Kad sam ja svojevremeno nazivala (2004/5) u Istarskim CZSS često su mi govorili da su kod njih posvojenja rjeđa nego u ostatku RH (kao veći standard i svijest ljudi...), a i ako imaju neko dijete
nastoje prvo namiriti "domaće" posvojitelje.Što se tiče loših reakcija susjeda nemam takvih iskustava, ali zašto ne biste pokušali biti prosvjetitelji u svom selu? Jednostavno svima "zainteresiranima" reći da želite posvojiti, pričati pozitivno o tome, pa, ako baš treba, biti i vrlo odlučni ili oštri (bar u 4 oka) s market-bakicama.
Vjerojatno sam već negdje napisala kako mi je vrlo stara susjeda nakon posvojenja prišla i u povjerenju i s velikom neugodom mi prišapnula kako je i ona "nekako" posvojena, zapravo je "popova kćer", ali da to nitko u susjedstvu ne zna
