Nikad neću zaboraviti, nakon mnogo muke, prtljanja, plakanja, otimanja, uspijem napokon podojiti svoju curicu, uživamo u kratkotrajnom blaženstvu..i onda mi netko zvoni na vrata.. A ja sama u stanu, jer je mm radio. I još k tome otvaram vrata s njom na grudima
To je trajalo 2 mjeseca, svaki dan mi je netko dolazio od rodbine, a ja imam 6 godina više od tebe,dakle mladost nije presudna da se daš s oproštenjem zajebavat.
Meni su toliko hodočastili, da sam se jedan dan naprosto slomila, pala na krevet i počela tuliti ispred njih. Umjesto da sam slomila rodbinu, oni slomiše mene. Nisam bila dovoljno domišljata da im uvalim krpu, metlu, ili zamolim da mi skuhaju ručak, ali još ima vremena kada dođe drugo djetešce.
Pošto imam posla sa izrazito tvrdoglavim ljudima, neću ih tjerati iz stana, već će ih čekati spreman popis najzahtjevnijih fizičkih poslova.
Nešto mi govori da će im oduševljenje splasnuti brzinom svjetlosne godine :D .
Ne daj se zafrkavati i nemoj ponoviti moju grešku.