Draga Romina,
Moja situacija je bila slicna tvojoj. Rodila u 23.-oj, svi su mislili kako smo mi premladi za to i slicne stvari. (vec sam se sad nazivcirala kad se svega sjetim). Čak i dan danas me zivciraju pogledi šire okoline (npr. kada sam dosla upisati dijete u vrtic tete su vjerojatno mislile da sam fulala ulaz). Što se tiče obitelji, moja je mama nepokretna (to ti je kao da imam još jedno dijete) tako da ona nije ni djelila neke komentare, seka mi je super, njegovi mama i seka su ti koji su mislili da smo mi premladi.
Sveki je znala tocno kada cu ja roditi, da li je musko ili žesko, kupila je robicu za van iz rodilista premda je znala da sam ja to sve napravila.Stalno su nam se miješali sa svojim komentarima. To je uvijek rezultiralo svađom između mene i mog MM.(zato jer sam u to vrijeme bila glupaca koja se nije nikome usprostavila) No draga moja, danas je drugačija situacija. Pa ako si ja dopustim da mene netko zaje.... tak će moći i moje dijete. Gledam svoje dijete i znam da kad sam ja sretna da je i ono. Nedam na svoju užu obitelj a kamoli da nam se netko mješa.Pomažem svojoj nepokretnoj mami i to je sve što me zanima. Sveki je malo ohladila ali se jos uvijek nađe par komentara koji ti meni draga moja uđu na jednu a izlete brzinom munje na drugo. Moras naučiti reći NE; tek će ti tada biti bolje.