Cure su ti apsolutno sve napisale! Ja ti šaljem puno podrške jer znam kako je to naporno kad ti svi sole pamet (od rodbine do susjeda grrrrr smajlić).
Nikad prije nisam bila bezobrazna, obično bih pustila kroz jedno uho nutra, drugo van, ali nakon poroda jednostavno nisam mogla pa sam, ak nije išlo na fini način, bila prilično bezobrazna (poslije sam se ispričavala hormonima) - naime, mi živimo sa svekijima koji su bili totalno oduševljeni što dobivamo bebu u stan i stalno su se motali oko mene i laganini me živcirali što je kulminiralo kad je mališa počeo jako jako plakati i ja sam se sva skrhala jer nisam znala kaj mu je (a njemu je samo trebalo malo mira i maženja), a oni počeli skakati oko mene sa savjetima 'možda je ovo, možda je ono, trebaš ovo, trebaš ono' pa sam pukla i poslala ih van iz sobe. Odonda je sve bilo koliko toliko ok.
Što se tiče posjeta - isprve su mi došli samo moji starci i seka, te MMov ujak i ujna (on nas je vozio iz rodilišta), a ja sam si pozvala frendice jer mi je pasalo. Ostala rodbina počela je dolaziti nakon mjesec dana, ali većina ih nije niti došla ili su dolazili narijetko pa nije bio neki presing.

Bebica i ti ste najvažnije i tako se i ponašaj.Sretno!!