaptacijskih suza, ne postoji NIŠTA, ALI NIŠTA što je u njemu loše! Imamo još puno vremena kasnije i za zajedničko igranje i on za svoj vlastiti "mir" ako mu treba (iako si on taj "mir" uzima i u vrtiću pa se ode malo igrati sam u sobu gdje je manje djece ili je sam).

Ja sam, zapravo, jako sretna kad mi se dogode stvari u životu koje mi promjene stavove i otvaraju pozitivniji pogled prema nečemu! Još uvijek sam iznenađena koliko je to sve zaista ok!

[makita]

Ja sam, zapravo, jako sretna kad mi se dogode stvari u životu koje mi promjene stavove i otvaraju pozitivniji pogled prema nečemu! Još uvijek sam iznenađena koliko je to sve zaista ok!

Ovo je baš lijepo rečeno. I lijepo je doživjeti nešto ovakvo.

Mene još uvijek s vremena na vrijeme uznemiruju izjave da je dijete s tri/pet godina spremno na vrtić. (Ovo uznemiruju shvatite ne doslovno.)Uvijek se zatečem kako preispitujem je li moje dijete u skladu sa svim tim izjavama, da je makar blizu prosjeka, da je nekako sve ok. A u tom nastojanju da shvatim kako ga rangirati izgubim, barem mi se čini, sadašnji trenutak :/
Baš mi je iscrpljujuće ovo s vrtićem. Psihički. Iako smo trenutno u nekakvoj nelošoj fazi. Barem naizgled. Nema jakog opiranja ni plakanja. Iako ima tuge i to čak neke neizravne i intenzivne potrebe za pažnjom.

[toncica]

ok
slažem se i nemam što reči jer imaš više iskustva nego ja ,trenutno.

no ipak mislim da djeca odgovornih roditelja ne provode puno vremena pred tv-om.
jer tv je postao pojava koju uistinu treba kontrolirati kad su klinci u pitanju,barem kod nas a ni nismo baš neki ovisnici o njemu.

o ovome se može sada puno pričeti i razmjenjivati mišljenja no mislim da nisu sva djeca za vrtić i ako dijete doista ima poteškoća ići u njega ,neka ne ide.

nije jedan slućaj da dijete krene ,pa zbog ovog il onog razloga tu godine preskoći roditelji ga ispišu .druga godina bude ok.

stvar je zrelosti djeteta.

[abonjeko]

Oni će zaista lakše prihvatiti ono za što nemaju izbora nego prihvatiti. A kako će vidjeti da nemaju izbor, ako ga zapravo imaju?!!
Time im je stvarno otežano, jer njihove suze se isplate.

Ovo zvuči hladno, ali zaista nije. Ako želiš da dijete ide u vrtić, mislim da je krivo ići unatrag. Opet, tko zna, osim tebe najbolje što djetetu treba! KAko ti misliš, tako je ispravno!

Evo, mi smo danas svi skupa odlučili da Nila više neće ići u jaslice...doduše, ona je išla u privatne jaslice (zadnjih dva mjeseca) koje je pohađalo 20-ak djece i o njima se brinule tri tete....uopće mi je nezamisliva situacija jedna teta na njih 20

Isključivo je to bio naš izbor, unatoč lošem trenutnom financijskom stanju, i to izbor zbog prehrane koju smo mogli lagano diktirati...dakle, u državnim jaslicama nikako ne bi mogle izbjeći meso, a ovdje smo imali baku koja tik do nas kuha sve svježe...doduše, jedina je Nila bila makrobiotičatka pa smo, pretpostavljam, i toj baki zadavali muke....

Ja bih ostajala s njom prvih sat vremena gotovo uvijek, ali bi Nila, nakon što bih otišla, jako plakala...doduše, ne dugo, ali bolno!!!! Čekala bih ispred vrata željeći je zgrabiti jer moj izbor jaslica je bio isključivo socijalizacijske prirode...dakle, nije neophodan, pa bi me ta činjenica, dok sam je ostavljala, još dodatno bolila...

Problem je nastajao svako popodne, kada bi mi se ona osvećivala za ostavljanja, lupanjem glave, čupanjem, odbijanjem prilaženja meni, namjernim piškenjem po svim uglovima kuće itd., itd....

Ali, i za to ima riješenja...homeopatija vrlo uspješno liječi sve takve probleme "razdvajanja" ukoliko su baš nužna (imam iskustva i znam neke informacije sa ženama homeopatkinjama s kojima sam osobno kontaktirala u ZGB-u, na žalost, u DBK-u ne postoji homeopata )

Ali, glavni problem je nasto nakon mjesec dana pohađanja....počela se razboljevati....višestruka povraćanja uz temeraturu, bol u stomku popraćen virusom i nezadovoljstvom i nervozom koji mi je rekao: "Čekaj malo! Pa što ti to radiš??? Radi ustaljenih obrazaca vodiš dijete na silu negdje gdje nikako ne želi biti!"

Ipak, ja sam još uvijek redovna studentica, pa Nilino odsudstvo trošim u učenju, pospremanju, kuhanju i odmaranju, dakle, ja nikako nisam prisiljena na silu je vući tamo....

Danas smo bili u doktorice....opet...nakon jednotjedne kure povraćanja...i baš sam zabrinuta jer je ona tako mala i tako joj malo treba da dođe do dehidracije pa da nasilno završimo u bolnici što nam svima skupa nikako ne treba....i baš sam se jutros plakala jer nisam znala kako joj pomoći pošto je isti problem nastao prije dva tjedna pa je sada i više nego izmučena

Doktorica kaže; nema druge nego ispis iz jaslica jer ono što vam slijedi je prava katarstrofa...jednostavno je, kaže ona, djeca do treće godine nikako nisu spremna za jaslice...njihov imunološki sustav će biti prenasilno izbombardiran....

Eto, pa mi na temelju toga odlučili.... ...srecem, naravno!!!!

[Anita-AZ]

Nila
Teško je to za svako dijete, ali sigurna sam da ima djece koje će vrlo teško (ikad!) prihvatiti taj sustav (primjer = moja starija koja ni sa 5g nije bila spremnija od L. sa 2.5g).
Ipak, bez obzira na sve prednosti, tamo više nisu centar pažnje i zapravo dobijaju pre-premalo ako su fiksirani na vanjski izvor udovoljavanja. Ako se znaju nekako sami zabaviti, igrati, ako imaju neki drugi centar, onda je to prihvaćanje lakše.

A pravila nema! Od prijatelja su blizanci nedavno krenuli u vrtić (3,5g). Jedan blizanac je prihvatio vrtić od prve! Bez suze, obožava ga! Drugi nije prestao plakati niti nakon nekoliko mjeseci i jako je tužan što ide. Različitih su temperamenata i reakcija je manje/više logična.

[Karin]

Anita AZ sve si jako lijepo napisla.
Marko ima 3 godine, ide u vrtić od 9-12 (do spavanja) i nakon prilično burne i frustrirajuće adaptacije super se prilagodio i sad na ta 3 sata ide s veseljem. I on je do rođenja seke, pa čak i nakon, bio centar svijeta i mislim da mu dobro dođe da se malo uči (su)životu u kolektivu. Od kad ide u vrtić sam ode na WC/tutu (prije sam mu uvijek ja morala "držati svijeću"), počeo se pomalo i sam oblačiti, iskazuje interes za crtanje (prije nikad nije), već si je našao neke frendove s kojima se voli igrati (čak ponese i za njih od doma neki autić). Doma smo već za vrtić zajedno mijesili kruh, radili majcu sa lišćem za današnju jesensku predstavu (M je sam bojao) - vrtić je dakle potaknuo i doma neke nove aktivnosti. U svakom slučaju nakon privikavanja vidim samo dobre stvari. Čak ni s boleštinama (osim šmrcanja i kašljucanja) nemama problema. Do sad još nije izostao.
Doduše on ide samo na 3 sata, ujutro nema žurbe jer ga vodim tek u 9 (dakle iza doručka kad počinju aktivosti) i ne spava tamo (mislim da ni neće dok sam ja na porodiljnom). No čak i da spava, mislim da bih još uvijek imao dovoljno vremena i za naša obiteljska druženja, igranja i aktivnosti.
I drago mi je da sam ga upisala, iako sam i ja na početku imala puno negativnih predrasuda i dvojbi.
što se tiče jaslica i dalje smatram da su nužno zlo i drago mi je da smo ih uspjeli preskočiti.

[toncica]

karin :D

to je za jednog trogodišnjaka uistinu super, malo igre i druženja i to je to ,super.
u razgovoru s tetama koje su iskrene i dobronamjerne one su upravo predlagale ovakvu šemu za početak,kasnije se njegova samostalnost postepeno razvija i taj boravak u vrtiću postaje cijelodnevni bez frke.

no sva ona nagla odvajanja i nazovimo to prilagodbama,šok su za djecu.

[Anita-AZ]

Ja prijavljujem prvi dan bez suza cijeli dan!!! :D

Posljednjih dana je bio tužan ujutro, prilikom dolaska i bio super kasnije, ali danas je od jutra odlično!!
Kažu tete da je skroz drugačiji, da se baš dogodio neki klik, sudjeluje u svemu potpuno itd....izgleda da je sad zaista prihvatio vrtić i to je to!

:D

Kad smo išli doma, htio je još jednom pozdraviti "svoje dečke" i vikali su si "Vidimo se sutra!".
Rekao mi je "Bio sam super u vrtiću. Nisam plakao. REkao sam tati da ide raditi, da ne zakasni, spavao sam, igrao se sa Vitom i došla si." Super mu je protijek vremena.

Evo, meni kamen sa srca pao. Sad mogu tu snagu usmjeriti na neke druge stvari i napredovati i na drugim područjima, što mi je već zaista nedostajalo. :D

[toncica]

bravo :D :D :D :D

[abonjeko]

Ja prijavljujem prvi dan bez suza cijeli dan!!! :D

Posljednjih dana je bio tužan ujutro, prilikom dolaska i bio super kasnije, ali danas je od jutra odlično!!
Kažu tete da je skroz drugačiji, da se baš dogodio neki klik, sudjeluje u svemu potpuno itd....izgleda da je sad zaista prihvatio vrtić i to je to!

:D

Kad smo išli doma, htio je još jednom pozdraviti "svoje dečke" i vikali su si "Vidimo se sutra!".
Rekao mi je "Bio sam super u vrtiću. Nisam plakao. REkao sam tati da ide raditi, da ne zakasni, spavao sam, igrao se sa Vitom i došla si." Super mu je protijek vremena.

Evo, meni kamen sa srca pao. Sad mogu tu snagu usmjeriti na neke druge stvari i napredovati i na drugim područjima, što mi je već zaista nedostajalo. :D

[jaseirma]

moj sin od 4 godine je udario dječaka u vrtiću.njegova mama ga je udarila,prijetila mu i moj sin se jako uplašio.kad sam došla kod tete na razgovor,rekla je da to nije istina.sačekala sam mamu i ona je potvrdila sve što mi je sin rekao,te je dodala da bi ga ona tukla dan noć.teta je sve čula i nije ništa rekla...a šta mislite o ovom,šta bi vi napravile u mojoj situaciji?

[jaseirma]

moj sin od 4 godine je udario dječaka u vrtiću.njegova mama ga je udarila,prijetila mu i moj sin se jako uplašio.kad sam došla kod tete na razgovor,rekla je da to nije istina.sačekala sam mamu i ona je potvrdila sve što mi je sin rekao,te je dodala da bi ga ona tukla dan noć.teta je sve čula i nije ništa rekla...a šta mislite o ovom,šta bi vi napravile u mojoj situaciji?