Uh, drage moje, bas ste me podsetile na vreme kada su moje curice stizale kuci iz porodilista. Znajuci kakva mi je sveki azdaja i koliko se voli u sve petljati, mi smo se vec unapred dogovorili da moja mama pegla,ona kuva, a ja da brinem o bebi. Naravno da se dogovor srusio kao kula od karata kada je pocelo upadanje u sobu (gde ja dojim malu) sa pitanjima> a gde je tiganj, kako se sipa voda u peglu, a sto ti je to dete toliko zuto, sto joj tako vise rukice!!!
MM, koji je bio na godisnjem, je onda pozvao obe na kafu i lepo im objasnio da idu kuci , a da mogu doci kadgod zele (naravno, uz najavu- ovo je bilo nuzno spomenuti mojim svekijima koji su na pocetku naseg braka voleli da upadnu sami u nas stan kadgod im se prohte).I od tada nam lepo. Jeste da i dalje slusam glupe savete tipa Joj, sto ta deca slabo jedu, pa daj im neku JACU (citaj masniju) hranu, obuci ih toplije, sto ste ih tako razmazili, o boze pa deca su bas JAKO vezana za tebe (na sta sa gustom odgovorim da za koga ce biti, mozda za komsiju Zivka sa 5. sprata)... Gluposti i previse i na to vise ne obracam paznju. Kad se setim nekog pametnog odgovora (ne mozes na glupost uvek ni reagovati, ostanes sa vilicom do poda), ja im odgovorim, kada ne, okrenem se i gledam svoja posla. Ono sto je meni bilo vazno da naucim je da je nase vreme vrednije od njihovih gluposti- ideja za tri posete na Bozic sa sve decom, kod svih na Uskrs (da se ne daj boze neko ne uvredi...). Tako da vec duze vreme ne pravim ustupke nikome i radimo samo onako kako nama odgovara. Znam da sam zbog toga snaja vestica, ali i to me bas briga. Bas sam se raspisala, a htela sam Romini da porucim da je najvaznije sto ce biti sami u svom stanu i neka cuvaju svoj mir bez imalo samilosti prema deliocima saveta, gnjavatorima i provokatorima ,kojih ima naravno u svakoj familiji. Sretno!