dal ih kažnjavate

[nely]

..za neprimjereno ponašanje koje traje?
e sad, o čem se radi?! - naime, je moja kikica (2,2 g) jaaako zahtjebno i svojeglavo dijete. koliko gad ja voljela tu njenu karkternu crtu, toliko i ne volim što je i previše naglašena. ona non stop provodi svoju volju. pošto se već dosta pisalo o "takvoj " djeci, da se nebi ponavljala..mene zanima dal je potrebna, i ako je, kakva kazna?
odmah da napomenem, uopće ne mislim da sam stroga mama (niti to želim biti), ali nekad stvarno ne ide "samo objašnjavanjem"-bar kod nje!
"po guzi" ne ulazi uopće u opciju!
sad da vam i objasnim kad mi pada na pamet to kažnjavanje. otkad se probudi, imam osjećaj da se stalno s nečim bori
- u parku sa djecom zbog igračaka (plače, viče, hoće se tući..),
- samnom kad treba jesti (plače, gura tanjur, gura glave plišanih igračaka u jelo "da i oni jedu"-ako ih ne dam opet urla)
- kad ide spavati - neće spavati ili hoće sa prljavim igračkama s kojima se igra vani po pjesku (opet urla ako ne damo..)
- kad ju stavljamo piškiti ujutro poslije spavanja, neće na wc iako nije piškila cijelu noć, a ako ju ne "silimo" popiša se u gaće..
..ma primjera milion..samo naviru..
sve ovo inače rješavamo strpljivo, razgovorom, eventualno strožim tonom da pokažem ljutnju (uglavnom ja), ali ništa ne pali, a, iskreno, i nemam baš stalno vremena sto godina objašnjavati da se npr. mora piškiti ujutro(tako jednostavna i uobičajena stvar :/ )
u zadnje počela je pljuvati na mene, baku, tatu..ako joj nešto ne dopustimo..ah zaboravila, i udarati nas dakako.. :?
e tu sam pop..la i uzela ju za ruku i odvela u njenu sobu (ona urla!!) "u kaznu"!!!
dal je to ok?do kad ju ostaviti tako da plače u sobi..šta joj reći?
"tatica" dozvoli da ju odvedem "u kaznu" ali nakon par sekundi već me tjera da idem po nju,jel to ok!? - ja ju ostavim duže i kažem joj kad se smiri da izađe van (i svakako ako se misli pristojno ponašati)
kako vi rješavate ovakve probleme (ako ih imate)?

[maxovamama]

Hm, malena je još. Al mogu mislit kak poludiš.

Ja svojima kažem da imaju pravo na ljutnju, vikanje i deranje. Ali u svojoj sobi, daleko od mojih ušiju. I kada se smire, mogu doći do mene na razgovor.

To je naša kazna. Malena isto ima 2.5 godine, ali uz starijeg brata već kuži neke stvari.

[Peterlin]

Ima ona Phelanova knjiga 1-2-3 Uspjeh. Za svaku godinu 1 minuta timeouta. Ja to nisam primjenjivala dok starjii nije napunio 3 godine (nije mi trebalo).

Ako TM traži da dijete izvučeš iz "kazne" prije nego ju je curica "odslužla" do kraja, može biti da je riječ o nedosljednosti u odgoju. Ne tvojoj, ne nužno njegovoj nego različite osobe različito postupaju, a pametno dijete hvata krivine i može joj biti.

Ja bih u ovom slučaju pribjegla najbezbolnijoj metodi, a to je IGNORIRANJE. Ne trebaš je čak ni izvoditi iz sobe, samo se svi skupa ponašajte kao da je nema (bez brige, neće joj ništa biti) nekoliko minuta dok se dijete ne smiri.

Ali morate imati ISTE KRITERIJE, a ne da je ti kazniš, a ona odjuri tati ili baki... to nije posel i daje kontraefekte, tj. stvari će biti još gore. Porazgovarajte o tome (svi odrasli) i zaključite što vam je neprihvatljivo (kod mene to je bilo bacanje po podu, na primjer) i probajte tako, ignorirati princezu dok ne shvati. Njen je "problem" to što je okružena pažnjom više odraslih osoba.

I ništa to nije strašno - ti trikovi se uče..... I mi (iskusniji roditleji) smo puno puta pogriješili prije nego smo pogodili pravu metodu i pravu mjeru. Ako ignoriranje ne pomogne, ondak je upozori da ćeš je poslati u sobu. Ako i opet ne posluša, stvarno je stavi 2 minute na hlađenje. Ali 2 minute, NE kraće. Moj stariji je shvatio dosta toga od prve. Mlađi ni od desete... I nemoj to rabiti prečesto. I uvijek za iste stvari. Sretno!

[Trina]

Nely, tvoja cura je desetak dana mlađa od mog frajera. Ponašaju se isto, što je i karakteristično za tu dob. Na njegove napade ludila uzmem ga, izljubakam i kažem da neću da to radi jer se ne sviđa ni meni ni drugima takvo ponašanje. Nekad upali, nekad ne. Ako smo negdje vani i počne tući drugu djecu najčešće mu kažem da ćemo otići, što i napravimo ako ne prestane. Često se rasplače ali kuži zbog čega smo otišli pa svaki sljedeći put vidim minijaturne pomake u ponašanju. Nemamo nekakve kazne, uglavnom sve okrećem na zafrkanciju.

Ali priznajem da sam na njegove gluposti posve imuna, još me nikad nije doveo do ludila. Ovi stariji su mi dobro istreniral živce pa sam s njim mirna. Što je još jedan dokaz koliko naša skuliranost pozitivno utječe na djecu.

[nely]

peterlin..koliko sam shvatila misliš da ju ignoriramo dok "ima predstavu"?!
dobro je dok se predstava svodi na bacanje po podu, ali kako ignorirati da pršće jezikom na nas (pljucka, kao zvučno prdi.. :/ ) ili vrišti iz sve snage ili zavija bez prestanka ne glasno ali strašno iritantno..uf, uf ima toga još..
ja uzrok sve mu tome znam (ili pretpostavljam), a to je njezin tata koji je totalno slab na svoju mezimicu..a posljedice su ove o kojima pišem!
da napomenem, on nigdje ne vidi problem! :?

[mama courage]

u to vrijeme je kod nas palio pristup 123-uspjeh. znači zahtjevam nešto od nje: prestani stavljati noge na stol! i brojim do 3, ako to ne učini ide u kaznu. i nema tu sada kilometarskog objasnjavanja zasto noge ne idu na stol. ne idu i točka.

s tim da treba naglasiti da sam maksimalno uvažavala njene potrebe i zelje (recimo ako je bila loše volje jer je bila umorna i sl. tražila sam druga rješenja), davala joj (brojeći polako) dovoljno vremena da shvati sama što treba učiniti. al joj ipak nisam dozvoljavala da mi skače po glavi. u svakom slučaju, ako bih izbrojala 3 išla je u /spavaću/ sobu. to bi kod nas trajalo sve manje od minute (jer bi vec na pola puta počela vikati da joj je zao).

inače je moje mišljenje da u toj dobi treba skratiti te pridike i pusta objašnjavanja jer djeci je to naporno do zla boga, niti djete kuži (nakon nekoliko sekundi) o čemu to uopće roditelj tupi. znači, kratke naredbe tj zamolbe, 123 i (kratka) kazna.

nije nam trebalo ni pola godine da prestanemo s tim, jer se stanje popravilo. rijetko kad otada pribjegavamo 123-uspjehu. i sad, kad je starija, koristimo druge načine, sada više objašnjavamo i razgovaramo, dogovaramo se.

[Elinor]

O. je još manji, sad će 16 mjeseci, i isto ponekad zasluži "kaznu" a ja ne znam šta bi s njim. Mali je još. Popi*dim kad mi, na primjer, iz ormara jednim potezom izbaci sav veš kojeg sam peglala pola noći, i onda ga zašpotam a on se pukne smijati :shock:. Osim toga, neprestano me grize po nogama ako nije po njegovom i noge su mi pune modrica. To traje više od 6 mjeseci; jedini napredak je da se sad ograničio samo na noge, a prije su mi i ruke bile plave, a i cice su bile na tapeti jedno vrijeme. Inače jako dobro zna što se ne smije jer sam sebe špota prstićem svaki put kad napravi nepodopštinu, ali to ga ne sprječava da glupost ne ponovi. Ipak mislim da je još mali pa ću sačekati da dovoljno naraste za dogovor. U međuvremenu ću samo ko papiga ponavljati da to nije u redu, da to ne smije, da mamu boli... :/

[mama courage]

u zadnje počela je pljuvati na mene, baku, tatu..ako joj nešto ne dopustimo..ah zaboravila, i udarati nas dakako.. Confused
e tu sam pop..la i uzela ju za ruku i odvela u njenu sobu (ona urla!!) "u kaznu"!!!
dal je to ok?do kad ju ostaviti tako da plače u sobi..šta joj reći?

po meni jeste. objasnjenje: dok je takva prema vama, ne želiš/te se s njom družiti.

meni je užasno iritantno vidjeti da djeca tuku i pljuju roditelje. uf.

i onda joj velim: kad se smiris, zovni me i onda ćeš izaći iz sobe.

ja uzrok sve mu tome znam (ili pretpostavljam), a to je njezin tata koji je totalno slab na svoju mezimicu..a posljedice su ove o kojima pišem!

onda ti odgajaj dijete zbog sebe, nek mala nauči da kod tebe ne pale ti fazoni, a on nek radi što hoće. nek njega i dalje pljuje!

i ako je ti odvedes u sobu, TI odlucujes kad ćeš ići po nju. ja bih muza samo presjekla i rekla: ti ne vidis problem, onda pusti me na miru da nas dvije to rješimo.

[nely]

mama courage..jako smo sličnog mišljenja što se odgoja tiče,ali rado volim čuti i druga, jer uvijek nekako mislim - šta ako krivo radim!?
pogotovo zato jer je moj suprug za beskrajne razgovore sa njom i beskrajna objašnjavanja oko svega. ja jednostavno nemam vremena za to, a najbitnije, vidim da "ne pali".
e sad, ako ju odvedem u sobu u kaznu, do kad ju tamo ostaviti? i kad joj popustiti?
par puta ju odvedem i kažem kad se smiriš - izađi, i ona prestane istog trena, izađe, i opet po svom!

[Peterlin]

peterlin..koliko sam shvatila misliš da ju ignoriramo dok "ima predstavu"?!
dobro je dok se predstava svodi na bacanje po podu, ali kako ignorirati da pršće jezikom na nas (pljucka, kao zvučno prdi.. :/ ) ili vrišti iz sve snage ili zavija bez prestanka ne glasno ali strašno iritantno..uf, uf ima toga još..
ja uzrok sve mu tome znam (ili pretpostavljam), a to je njezin tata koji je totalno slab na svoju mezimicu..a posljedice su ove o kojima pišem!
da napomenem, on nigdje ne vidi problem! :?

Porazgovaraj s muzem. Jedino ces tako rijesiti problem. Takvo djecje ponasanje (ako se ne zaustavi u startu) moze kasnije biti veeeeliki problem. Jer mogu razumjeti da je tati zgodno kad mezimica radi cirkusarije, ali danas-sutra ce napraviti nesto gore, ruznije, opasnije itd. I ne moras njoj nista tumaciti. Protumaci njemu. Sto bi vrli tata da se dijete krene penjati preko ograde treceg kata jer joj se, eto, bas prohtjelo??? Ili ako pljune u lice njegovom sefu? Jel bi to i onda bilo u redu? :/

Dijete ne pocnes odgajati kad napuni 3 godine. DIjete odgajas od trenutka rodjenja. A ti malu koji put ostavi s tatom (ali SAMO s tatom, ne s tatom i bakom, kako je to radio mm). Dosta je dan-dva ili popodne-dva, pa da vidimo koliko ce imati zivce podnositi njene cirkusarije. BIt ce tebi odmor, a njemu treba dati dovoljno vremena da uvidi koliko takvo ponasanje moze biti naporno. Pa ce shvatiti.... Nadam se. Sretno!

[mama courage]

mama courage..jako smo sličnog mišljenja što se odgoja tiče,ali rado volim čuti i druga, jer uvijek nekako mislim - šta ako krivo radim!?
pogotovo zato jer je moj suprug za beskrajne razgovore sa njom i beskrajna objašnjavanja oko svega. ja jednostavno nemam vremena za to, a najbitnije, vidim da "ne pali".
e sad, ako ju odvedem u sobu u kaznu, do kad ju tamo ostaviti? i kad joj popustiti?
par puta ju odvedem i kažem kad se smiriš - izađi, i ona prestane istog trena, izađe, i opet po svom!

onda opet natrag u sobu. uvijek si velim da ne mogu nasa djeca biti tvrdoglavije mazge od nas starijih. ja bih se - kad bi se smirila - zagrlila je, pitala je hoce li se vise tako ponasati, ona bi mi obecala da nece vise i onda bi zajedno izasli iz sobe (nastojala bih naci onda drugu zanimaciju). al da je bila tvrdoglava (moja to na srecu nikad nije bila), opet bi zavrsila u sobi. i to spavaćoj, ne svojoj gdje se može zaigrati. i ne u krevetu, jer krevet je za spavanje.

kao što rekoh, ja sam također u toj dobi pokusala objasnjavati i vidjela na njenoj faci zbunjenost. i vidjela da je to previse za nju, da je s time opteretim, ma da me uopce ne slusa nakon pete rečenice. i onda sam presjekla sve. i uvela ovu malo stroziju metodu (ujedno bih se i ja smirila). al u konacnici je i ona bila zadovoljnija jer je tocno znala sto smije, sto ne. i nismo gubili puste sate na objasnjavanje. nase kazne su kratko znale trajati (rekoh ni minute), al se znalo da će je biti ako krene praviti rusvaj.

i inače mm i ja se ne miješamo jedno drugo u takvim situacijama. koliko god me srce zna zaboliti, ako on s njom ispravlja krive drine, ja stojim po strani, radim nesto svoje, ne obraćam pažnju na njih (osim ako bi baš uradio nešto s čim nisam suglasna, tipa da ju udari i sl.)

[Loryblue]

prvo da te pozdravim
ne viđoh te duuuuuugo......

moja je točno 2 godine starija od tvoje, ali je ponašanje (u većini situacija koje si ovdje opisala) identično. samo što kod nas nema pljucanja i udaranja. udaranje smo davno i uspješno riješili.

jutarnje piškenje - plač ko da je vodimo na giljotinu.
jelo - natezanje do besvijesti (tvoja gura glave plišancima u tanjur, a ja moram servirat i tanjur i pribor za taj dan aktualnog "brata" ili "seku" koji će s njom jest )
u praku - tužakanje meni: ova mi ne da ovo, ovaj mi ne da ono......ne zanima me, svoje probleme idi riješi sama. najbolje da se ja s dicom natežem ko će prvi na ljulju (osim ako netko ne prijeđe stvarno miru, tad se javim).
odlazak na spavanje - samo da ti još nešto kažem/ispričam/pokažem/poslušaj me minut/ja bi pila toplog mlika.......

moja je skoro pa duplo starija od tvoje i "kazna" u vidu letenja u sobu je primjerenija nego kod tvoje. ima pravo izać iz sobe kad prestane urlat zbog ničega. ako ima povoda za urlat rješavamo odmah povod. ali je kod L. najčešće bez povoda, iz čiste dosade jer u datom momentu nema šta pametnije radit. a zna da nam krv pije plakanjem i eto - ide nam pit krv.

ja je fino odvedem u sobu i kažem joj kad prestane plakat da može izać. nekad izađe za minut sa smješkom od uha do uha i to se na sav glas cereka (i neka mi onda netko kaže da nas ne (gruba rič) u zdrav mozak), a nekad plače po x minuta (meni se čini x stoljeća). pa onda otvori vrata da mi bolje čujemo naricanje, a kad vidi da sam se ja dovukla do sobe brzo zatvori vrata i poruči mi: nisam još gotova s plakanjem (e onda mi stvarno pukne film jer vidim da nas baš za*eb*ava).

nemam ti pametan savjet kako riješit problem jer ko što vidiš u istom smo drekecu, samo što moj traje duplo duže nego tvoj

[vertex]

Ja mislim da prvo moraš razlučiti je li uzrok njenom ponašanju tata, odnosno vaš nesklad, ili je mala sama po sebi tako žestoka.

[vertex]

Lory, zar nisi ti pisala da vam se često događa da jedan roditelj zabrani, a onda ona trči drugome koji dopusti?

[Mihovil]

Mi reagiramo ovisno o situaciji koja dovede da on pošizi. Nismo ga nikada poslali samog u sobu, ali smo ga pokušali ignorirati tako što smo mu rekli da se nećemo igrati/razgovarati s njim dok se ne smiri. Uglavnom popusti i tada razgovaramo o tome što se dogodilo.

Kada napravi scenu zato što je umoran ili iznerviran zbog nečega, pokušavamo ga smiriti tako što ga držimo u naručju, ako nam dozvoli.

Najveća kazna je ako mu pospremimo autiće, koji mu predstavljaju svetinju. Ili samo prijetnja da ćemo to učiniti vrlo često ga urazumi.

Meni je to uvijek najteže učiniti i biti sa sobom na čisto, jer ni jedna situacija nije uvijek ista i svaka zahtjeva poseban pristup. Puno ovisi i o tome što je dovelo do njegovog ponašanja pa se tako i pokušavamo postaviti.

[Loryblue]

Lory, zar nisi ti pisala da vam se često događa da jedan roditelj zabrani, a onda ona trči drugome koji dopusti?

jesam.
i tu je početak naših svih problema.
i mi se još uvik vrtimo oko tog uzroka, nažalost.

[Peterlin]

peterlin..koliko sam shvatila misliš da ju ignoriramo dok "ima predstavu"?!
dobro je dok se predstava svodi na bacanje po podu, ali kako ignorirati da pršće jezikom na nas (pljucka, kao zvučno prdi.. :/ ) ili vrišti iz sve snage ili zavija bez prestanka ne glasno ali strašno iritantno..uf, uf ima toga još..
ja uzrok sve mu tome znam (ili pretpostavljam), a to je njezin tata koji je totalno slab na svoju mezimicu..a posljedice su ove o kojima pišem!
da napomenem, on nigdje ne vidi problem! :?

Zaboravih konkretan savjet - ako te ponašanje smeta, a ne možeš maknut malu makni se sama! Ja sam se znala dignuti i otići (do susjede, do poštanskog sandučića ili na balkon) bilo kuda, na 2 minute, samo da se maknem. Jer da nisam.... mislim da bih dijete dohvatila za noge i zavitlala 2-3 puta po zraku, dok ne posluša. Bolje se maknuti...

Btw. da li ona to izvodi i kad je sama s tobom (ili sama s drugom osobom, bilo kojom) ili mora imati "kvorum za predstavu"? Kod mojih sinova je bilo ovo drugo. Riješili smo to brzo - nakon kaj smo ih 2-3 puta ostavili i izašli iz stana (pred vrata, i osluškivali) brzo su se resetirali!

[mama_jos_malo]

Ne kažnjavam. Ali pričam li pričam i ponavljam (dosadila sebi, a gdje neću njoj )

Ne udaram, ne kažnjavam, ne koristim time-out.
Kad pretjera zagrlim je jako i kažem da me jako smeta to i to, ali da je volim. I onda ona kaže: Prosti mama I gotovo. I obavezno zapečatimo s "Daj pet".

K. me ne može iznervirati, jednostavno ne može.

[nely]

mislim da se upravo zbog moje "strogoće" a tatine "pasivnosti" događa ovo..
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...694&highlight=
..i zato se pitam griješim li u nečem u čemu tata ispravno postupa, pošto imam osjećaj da sam ja babaroga u kući a tata rame za plakanje i utjeha!
znači, stoji da je ona oduvijek svojeglava i teško odgojivo dijete, neovisno gdje se nalazila i s kim. ja je želim "dovesti u red" (uf kako grubo zvuči) na moj način, a tata na svoj.
njegov definitivno ne pali (sve je gora), a moj pali tako da joj se ponašanje popravlja, ali se zato udaljuje od mene!

[mama courage]

nely

razmisli malo što je obaveza roditelja i cilj roditeljstva - odgojiti dijete da sutra na vlastitim nogama kroči kroz život ili osvojiti pehar simpatičnosti. nisam pratila taj topic, al' donekle mi je to malo sebično, razmišljati na taj način. :/

i kod mene su (donekle) tako podjeljene uloge (mm nije tako popustljiv, al je manje strožiji i "sitničaviji" nego ja), i ja s tim problema nemam. jer radije budem babaroga, nego da odgajam hajvana, koji neće biti sposoban za samostalan život kad odraste.

pokušaj držati se odlučenog načina odgoja, al ujedno njoj posvetiti posebne lijepe trenutke (recimo nas dvije smo danas same otišle na kolače). tako da pred sobom nema uvijek majku koja prijeti podignutog prsta. kod mene je upalilo.

[Joe]

hajvana,

jao, baš si me razveselila ovim hajvanom tako je dida nas zvao od milja

[mama courage]

hajvana,

jao, baš si me razveselila ovim hajvanom tako je dida nas zvao od milja

od milja ?! :/ jesi sigurna ?!


ako ikad napišem knjigu o odgoju nazvat ću je: moj kompetentni hajvan.

[tanjads]

Dio priče je do dobi, tako da treba pratiti smanjuje li se s vremenom i sl. Drugi dio spada u temperament djeteta, dosljednost odgoja etc.
Moj je Filip temperamentan dečko, uporan i samovoljan (a tko sam ja da kažem, kad smo i ja i MM takvi ) i kad mu nije po volji probat će sve samo da izgura. Što više razumije to je razumniji i hoće se dogovoriti, tako da sve rjeđe udara, osobito van kuće. U kući si još daje maha.
Sinoć je bio ful histeričan, nije spavao po danu, pa se borio svim silama da ne ide u krevet (iako očito premoren). Ja sam bila uporna i puna razumijevanja (jer je stvarno prošvicao od muke) dok me nije zviznuo nogom, onda sam mu sjela na noge i držala ruke- nisam stezala ali nisam ni puštala- rekla mu " Neću te pustiti dok nisam sigurna da me nećeš udariti, ne dopuštam da me udaraš." Nakon minute-dvije, prvo histerije, a onda pregovora, mi je rekao da me neće udarati i ja sam ga pustila. I nije više.
Nije da uživam u tome, znam da nije ugodno kad te netko drži, ali ja drugu ideju nisam imala, a da me mlati-ne dam, niti hoću ja mlatit njega. Ostavljat ga histeričnog u sobi mi je teško jer on uz sve to traži da ostanem s njim, a i ne bi ostao bez da ga zaključam, a to ne dolazi u obzir.

[Anci]

Ne objašnjavam previše ako vidim da ne mogu doći do njih.
Ne kažnjavam. Nekad kad L (4.5 god) pukne, odem s njom u sobu i sjednem par minuta i ona se smiri. Nekad je pošaljem da ode sama na hlađanje. I to ne zato jer je udarila sestru. Nekad ništa ne napravim kad je pukne. Ja znam da se ona ponaša kako najbolje zna i može u određenom trenutku. Kad vidim da joj treba malo vremena nasamo da se malo ohladi ili ode sama u sobu ili ja s njom.

Ona zna koja ja ponašanja ne odobravam, zna što ne smije raditi. Nekad pogriješi, ne reagira najbolje. Ne opravdavam je. Uopzorim je, ona se ispriča, pomire se i idemo dalje.

Kad je bila kao tvoja, nismo imali nekih problema. Kad ne bi išlo, radila sam ovako ko Trina. Onda negdje s 3 godine nam je postavila nove izazove. Tad smo razmišljali što, kako... i nakon nekoliko kazni tipa- nema lutke, crtića, time out kao kazna... bilo je još gore.

Onda sam ja promijenila pristup, skulirala se, prihvatila da ona reagira onako kako može, da je kaznom samo udaljavam od toga da nešto nauči- zašto nešto nije u redu raditi...


Moja malena dvogodišnjakinja je jako nemirna, živa, svojeglava... no što smo mi s njom mirniji, lakše je. Kad krene nekog udariti, mi je zaustavimo, zagrlimo se, kažemo da ne želimo da se tuče. Ona se odmah smiri i zagrli i mene i seku, kaže seki da joj oprosti. Bez deranja, objašnjavanja nadugo i naširoko...

Ovo kako sad radimo se NAMA pokazao kao najbolji pristup.

Sad će me MC opalit čim završi House

[mama courage]

čim završi House

ne gledam doktora housea, gledam doktora tuđmana jr.

toliko me večeras izmrcvarila s uspavljivanjem da nemam živaca ni za što. :/ ooommmm

[Peterlin]

hajvana,

jao, baš si me razveselila ovim hajvanom tako je dida nas zvao od milja

od milja ?! :/ jesi sigurna ?!


ako ikad napišem knjigu o odgoju nazvat ću je: moj kompetentni hajvan.

[majoslava]

Mogu nvesti primjere kako bih ja reagirala:
- u parku sa djecom zbog igračaka (plače, viče, hoće se tući..), - otisla bih kuci
- samnom kad treba jesti (plače, gura tanjur, gura glave plišanih igračaka u jelo "da i oni jedu"-ako ih ne dam opet urla) - ne bih inzistirala da jede tade, vec kasnije
- kad ide spavati - neće spavati ili hoće sa prljavim igračkama s kojima se igra vani po pjesku (opet urla ako ne damo..) - doduse igracke koje su bile u pijesku ne dam da udju u kucu, ali svejedno, pokusala bih objasniti da ima onih koje smiju u krvet i oni koji ne, i mozda pokusati odabrati dugo prije spavanja...
- kad ju stavljamo piškiti ujutro poslije spavanja, neće na wc iako nije piškila cijelu noć, a ako ju ne "silimo" popiša se u gaće.. - pa ako se popiski kad ju stavite, to sto urla, to je njezina stvar., a ako ne pomaze, hm, vjerojatno ne bih inzistirala

oko nekih stvari treba odrastao covjek odluciti, klinci ne mogu razmisljati o posljedicama.

sto se tice kazne, ja moje ne kaznjavam, ne vjerujem u time-oute, ali pokusavam tjesiti i urazumiti ako je moguce, a ako nije ostavim ih na miru jedno vrijeme, pa probam ponovo.

ako je kod kuce bas jako izrazeno da roditelji imaju razlicite pristupe rjesavanju nesuglasica s djetetom, trebalo bi mozda probati porazgovarati... naime, ja ne mislim da je roditelj koji je rekao ne zakon i da sad se to treba do neba postovati, ako druga strana misli da je zabrana bez veze, mislim da je u redu da se suprotstavi tome, ali mozda bolje da pita roditelja odmah zasto.
ja ne mislim da smo ja i moj muz gazde u kuci i da se moramo predstavljati prema djeci kao zajednicki front, mi nismo na razlicitim stranama u odnosu na djecu, ponekad covjek ne zna kako d areagira i najcesce automatski kaze ne...

ali u svakom slucaju, da dijete od 2 godine reagira tako kao sto tvoje dijete radi, to je apsolutno normalno i potrebno, i promijenit ce se s vremenom. do tada, biraj bitke pazljivo, covjek se ne moze borit oko svake sitnice. koji puta malo pijeska u krevetu je bolje za vlastiti mir.

[leonisa]

- u parku sa djecom zbog igračaka (plače, viče, hoće se tući..),

maknem ju iz te situacije.
ako zeli igracke koje nisu njene a drugi ih ne zele dijeliti maknem ju od tamo, pa makar vristala.
opet, ako je u takvoj fazi, ne idem van bez neke igracke, po mogucnosti fora ili drukcje, neke koju ce moci mijenjati za onu koju zeli.

- samnom kad treba jesti (plače, gura tanjur, gura glave plišanih igračaka u jelo "da i oni jedu"-ako ih ne dam opet urla)

jede kad zeli. ako ne zeli jesti i gura tanjur, nece jesti. maknem ju od stola.
isto tako, ako bi mi smetale igracke, njima ne bi dala za stol.
ako me igracke ne bi smetale, ne bi mi smetalo ni da one sa njom jedu.
ako t dijete inace bas ne jede, napravi kompromis, pa nek jede zajedno s igrackama.

- kad ide spavati - neće spavati ili hoće sa prljavim igračkama s kojima se igra vani po pjesku (opet urla ako ne damo..)

operite ih kad se vratite iz vana.
mislim da barem tu dijete moze samo odluciti s kojom igrackom zeli spavati jer za svaku ima neki razlog, kojeg, vjeruj, zna najbolje ona.

- kad ju stavljamo piškiti ujutro poslije spavanja, neće na wc iako nije piškila cijelu noć, a ako ju ne "silimo" popiša se u gaće..

animiraj ju.
i moja cesto odbije wc ako joj je prepun mjehur.
uzmi igracke sa sobom i neka i one piske. neka ona stavi igracke piskiti.
uvedte to kao ritual.
mozda joj ne pase piskit cim otvori oci. dopusti joj 5-10 minuta da "dodje sebi".
zadnja varijanta, stavi joj tutu u sobu di su igracke pa neka se igra sa njima. ili crtici.
moja ima igracke za kupaonu i ujutro sta zeli je igrat se. tako dok sjedi na wc-u igra se sa patkama i zabama iz kade.

ovo npr. nsu kazne. ovo su tips&tricks.

imam jedno pitanje- na pocetku navodis primjere deranja. da li to deranje smeta tebi il ti smeta sto smeta okolini (u praku, gostima, ukucanima?)

[cvijeta73]

ja se više baš točno ne sjećam što sam radila s jurajem u toj dobi , mislim da sam radila slično kao Anci (zar ste sumnjali ).

objašnjavala previše sigurno nisam, kažnjavala ga isto sigurno nisam, ali nisam ni tolerirala nekakva divlja ponašanja. a što se tiče nekakvih osnovnih stvari - tipa pranja ruku i sl, uvijek je na kraju bilo po mom.
i to sve uglavnom, kako leonisa kaže, pomoću tips&tricks.

[Zorana]

Ne kaznjavamo nikoga, tu i tamo znam nekog poslati na ventiliranje ili sama otici u drugu sobu da dodjem sebi. 8)
Sto se tice ovih gore primjera, nema nikakvog carobnog rjesenja kod nas osim vidjeti sto je stvarno vazno i drzati se postavljenih pravila.
Ja sam jucer s mojima morala do ducana. I imali smo dogovor da se nece zicati slatkisi inace se odmah kupimo doma. Otprilike sam znala da ce J. kao i uvijek, pokusati izvrdati dogovor. I usli u ducan, ja pokupila par sitnica. Prvo su se zakacile oko kolica i toga tko ce stajati s koje strane istih. Onda je J. pocela vristati jer ona hoce sama gurati kolica. Tu sam nekako sasjekla svadju u korijenu i bilo je ok dok nismo dosli do polica sa sokovima. I onda je pocela.....Saaaamo jedan sokic, vidi ovu finu slicicu....ali, jaaaaa bi itd. I fino sam pospremila sve stvari iz kolica natrag na police i izasla van. Malo je plakala, ali zato je danas bila ko bubica u ducanu. 8)
I kod nas je isto problematicno to odlazenje na wc jer ceka do zadnjeg trena i cesto se upiski. Kad smo doma i ne moramo nigdje, ne inzistiram. Ali, ako moramo van ima izbor ili ici na wc ili ostati doma s tatom.
Znala je svojevoljno sjediti po sat vremena u hodniku jer nije htjela izuti blatnjave cipele, a ja nedam da se s takvim cipelama ulazi u dnevnu sobu. I onda nakon toga pobjednicki useta u sobu jer je ONA odlucila skinuti cipele.
I da ne nabrajam dalje....

Ono sto se meni cini vazno, da ne kazem presudno je probati ne izgubiti kontrolu jer onda se bas oni nakace na takve situacije. Kao da ih fascinira to sto vide da svojim ponasanjem mogu kontrolirati ponasanje i raspolozenja roditelja. Ovo ne mora biti i tocno, ali ja sam uvidjela da moji najbrze odustanu kad se sukobi rjese smireno i uz minimalno nerviranje s nase strane.

[leonisa]

ja nisam za "ispricaj mi se" i "obecaj da se neces tako vise ponasati".
ni kod starije djece.
uf...traume iz djetinjstva
znam da sam se svaki put ispricavala iz osjecaja duznosti.
a obecanja sam davala znajuci da cu ih krsiti.

zato mi je glupo trazit od nje kad nesto ucini sto ja smatram da nje primjereno il uredu da mi obeca da nece to vise radit jer znam da hoce. 99% puta nesvjesno.

draze mi je da sama shvati sta nije uredu i sama prestane to praktcirati.

ja se njoj svaki put ispricam kad u necem pogrijesim, tako da vjerujem da ce ona na taj nacin poprimit obrazac ponasanja a ne zato sto ja tako kazem.

[Rency]

Ja svojima kažem da imaju pravo na ljutnju, vikanje i deranje. Ali u svojoj sobi, daleko od mojih ušiju. I kada se smire, mogu doći do mene na razgovor

tako i mi,ne prakticiramo cesto ,jel i ona sama ne voli bas pa se brzo smiri, kod nas isto nema nikakvih batina niti to podrzavamo,nemamo starijeg bracu ali kuzimo sta znaci da se treba ici u sobu na razmisljanje.

[Milana]

A mi imamo obrnuti problem od tvog Nely. Ja sam slaba i popuustljiva, a MM strog. Onda kad krene kažnjavat malog ja se mješam i nedam ga kažnjavat jer se protivim tome i došli smo do faze da je u vrtiću bio super dobro djete, sve tete koje ga čuvaju kaže da je jedno od najbolje djece koje super surađuje sa ostalima a doma je bio užasan. Histerični plač i po 1-1,5 h zbog npr. toga što mu nedam da se penje na stol. I brdo sličnih situacija. I na kraju smo sjeli popričali i oči mi se otvorile. Ja sam strašno posesivna što se tiče maloga, previše popustljiva, nedosljedna i strahovito slaba na njegov plač. I tako da u biti plešem kako on svira dok mi ne padne mrak na oči onda ga i ja strpam u kaznu ali onda krene histerija. Evo već par dana takve situacije izbjegavam na taj način da kad on krene zahebavat ja se povučem i prepustim ga tati, baki, djedi. Nitko od njih ga ne tuče niti kažnjava (osim tate koji ga stavi u spavaću da se ohladi) i nakon par min stvar je riješena, a samnom to traje i traje jer zna da na kraju opet ja popustim.
Da mi ga je strašno slušati kako vrišti i plače je i to sama po sebi dobro znaš ali za dobrobit djeta pošalji muža van kad mala krene radit nepdopštine.

[mama courage]

potpisala bih leonisu u vezi tips&tricks. i mi tako radimo. recimo ni moja ne može/ne želi odmah piškiti čim otvori oči, al to učini bez pol frke nekih 10-15 min kasnije. a ovo za ispričaj se, ne moram joj to reći, ona sama uhvati to govoriti i da neće nikad više. eh sad, na svu sreću nisam sisala vesla, pa stoga tu nemam nikakva očekivanja. znam da će mali hajvan opet napravit belaj. al to su ti ljepote roditeljstva.

a ovo za ventiliranje... nije kaka nego... ajd dobro, ako je to tako sad "in" onda se korigiram u izričaju... nisam ni ja svoj uslala u kaznu nego u "ventiliranje". ponekad je to znao biti turboventilator.

[Milana]

... nisam ni ja svoj uslala u kaznu nego u "ventiliranje".

A da probaš s hlađenjem

[flower]

mislim da nije problem u tome kako to nazivamo, vec kako ga radimo. nacin, odnos, stav, postivanje/ne postivanje itd.

[Eci]

Ne stignem sada čitati sve postove, pa ne znam da li je to već netko spomenuo. Kod nas pali mirni kutić - to je stolica u kutu boravka (okrenuta prema sobi, ali da se ne vidi televizor). Tamo idu u kaznu onoliko minuta koliko imaju godina. Vito još ne ide, naravno, jer je premali. Ako se dignu prije vremena odbrojavanje kreče od početka. Kad istekne vrijeme moraju mi reči da li znaju zašto su bili u kazni i to je to. Bez ljutnje i povišenih tonova. I zbilja pali. Ak ništa drugo bar ih prođe bijes. (a i mene).

[Ivany]

Ja Saru prvo opomenem nekoliko puta ako nešto neželim da radi....onda joj kažem da će ić sjediti u fotelju i ako onda nastavi onda ide sjediti u fotelju, nikada negledam na sat, uglavnom se brzo smiri i sama od sebe kaže da joj žao (nisam to nikada od nje tražila ali ja svaki put kažem oprosti....).Do tad se obje smirimo i onda joj u jednoj rečenici kažem zašto neželim da to radi.
U zadnje vrijeme je dosta da kažem da će sjediti u fotelji i prestane :D

[Nataša,Sarajevo]

udaranje smo davno i uspješno riješili.

Daj mi reci kako MOLIM TE!

[Mony]

Nisam cijeli topic iscitala, al evo sto bih ja ucinila:

- u parku sa djecom zbog igračaka (plače, viče, hoće se tući..),

Kad vidis da se ne ponasa onako kako ste dogovorile, za ruku pa doma.

- samnom kad treba jesti (plače, gura tanjur, gura glave plišanih igračaka u jelo "da i oni jedu"-ako ih ne dam opet urla)

Ostavi ju gladnom i to joj reci - doci ce sama do stola bez igracaka kad vidi da ne popustate

- kad ide spavati - neće spavati ili hoće sa prljavim igračkama s kojima se igra vani po pjesku (opet urla ako ne damo..)

Reci joj da sa tim igrackama moze spavat, al samo na podu, jer su prljave. E, sad, ne znam jel to funkcionira uvijek, ja nisam isprobala, jer nema takvih zahtjeva, al znam da bi ga ovo poljuljalo.
Hocu reci - pokazi joj posljedicu provodjenja njezine volje i da shvati da postoje neka pravila.

- kad ju stavljamo piškiti ujutro poslije spavanja, neće na wc iako nije piškila cijelu noć, a ako ju ne "silimo" popiša se u gaće..

Tu bih rekla: nemojte ju stavljat jer je to njena odluka.
Nece joj se dopast stalno biti upiskena.
Naravno, treba strpljenja, a ovo, sigurna sam, nije jedini nacin.

do kad ju ostaviti tako da plače u sobi..šta joj reći?

Nismo ga nikad ostavljali da place u sobi, mozda par puta doslovno par sekundi. Ne mozemo to. To je isto kao da bebu ostavis da place. Meni je to kazna koja omalovazava, pa mozda zato i takve reakcije u drugim situacijama :?

[anin]

Nely..moraš razlikovati sitaucije koje ne "zaslužuju" kaznu i u kojima treba primjenjivat trikove - kao npr to s piskenjem..probas joj dat malo vremena, dat igracku..itd...i one situacije kod kojih, po mom mišljenju nema dogovaranja, nagovaranja, pregovaranja a to su situacije kad se tuče ili pljuje i sl...Granice mora biti i ma koliko će ta fraza nekima od vas koji ovo čitaju zvučat , ipak potvrđujem da pravilno određene granice djetetu trebaju jer, između ostalog čemu pomažu u odgoju općenito, one su potrebne i da dijete stekne osjećaj sigurnosti...Tučnjava, pljuvanje i sl. svakako prekoračuju tu granicu i tada (ako dijete zna, rečeno mu je da je to nedopušteno ponašanje)nije premala za "kaznu" tipa da se smiri na stolici, fotelji (bilo kojem mjestu namijenjenom za to)..Nije premala da shvati, vjeruj mi..Samo trebaš biti jasna i odlučna dok joj govoriš NE za takva ponašanja i dosljedna- što zanči kad kažeš NE tad i misliš NE ( a ne MOŽDA), i najaviš joj što slijedi i onda to i učiniš (naravno i da joj trebaš objesniti zašto je nešto NE)
Primjer:Dijete hoće nešto što taj tren ne može dobiti, ti mu to ne daješ i ona te u bijesu počne tući i derati se...
Prvobjasniš joj zašto to što želi tad ne može dobiti (igračka x je bila u pijesku pa je sad prljava i ne može u krevet)
Zatim ponudiš nešto drugo u zamijenu
Kad se počne tući čučneš, kažeš da te pogleda u oči i kažeš NE, nemij me tući, to me boli
Ako nastavi ponoviš prethodnu rečenicu i upozoriš da će ić u kaznu(konkretnije pr..na stolicu)
Ako nastavi ide u kaznu ( npr na stolicu 2 minute)
Plakanje pri tom ignoriraš

Te uvijek, što je moguće više razgovarajte, nije premala da razumije, i radite na empatiji što više (pr. "kako bi tebi bilo da te netko tuče??)

[Anci]

a ovo za ventiliranje... nije kaka nego... ajd dobro, ako je to tako sad "in" onda se korigiram u izričaju... nisam ni ja svoj uslala u kaznu nego u "ventiliranje". ponekad je to znao biti turboventilator.

Samo sam te čekala

[pale]

Moja ima 20 mjeseci i u zadnje vrijeme je počela provoditi svoju volju i radi to jako dobro U većini slučajeva pali ignoriranje ili zaigravanje nečim drugim... ali bilo je par puta kad više nisam znala što bi pa smo skupa išle u sobu Mala mi je za ostaviti je samu pa smo išle skupa i rekla sam joj da ćemo u dnevni tek kad prestane divljati. Ja bi se okrenula na drugu stranu i ona bi pomalo prestala plakati, došla bi do mene, ja bi je zagrlila i pohvalila je kako je dobra što je prestala plakati i kako sad možemo u dnevni. U hodniku bi se već ponašala kao da se ništa nije dogodilo. U to vrijeme bi se i ja ohladila Nije mi bilo svejedno, ali što je tu je

[panterica]

ne kažnjavamo. ima 4,5 godine i kod nje stvarno pali razgovor i dobro obrazloženje. istina nekad obrazlažemooooooo :shock:
ja sam osobno protiv kažnjavanja, ali možda jednostavno imam takvo dijete.
znam obitelj koja je kažnjavala djecu (to su bile 2-3 kazne u par godina, tipa bacanje igračke u smeće, nekakve zabrane ...) i kod njih je to bila jedina opcija i djeca su naučila lekciju. i oni sad sve riješe razgovorom

[martinaP]

Nisam cijeli topic iscitala, al evo sto bih ja ucinila:

- u parku sa djecom zbog igračaka (plače, viče, hoće se tući..),

Kad vidis da se ne ponasa onako kako ste dogovorile, za ruku pa doma.

- samnom kad treba jesti (plače, gura tanjur, gura glave plišanih igračaka u jelo "da i oni jedu"-ako ih ne dam opet urla)

Ostavi ju gladnom i to joj reci - doci ce sama do stola bez igracaka kad vidi da ne popustate

- kad ide spavati - neće spavati ili hoće sa prljavim igračkama s kojima se igra vani po pjesku (opet urla ako ne damo..)

Reci joj da sa tim igrackama moze spavat, al samo na podu, jer su prljave. E, sad, ne znam jel to funkcionira uvijek, ja nisam isprobala, jer nema takvih zahtjeva, al znam da bi ga ovo poljuljalo.
Hocu reci - pokazi joj posljedicu provodjenja njezine volje i da shvati da postoje neka pravila.

- kad ju stavljamo piškiti ujutro poslije spavanja, neće na wc iako nije piškila cijelu noć, a ako ju ne "silimo" popiša se u gaće..

Tu bih rekla: nemojte ju stavljat jer je to njena odluka.
Nece joj se dopast stalno biti upiskena.
Naravno, treba strpljenja, a ovo, sigurna sam, nije jedini nacin.

do kad ju ostaviti tako da plače u sobi..šta joj reći?

Nismo ga nikad ostavljali da place u sobi, mozda par puta doslovno par sekundi. Ne mozemo to. To je isto kao da bebu ostavis da place. Meni je to kazna koja omalovazava, pa mozda zato i takve reakcije u drugim situacijama :?

Ja se uglavnom slažem s Mony. Ovo ponašanje je tipično za dob djeteta, i po meni nije nešto što treba kažnjavati.

Forsiranje da ide na tutu/WC je kontraproduktivno, pa što ako se i popiški u gaće? Presvučeš bez dizanja galame i idemo dalje. Ako vidi da to izaziva nekakvu reakciju kod vas, tek će tada to postati zanimljivo.

Ako igračke nisu ful prljave (blatnjave) neka zaspe s njima. Onda ih uzmeš i opereš. Nakon 3 dana to joj više neće biti fora.

[meda]

slazem se da je to normalno ponasanje u toj dobi. ja ne kaznjavam, nego trazim ili kompromis, ili prekinem aktivnost ako cirkusira. ili pustim da bude kako zeli. a nekad nema druge nego napravim ono sto se mora, tada najcesce protestira, al se uskoro i smiri.

na primjer, kod jela nema cirkusa, ako ne zeli jesti ne mora, al nema razbacivanja, prolijevanja. prvo mu kazem da jede pristojno, ako zeli jesti, ako ne zeli siroko mu polje, odmah ga skinem dole. isto tako kad hoce prolijevati, raditi stetu po kuci..prvo upozorim i objasnim zasto ne zelim da to radi, al ono ko malom djetetu. na primje, ne bacamo i ne lupoamo po kuci zato zato i zato ( jer se mogu stvari razbiti, jer te stvari mogu ensto drugo razbiti, jer mozemo ozlijediti sebe ili druge, i jer lupamo susjedima a oni se zele odmoriti, i ljutit ce se na nas itd). ako i dalje razbacuje i lupa s necim odmah mu to oduzimam i spremim da ne moze uzeti. i uvjek napomenem da postoje stvari koje se smiju bacati po kuci, one mekane krpene loptice, i mjesto gdje s smiju i druge stvari, park, suma , vikendica.

ima stvari koje mu pustim, mislim uvijek jel to stavrno takva tragedija da napravi ili samo moja neka predrasuda. ako mu nis nece bit od toga sto se igrao u parku, nece mu nis bit ni od toga da zaspi u toj odjeci ako je turbo umoran i ne da mu se presvuc.

s piskenjem i kakanjem ne radimo dramu, ne zeli na kahlicu, ne zeli. kakati hoce u wc, al u zadnje vrijeme i to odbija. ne forsiram, al ga probam nagovoriti.

nije lako s njima, mnoge stvari su im jos nove i ne znaju kako se sa njima nositi. najgore sto se meni dogada je da se on zainati, i onda se na to i ja ponekad zainatim i od te tocke sve bude jos gore. odgoj ne smije biti borba za moc. a mislim da bi takav nacin kaznjavanja bas to izazvao. tako da ne kaznjavam, kao prvo uopce ne vidim da bi to mogla provesti, a kao drugo ako i bi ne vjerujem da bi time nesto puno postigla.

velim, u nekim situacijama probaj nac kompromis, ako nesto ne moze, i ne prihvaca ne, ponudi nesto sto moze. nesto sto je tebi prihvatljivo. nemoj se opterecivat time sto je opceprihvaceno. ako ti je neprihvatljivo guranje icega u tanjur, makni igracke i gotovo, nema jela bez igracaka, ako ti je problem sto su prljave i moras ih praiti daj gumene ili plasticne, s njima nemas takvih problema oko pranja.

vazno je da unaprijed dogovoris neke stvari, i razgovaras o problematicnim situacijama kad se one ne odvijaju. probaj kroz igru s njom razgovarati o problemu. na primjer kroz igru lutkama. ili kroz likove iz slikovnice

[Anci]

najgore sto se meni dogada je da se on zainati, i onda se na to i ja ponekad zainatim i od te tocke sve bude jos gore. odgoj ne smije biti borba za moc.

Super, super si sve rekla...
Ovo mi je jako važno