3. Dioba zajedničke imovine
Član 284.
(1) Bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine.
(2)
Sporazum o diobi nekretnina zaključuje se u pismenom obliku.
Član 285.
Svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka,
tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine.
Član 286.
(1) Kad je sporazumom među bračnim drugovima ili presudom suda utvrđen dio svakoga bračnog druga u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari, svaki bračni drug može zahtijevati da sud u izvanparničnom postupku podijeli tu imovinu.
(2) Odluku o diobi sud može donijeti u parničnom postupku ako je tom sudu podnesena tužba iz člana 285. ovoga zakona i ako je jedan od bračnih drugova podnio
prijedlog da se u tom postupku među njima podijeli njihova zajednička imovina.
Član 287.
(1) Kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog drugau zajedničkoj imovini određuje se
prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.
(2) U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova,
nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
Član 288.
(1) Prilikom diobe na zahtjev bračnog druga u njegov će se dio prvenstveno unijetij one stvari iz zajedničke imovine koje služe obavljanju njegovog zanimanja.
(2) Iz zajedničke imovine izdvojit će se i predati bračnom drugu, osim njegovog dijela, one stvari stečene radom u toku bračne zajednice koje služe isključivo njegovoj osobnoj upotrebi.
(3) Ako je vrijednost stvari označenih u stavu 1. i 2. ovoga člana nerazmjerno velika u odnosu na vrijednost cjelokupne zajedničke imovine, izvršit će se dioba i tih stvari, osim ako bračni drug koji bi ove stvari trebao odbiti ne osigurava drugom bračnom drugu isplatu odgovarajuće vrijednosti ili ne ustupi drugom bračnom drugu, po njegovom pristanku, druge stvari.
Član 289.
(1) Bračnom drugu, kojem se zajednička djeca povjeravaju na odgoj i čuvanje, daje se, osim njegovog dijela, i stvari koje služe samo djeci ili su namijenjene samo njihovoj neposrednoj upotrebi.
(2) Na zahtjev bračnog druga iz stava 1. ovoga člana unijet će se i uračunati u njegov dio stvari koje očigledno olakšavaju odgoj i čuvanje djece koja su mu povjerena.
Član 290.
Ako se kod diobe zajedničke imovine utvrdi da jednom bračnom drugu pripada znatno manji dio, sud može na zahtjev jednog od bračnih drugova odrediti da se tome bračnom drugu izvrši isplata u novcu.
Član 291.
(1) Kod diobe zajedničke imovine svakom će se bračnom drugu uračunati u njegov dio ono što duguje u zajedničku imovinu.
(2) Kao dug koji tereti zajedničku imovinu uračunat će se i potraživanja trećih osoba koja su nastala radi povećavanja ili održavanja postojeće zajedničke imovine, iako ta potraživanja terete samo jednoga bračnog druga kao njegov dug.
(3) Nenamireni dugovi iz stava 2. ovoga člana neće se uzeti u obzir prilikom određivanja udjela u zajedničkoj imovini, ako bračni drug kojega ne tereti dug pruži osiguranje da će prilikom isplate duga namiriti odgovarajući dio.
Član 292.
(1) Ako bračni drug kod kojega se nalaze zajedničke stvari, nakon proteka godine dana od pravomoćnosti presude o razvodu ili poništenju braka pismeno predloži drugom bračnom drugu diobu zajedničke imovine, a ovaj ne odgovori u roku od tri mjeseca od primitka prijedloga da je suglasan da se dioba izvrši, bračni drug koji je predložio diobu postaje vlasnik pokretnih stvari koje se kod njega nalaze, ako izjavi volju da zadrži te stvari.
(2) U slučaju stjecanja vlasništva predviđenog u stavu 1. ovoga člana vrijednost stvari uzima se u obzir kod diobe ostale imovine. Ako druge imovine nema, bračni drug koji je postao vlasnik tih stvari isplaćuje drugom bračnom drugu vrijednost njegovog dijela.
Član 293.
Ako je u izvršnom postupku određena prodaja stvari koje su kod diobe zajedničke imovine pripale jednom bračnom drugu, drugi bračni drug ima pravo kuppiti te stvari prije drugih kupaca.