Romina, i starije cure od tebe s prvim djetetom ne znaju uvijek što u kom trenutku treba napraviti. Ako imaš nekog pored sebe, imaš dobre šanse da će ti taj udijeliti savjet, ali će on u velikom broju slučajeva biti KRIVI!!! I tako ćeš doći u situaciju da će osobe od kojih primaš savjete zaključiti kako ti ništa ne znaš i htjet će (a možda i uspjeti) preuzeti kontrolu, tebe će odvojiti od bebe, bebi će biti pruženo ne ono što joj stvarno treba, nego što se prije pola stoljeća mislilo da se s bebom treba raditi (malo karikiram, ali ne previše).
Nemoj se bojati ostati sama s djetetom. Treba vremena da ti s njim uspostaviš vezu, da ga prokužiš, da na osnovu finih nijansi u njegovom ponašanju i svog instinkta skužiš što mu zapravo treba. Ako u nešto nisi sigurna, nisi sama, nazovi pedijatricu, spoji se na forum, uglavnom savjet potraži od nekoga tko je informiran i tko se prema tebi neće odnositi pokroviteljski.
Treba petlje i snage sve 'razjuriti', pogotovo ako si tip koji se ne voli zamjerati, ali ako je ikada u životu postojala situacija kad si trebala provesti svoju volju i pri tom pokazati čvrstu ruku, to je sad. Podrška muža je jako bitna, zajedno ste jači, ali čak i ako ti on ne drži stranu ne odustaj, bit će teže ali vrijedi! Ako još k tome imaš i kakvu dobru frendicu koju možeš nazvati u svako doba i plakati joj na ramenu kad te pukne da ne možeš više (a bit će masu takvih trenutaka), imaš sve što ti treba!

Puno ti sreće želim!