Moje dijete još nema školskog učenja, pa ne znam kako će.
Sjećam se kako sam ja učila (a bila sam brza, dugo i puno pamtila): prvo-prevesti sve u svoj jezik, dakle pročitam, a onda prepričavam ko da to pričam frendovima iz kvarta. Nerijetko sam i pjevala dijelove ili recitirala smiješno ili slagala u rime (kad bi mi postajalo dosadno). Uvijek sam pokušavala skužiti što to u stvari znači i pokušavala naći nadređene pojmove (tj. znam li nešto slično, kakve veze to ima i što je iznad toga što sad učim). Nije mi puno smetalo ni to što sam bila kampanjac- UČENJE SA SMISLOM je temelj dobrog pamćenja i razumijevanja. Što se tiče mentalnih mapa, ja sam bila sklonija geometrijskim strukturama i shemama.

Ugl. do toga sam došla spontano. Kako sam kroz struku puno učila o tehnikama učenja skužila sam da su moje intiutivne tehnike bile prilično u skladu s teorijom. Falilo mi je učenje za radnim stolom (ja imala svoje mjesto na podu da mogu sve rasprostrjeti i imati pregled), točno vrijeme-ugl. stavri koje pomažu naviku.

Osnovno što mi je pomagalo je što sam voljela učiti, obožavala informacije i htjela sve razumjeti (kako, zašto i s čim u vezi).