uhhhhhhhh

baš mi je ža da ti problem prave tvoji
tu je još gore (bar kod mene) jer ja sam za njih još uvik mamino i tatino dite (imam 28god) i ma šta ja govorila oni me ne shvačaju ozbiljno.
imam ti par savjeta.

1.odmah u rodilište ponesi ispeglanu i opranu robicu za bebu u čemu misliš da je izneseš. Stavi je u kesice i u svoju torbu. Nitko ti neće moći skinuti to s bebe pa ti ćeš sama biti tamo s njom sa sestrama. Oni neka po mužu pošalju paketinu i robicu što su zamislili. Što te briga. Kad se začude,reci,promijenila sam plan,ovo mi je bilo zgodnije.

2.pošto ti i MM odlučujete o imenu,vi će te to ime i dati bebi i upisati je u matičnu knjigu rođenih, s vremenom će se ostali naviknuti, tako da im neće pasti na pamet ispred tvog djeteta govorit da ima ružno ime,već će im to ime bit predivno jer ih veže uz tvoju bebu.

3.što se svih savjeta tiče,ne slušaj nikog osim patronažne u početku,zatim pedijatrice, i imaš internet. Ja sam na svaki savjet govorila znam,imam patronažnu,imam pedijatra,ljude koji su završili školu za to,a na internetu je mišljenje 1000 ljudi naspram njih 10tak iz obitelji.

4.što se posjeta tiče,odmah iz bolnice ili po dolasku doma obavijesti okolinu,ili nek to učini TM da se osjećaš loše,da ti je totalno grozno,i da ti je patronažna zabranila posjete i uznemiravanje (vjeruj mi,ovo pali!!!!!)

5.za one koji će biti tu ipak (sveki,mama) lipo pripremi gomilu ružnih poslova,operite mi pod,operite mi wc,i tako stalno,da vidiš kakao će brzo nestat,a ti se zatvori u sobu i reci,bebi i meni treba mir i opuštena atmosfera za dojenje,stvarate nam nervozu

želim ti više sreće u tom nego što sam ja imala(posebno ovo zadnje),vidim da isto sve te komentare i pritisak previše primamo srcu