Citiraj Ita prvotno napisa
Nikad neću zaboraviti, nakon mnogo muke, prtljanja, plakanja, otimanja, uspijem napokon podojiti svoju curicu, uživamo u kratkotrajnom blaženstvu..i onda mi netko zvoni na vrata.. A ja sama u stanu, jer je mm radio. I još k tome otvaram vrata s njom na grudima
Ja sam MMu rekla da svojima objasni da je naš stan NAŠ i da se nemaju pravo pojavit bez da prvo nazovu i pitaju odgovara li meni u tom trenutku posjeta, a uporne sam sredila tako da se jednostavno nisam dizala kad bi zvonili. I dan danas tako radim - do 10 ujutro je mobitel na vibri pa se javim ako sam budna i imam živaca, a na telefon doma nas nitko i ne zove osim moje mame koja je naučila.

Brunda, skoro ista stvar...moji su tupili da će ga svi zvat Drago i Dragec, da bi moja pametna mama doskočila s izjavom 'Pa Sveti otac se zove Karol, ja ću njega zvat Ivan Pavao'...Nakon što mi je to rekla u tri telefonska razgovora i svaki put za svoj trud zaradila poklopljenu slušalicu i dva dana ne javljanja uopće, prekinula je.

A sad nitko ne može zamislit da se zove drugačije nego Karlo...bilo je par pokušaja koje smo nevjerojatno brzo i nadasve bezobrazno poklopili da su ljudi ostali :shock: .

U nekim slučajevima ne može drugačije, uz sav moj trud. Nismo mi ti koji se trebaju suzdržavat, nego okolina. A nju ne možemo promijenit.