Sad ću ti ja ispričati kako je bilo meni. Imala sam dosta težak porod, nakon tjedan dana zaradila mastitis, srušila se u nesvijest, ni sjedit nisam moglas još tri tjedna nakon poroda...Ali bitno da su ti mene odmah drugi dan po dolasku iz bolnice uspjeli izmaltretirati moji deda i baka koji su odmah htjeli doći i još se poslije žalili da nisam sjedila s njima i pričala. Da bi ti isti deda i baka došli opet nakon tri tjedna, zajedno s mojom napornom tetom i sestričnom koje bi umrle da nisu došle bez obzira kaj ja još uvijek nisam mogla sjediti i nije mi baš bilo dobro i rekli smo im da ako mogu još malo pričekati itd.Da bi me, pazi sad ovo, par dana nakon toga nazvala moja baka i doslovno me popljuvala, da kak sam ja mogla moju mamu pustiti da s njima priča a ja sam otišla u sobu k malome, da oni nisu došli vidjeti moju mamu nego mene i bebu, a kad sam joj rekla da ne mogu bebu ostaviti da gladan plače, ona je meni rekla da ne moram trčati odmah na njegovo plakanje, da ću ga razmaziti i da kad mi gostu dođu u kuću i nešto donesu za bebu, oni očekuju da se s njima i priča jer nisu oni svoje novce na cesti našli. Ne mogu ti ni opisati kako me iznervirala, pa je MM doslovno svima koji su inzistirali, ali ih ipak na sreću nije bilo puno, rekao da nek ne dolaze dok ja ne dođem k sebi...
Samo ti njima reci i nemoj se uopće ustručavati. Kosa mi se digla na glavi kad sam pročitala tvoj post, ja bih to sve u top strpala! A da ne govorim o savjetima, daj mu vode, čaja i sl. Samo ja se nisam dala i još se uvijek nedam, jer o mom djetetu odlučujemo samo MM i ja!
Drži se, nedaj da te iznerviraju i reci im kaj ih ide. Vjeruj mi, i za tebe i za bebu će biti bolje da se i odmorite, naviknete, a kad sve prođe neka znatiželjnici dođu. Nećete nigdje pobjeći!