Dakle. Imam dva prekrasna mala bića (curica 4,5 g, dečko 1,5 g), koji su nažalost rođeni carskim rezom zbog neučinkovitih trudova. Trenutno sam u 16 tjednu trudnoće i sve sam već lijepo dogovorila s doktorom - kao to je obavezno carski rez, samo se trebate odlučiti da li ćete spinalnu ili opću anesteziju. Dogovorila se ja i za sterilizaciju u toku operacije, jer je svaki slijedeći porod "velik rizik na koji se možete olučiti isključivo na vašu odgovornost". I sve je to meni OK, čak sam si mislila kako neću barem ovaj put morati podnostiti onaj užasan drip 18 sati (to je druga priča).
E sad, dođem ja danas na Rodu (bila sam već ali na kratko) i počnem čitati priče s poroda. Prvo: Žena rodila kod kuće prirodno nakon 2 carska reza. Drugo: Pitajte dijete kako bi se rodilo. Treće: Prirodni porod je najbolji itd. Sve u stilu koji me doveo na pomisao da sam ja užasna majka, koja "ne želi" roditi svoje dijete, nego se povlači linijom manjeg otpora. Pa kako su svi ti ljekovi i porod u bolnicama neprirodni i nepotrebni. Pa kako se mi same moramo izboriti za naše pravo da prirodno, bez asistencije porodimo svoje dijete.
I sad sam ja stvarno u bedu. Jesam li ja sa svojim stavom do sada potpuno u krivu? Da li sam takav stav imala i prije prva dva poroda? Možda sam ja svojim podsvjesnim razmišljanjem kriva što se oni nisu mogli roditi prirodno? Da li je to roazlog što danas oboje boluju od neurodermatitisa? I što sad na radim?