ja ne znam što da mi velimo Romini, možemo reći što želimo dok njoj i njenom mužu ne pukne ono stvarno film i sve ne pošalju u rodni kraj.

sa takvim ljudima drukčije ne ide, a ti im svo vrijeme daješ još jednu šansu, pa još jednu, pa valjda će se sve to smiriti,..... meni je trebalo SEDAM GODINA, sedam godina, bila sam na rubu toga da me svekar tuče i gurne niz stepenice, podrška muža se sastojala u tome da bi jednom u tri mjeseca otišao kod oca i majke dolje na raport i šutio dok su me pljuvali, dijete su okretali protiv nas (mama je glupa, mama je vještica, tatu treba srušiti sa stolice i tući čekićem itd), svekar je šunjao po stanu dok nas nije bilo , moji starci ovdje dođu samo kad je malom rođendan,....... bila sam za to da svatko u cijeloj familiji kad mu se digne dođe i istrese se na mene,

ajd, prvo sam mislila da ja zbilja ne valjam. SVe sam radila sa svekrvom, mi živimo u malom slav. gradiću, drže se kokoši, sadi bašča,.... prvu godinu sam radila bašču sa njom, naravno, krumpir nije nikao na vrijeme jer je Dada kopala preduboke rupe - a čitav život sam radila sa mamom na zemlji i sve znam , po najvećem suncu sam kopala da bi poslije srala da je bašča bila puna korova dok je došla sa mora,.... tri godine nije peglu uključila, kad peglam svoje odem dolje i pitam "mama, jel imate što za peglati?", sa njom šurila piliće, spremala za blagdane,... ne valjam, nemam djece. Scena; svi čoporativno odlazimo kod NJIHOVE (moju sam morala otpisati) rodbine, ja i muž negdje zbrišemo, vraćamo se , moja se svekrva guši od plača, svekar šuti i neće me pogledati, a žene tješe svekrvu jer ima "jalovu snaju". Došao i željno očekivani unuk. Scena; ja sa mastitisom, tresem se, dijete plače, a muž dolje di otac urla da se kuća trese o "njoj" - meni, da kakva sam ja, kakva mi je mater, kakva mi je sestra,.... ma užas. SVe plaćamo pola-pola, sama kupujem meso, sav špeceraj, stan sredili sami da boli glava,.... i oni nas uzdržavaju. Ma ima tu toga da se može napisati roman u pet dijelova. luđaci.

sve je kulminiralo zimus kad me je svekar (pijan ko dupe) napao, tri sata me vrijeđao da nije za ljude, i on i svekrva, ja i dijete sami, prvo sam ga probala umiriti, na kraju se počela svađati , teme su bile takve banalnosti, ali uglavnom vrijeđanje mene i mojih,.... dok mi nije rekao da kad imam menstruaciju da si stavim krpu među noge !!! i ja popizdila. Digla se otišla u kuhinju, on odlazio, pa se vraćao, pa odlazio, napadao me.

da skratim, tog dana sam sačekala muža, rekla mu da mi je svega dosta, da me moji obožavaju (prvo im je dijete umrlo, ja isto skoro skviknula kad sam bila beba - ne moram više ništa reći) i da za mene i dijete tamo uvijek ima mjesta. Nakon tri dana otišli u banku i raspitali se da li uopće imamo pravo na kredit. IMAMO!!! Nismo gamadi pijanoj (i svekrva cuga) rekli jednu jedinu riječ, šutili mjesecima dok smo tražili kuću i sve sredili.

Kupili smo kuću, ne moram ni reći da se i tu pokušao umiješati i onda je i mm pukao. prvi put u životu. oni su ostali otvorenih usta i nisu mogli vjerovati da njihov maleni sinčić od 33 godine može tako što reći. Popizdio je. REkao im je da mu je dosta da ga cijeli život tretiraju kao Dudeka, da mu se svi u susjedstvu smiju da je šonjo, našta se majka nadovezala da je bezobrazan i nezahvalan i da pripazi šta priča, on joj je rekao da "ona pripazi šta priča" i kao iz rukava joj sasuo sve što laje okolo protiv nas. ona je ostala paf. neću sad duljiti, jednostavno su mi prsti poletili, ..... još smo uvijek ovdje, ja moram roditi za par tjedana,....... selimo se na proljeće,..... ali sad ....NABIJEM IH SVIJU NA KARDAN !
DA mi je prije sedam godina ova pamet, svoje najljepše godine sam potrošila na plač, slušanje urlanja, pomišljala na štrik,.....Ne ***** živu silu, trebalo mi je sedam godina da mi dođe u glavu, šta god da napraviš, ne valja, nisam ja u pitanju, ni jedna ne bi valjala, jedini zajeb je što sam još uvijek sa njima, ali vide da ih više ne zarezujem ni za suhu šljivu. Zbog kojekakvih gluposti sam razbijala glavu, pokušala bit diplomat, svakom udovoljiti, .... ne ide i Bog. Joj, a kad odem na proljeće, a joj,....... sa takvima samo treba tako, otkačiti i neka se onda pitaju zašto!!

Bravo ja! skužit će i Romina !