vlatkapeno

njemci imaju finu uzrečicu: bolje užasni kraj, nego užas bez kraja. stoga, bilo bi fino, sad kad si krenula u proceduru prema konačnom razvodu da malo psihički posložiš što ti je bitno u životu. jel ono što tvoj muž trkelja ili ti, tvoje zdravlje, tj. tvoje dijete. ako ćeš ti na svaku muževlju ružnu riječ padati u depru, onda si odmah sama presudi. jer nema smisla toliko kuknjave zbog riječi osobe od koje se razvodiš. nije da ne znam da te takve riječi mogu povrijediti, da se pitaš zar sam bila jednom zaljubljena u tog čovjeka, al toliko samosažaljevanja i toliko tuge - de se trgni malo! imaš malo dijete koje treba izvesti na put, pitaj boga što te još čeka u životu s djetetom, pred razvodom si, krenuli ste u postupak, sad padaju najružnije riječi, ne zato jer su istinite, nego jer te se želi povrijediti, namjerno. pretpostavljam da želi i neku dobit iz onog što je uložio u stan. pa zar si ne možeš reći: u jedno uho uđe, kroz drugo izađe ?!

što to znači da više tako ne možeš ? da ćeš prestati razvoditi se ?! prestani ga slušati i uopće se upuštati u raspravu s njim. imate sud, ako imate odvjetnike - još bolje. nemate vas dvoje što više razgovarate, ako ne možete normalno da se dogovorite i zbog tog zajedničkog djeteta, onda nemojte se uopće raspravljati. okreni mu leđa i ne slušaj ga.

p.s. vezano za njegovo potraživanje, točno je, on ima pravo na onoliko koliko je uložio u stan, al to u novcima, ne u postotku vlasništva na stanu. al također nek mu se onda zaračuna koliko je živio u tom stanu. ako se ne radi o nekim ne znam kakvim preinakama, trebalo bi mu reći dvije stvari: prvo: stari i ti si živio u tom stanu i koristio se time što si u to uložio, i drugo: tvoje dijete će i dalje ostati živjeti u tom stanu i koristiti to. ne misliš valjda da se djed treba brinuti kako će tvom djetetu biti.