 |
|||
Kako reagirate na ocjene?
Zanima me kako reagirate na manje ocjene.
Nismo od onih roditelja koji kažnjavaju djecu zbog lošijih ocijena, ali isto tako ne bih htjela da nekako djelujemo destimulirajuće to što nećemo vikati ako se dogodi i lošija ocjena.
Ok, padne tu koja rečenica tipa više pazi drugi put, bla, bla.
Kako vi postupate?
:?
a joooj, jesi me pogodila s temom....
ja još uvijek nisam s time načisto. Voljela bih da ima sve petice, ali sam isto tako svjesna da su i četvorke vrlo dobre ocjene (kao što im i ime kaže...) Ali, opet ne bih voljela da ima četvorke i trojke, kad znam da može imati petice.
I onda se osjećam grozno, jer fakat ne želim na njega vršiti pritisak, ali vidim po njemu da to već očito i radim jer kad mi govori da je iz nečega dobio četvorku, uvijek dodaje nešto (npr. nisam vidio u zadatku...i sl) kao da se ispričava. I to mi je grozno.
I ja kažem, ok, bravo, bla,bla, ali očito moj body language ne pokazuje isto.
Joj, grozno...
prije nego je ivar krenuo u skolu, ja sam mislila da ja necu moci neku njegovu trojku prezivjeti
sad kad je u trecem razredu i nakon samog niza petica dosad, sad sam tek dovoljno spremna na neku drugu ocjenu. nemojte se zgrazati. samo sam iskrena (danas)
i tjesim se da sam se maksimalno trudila ne prenijeti mu te moje osjecaje cak i na nacin da sam pretjerivala u suprotnom smjeru
mene ocjene same po sebi ne smetaju već (ne)trud koji iza njih stoji.
ja ko i ti, samo mene moj nije stedio, raspon od petica do jedinica (neke upozoravajuce, sva sreca nisu isle u imenik). A ja prvi komad dobila debelo u srednjoj skoli, pa vi sada zamislite.
Nije mi lako, s četvorkama sam se pomirila, trojke me uzmenire. Ne kaznjavamo, ne vicemo, ali se trudim s njime onda "nagaziti" na gradivo, zelja mi je da nauci da se sve lose ocjene mogu ispraviti samo ako se dovoljno potrudi...
Mene naživciraju ocjene manje od 4, a ponekad i 4, kad vidim da su rezultat pomanjkanja pažnje, volje, ambicije... a uglavnom je tako.
Ja stojim negdje kao ivarica - mislim da bih preživjela, ali uz reanimaciju. 8)
Moram priznati sebi da su mi očekivanja od djece visoka. Ali im i puno pomažem u radu, svaki dan, u svemu što je potrebno i što žele. Već smo na pola puta do home-schoolinga.
Potpisujem i fegusti, nedostatak truda i motivacije me najviše muči, ali pružam pomoć i u tom smjeru.
ja sam bila spremna na sve, iako sam poznajuci svoje dijete, pretpostavljala da nece biti losih ocjena.
i stvarno, nije jos bilo nista ispod 4, a i cetvorki malo.
ono s cim se ja tesko nosim, su njegovi napadi malodusnosti i 'mrzim skolu' raspolozenja.
Ja sam doživjela šok kada je prije dva tjedna moj sin dobio prvu jedinicu.
Čak sam i topic o tome otvorila.
Nisam bila spremna na to jer je dosad dobivao sve petice i samo dvije četvorke.
Ali što je, tu je, preživjet ću.
ja sam skoro stava da nešto sa školom nije u redu ako dijete ima same petice - pa nije valjda iz svega baš naj naj ?!?
nedavno sam išla sa učiteljicom raspravljat oko četvorke iz matematike za koju sam smatrala da je trebala bit petica, a isto tako mislim da bi neke ocjene neki put trebale bit i manje (ali mudro šutim da me djete ne zamrzi).
u principu me više smeta nepravda (barem po mom mjerilu) nego je li jedan ili pet.
pa nije bas iz svega najbolji ali je u svemu izvrstansunca prvotno napisa
ovako je i moja mamada sam se maksimalno trudila ne prenijeti mu te moje osjecaje cak i na nacin da sam pretjerivala u suprotnom smjeru
uvjeravala me od jutra do sutra kako su ocjene glupost i kako njoj ne bi nimalo smetalo ako bih ja dobivala lose ocjene
i sve je to bilo lijepo i krasno dok sam bila odlikasica
a onda kad sam na faksu prvi put pala na ispitu, imala je doslovce slom zivaca, ponasala se kao da svijet propada i ja odlazim u nepovrat s njim
a ja sam bila uzasno uzasno u nju razocarana jer me zapravo lagala sve te godine
to mi je bilo i ostalo jedno od najvecih razocaranja vezano za roditelje :/
to ja kao upozorenje, radije mu pokazi da ti je stalo do dobrih ocjena, nego da forsiras kako ti je svejedno
i ja!
poznajući je, pretpostavila sam da će joj priroda, povijest i zemljopis zadavati muke kada pređe na predmetnu nastavu.
kada se mora prihvatiti učenja zapadne u raspoloženje koje je a zakaj opisala.
ja nisam nikad naučila učiti i nisam voljela školu pa joj i nisam od neke pomoći.
nastojim joj ne odmagati destimulirajućim primjedbama ali nekad si jednostavno ne mogu pomoći pa se nakon toga mrzim.
u onome što je zanima je izvrsna.
nastavnica iz informatike ju je odabrala za natjecanje.
i onda si misli... pa nismo svi za sve stvoreni... ali ipak, crvić mi ne da mira. :/
...jer znam da može više i bolje.
lut, do faksa stignem
Ivarice i Zdenka, svaka cast na iskrenosti. Pitam se kako cu ja kada moje dete krene u skolu.
Tvoja je mama onda sjajna glumica, kada je nisi provalila sve te godine. Bez obzira sto si bila odlican ucenik, svejedno te nije dodatno opteretila dok si bila dete, tako da je njeno laganje ipak imalo svrhu.
Na tvom primeru se vidi da, u stvari, nije tacno da deca shvate neiskrenost. Eto, da nisi pala na tom ispitu, jos bi i danas zivela u zabludi
A kako, oni kojima je stalo do dobrih ocena, na primeren nacin to da pokazu detetu?
Ja sam se u startu pomirila da moje dijete neće donositi samo petice iz škole, obzirom na to da ima (zapravo, imaO je) kojekakvih sitnih smetnji zbog kojih smo već 4 godine po Suvagu i Rebru... Aliiii dijete me iznenadilo, pogotovo sad u 2. razredu. U prvom je bilo nekako više četvorki nego petica. Mislila sam kak je to jako dobro, ali eto, u drugom dobio je jednu četvorku iz likovnoga ostalo su uglavnom petice. Barem je tako bilo na prošlotjednim informacijama...
Pouka koju sam slučajno izvukla iz ovoga je da je bolje startati s manjim očekivanjima (ili bez ikakvih očekivanja) pa vidjeti kako se stvar razvija.
Ono što je meni zaista bitno nikako nisu ocjene. Meni je bitno slijedeće:
1. da se dijete u tom razredu dobro osjeća
2. da dijete ima dobar odnos s učiteljicom(i mi roditelji dijelimo naklonost)
3. da dijete shvaća svoje obveze - nemamo tu nikakvih problema
4. da dijete prihvaća da ima i boljih od njega (ima, ima i te kako... u razredu imaju i darovitih
5. da je dijete dobro socijalizirano i prihvaća da koji put mora napraviti i nešto što mu se ne sviđa (lani mu je teško išao njemački, a ove godine same petice i iz toga!)
Od ocjena mi je puno važnije znanje i razumijevanje (pa iz matematike imamo doma dodatne knjige drugog izdavača, jer je naš sin tako želio - kupio mu deda i prije polaska u školu, pa smo morali to učiniti i ove godine). Sve u svemu - naše dijete je zadovoljno, pa smo i mi...
No, ove godine mi je u školu krenuo i mlađi sin, s kojim je bilo nekih nesporazuma u početku (kad je morao shvatiti da škola nije isto što i vrtić, da su tu pravila kruća, da ne može šetati po razredu i pokazivati učiteljici svoje crteže, a istovremeno previdjeti drugu stranicu listića iz matematike) ali i to smo riješili.... Ocjene? Jučer je donio prvu peticu, ali prije toga je bilo nekoliko puta "plačko" pa i suza doma zbog toga... Nema veze! Sve to ima svoju svrhu. Da ocjene padnu ispod trojke, zabrinula bih se i potražila tome uzrok. Sve ostalo - proporcionalno je trudu i pažnji. Nadgledam, ali se nastojim što manje miješati. I za sada nisam došla u situaciju da se idem svađati zbog ocjena. Moj tata je to redovno činio za mene i na tome sam mu zahvalna - shvatio je da u 3. razredu ne znam množiti i dijeliti, pa upozorio učiteljicu. I dan danas sam mu zahvalna zbog toga, iako mi je u tom trenutku bilo :shock: a bogme i...
Ja sam otpriilike mišljenja da je svaka ocjena za đaka.
Naravno da mi je puno draže kada su petice i četvorke u pitanju, a za ostale ocjene mi samo nekoliko sekundi treba reanimacija
ja mislim da sam prilično realna mama.
moja A. je odlikaš i škola ide ko od šale.
lani, na kraju školske godine, učiteljica se dvoumila oko tjelesnog, da li da joj da 4 ili 5, išla sam na informacije i pitam zašto?
kaže ona da A. često neće da radi tjelesni, ne nosi dres( a uvijek je u torbi), mulja da je boli ovo ili ono...ali kaže " kako da joj dam 4 iz tjelesnog, a sve drugo ima 5, šteta.."
ja kažem: ni slučajno 5, dajte joj 4. naučit će iz toga nešto.
kaže ona: "vi to ozbiljno?"
reko:" 4 i točka."
a ona na to: " još nisam doživjela da me roditelj podržava u nižoj ocjeni.."
ne moram ni reći koliko se ove godine trudi na tjelesnom
M je 4. razred i dosad nije dobio ukupno ni deset četvorki, a budući da ga je svaka duboko dirnula, moj stav je najviše tješiteljski. U razredu se razvilo rivalstvo između njih četvero najboljih i oni odmjeravaju čak i broj bodova kad dobiju petice. Ja sam mišljenja da ne treba puno se nervirati prije petog razreda. Pratiti, pomagati i to je to.
Ja ne bih tražila da učiteljica da nižu ocjenu, pogotovo ne radi zalaganja, a radi znanja bih tražila da se dijete pita za veću ocjenu.
Vidim kod ostalih roditelja da stav formiraju prije svega ovisno o djetetovom stavu. Nije isto ako je dijete nerzadovoljno ili čak frustrirano radi lošije ocjene ili ako mu je svejedno. Mene bi više od same četvorke zabrinula da vidim kako je M. to sasvim svejedno.
X.pa nije bas iz svega najbolji ali je u svemu izvrstan
Još imam dodati da bi me manje pogodile lošije ocjene (mislim na četvorke, naravno) kod B. nego kod M., jer on mnogo više može i sve što je ispod 5 znači funkcioniranje ispod njegovih mogućnosti. Ovako kad se ovdje ispovijedam zvuči kao da vršim neku presiju u vezi ocjena, ali nije tako - razgovor o ocjenama nikad ne potičem, a pričam o tome samo kad me oni pitaju. M. je jako kompetitivan, a najviše u odnosu na samoga sebe, perfekcionist - nikada mu nije dovoljno dobro. Četvorka mu nekada daje poticaj, a nekada pada u malodušnost, ali nije mu svejedno, što mi je drago. B. nije toliko zainteresirana za školu no za nju je velika motivacija veliki braco tako da je on vuče naprijed.
Moj B. je prošli tjedan dobio 3 iz ispita iz prirode. Kad mi je rekao mislila sam da se šali
da, moj je poprilicno nonsalantan prema ocjenama, to je ono sto mene najvise brine :/
Ja mogu reći da je moj uglavnom ravnodušan.
Zato me i zanima koji bi bio pravi način da mu malo potaknem natjecateljski duh u tom dijelu.
previjam se vec pet minuta
dok nas ne pocnu osudjivati
Ma lako je za prva cetiri razreda, a dalje.... ????
Najvažnije mi je da znam da iza ocjene stoji njeno znanje i sposobnosti.
Imam situaciju sličnu kao Zdenka 2 i Ivarica
U ove 3 godine škole dobila je sve 5 osim jedne 3 i to zahvaljujući mojoj intervenciji. Meni je bilo neugodnjak slušati konstantne pohvale učiteljice pa sam ja zabrijala kako ona neuredno piše. Idući dan uči je išla ocjenjivat urednost i moje dijete dobilo 3.
Dijete došlo siroto kući jer da smo mi jedini roditelji koji svom djetetu odmažu a ne pomažu.
Tako kako stvari stoje izgleda da se ja teže nosim s dobrim nego lošim ocjenama. (Mislim da sam htjela tu 3 samo da je imam čime ucjenjivat kad ne želi pospremit sobu)
upravo mi je javio za 5 iz matematike (kontrolni)... i kako ne bih bila :D nakon onih 3 koje je dobivao zbog nepažnje... i ˝nepostojanja˝ u razredu.... i svog razmišljanja o tkozna čemu umjesto o gradivu...
sad kad je prfunkcionirao ide sve bolje i bolje...
ču, lošije ocjene!?previjam se vec pet minuta
dok nas ne pocnu osudjivati
evo ja vas osuđujem.
štrigice,
X
Kad su moja djecica krenula u skolske klupe imali smo razgovor o temi skola i ocjene.
Ja sam im objasnila moje stavove:
-Ako nesto ne kuzis ili ti jednostavno ne ide - kazi pokusat cu ti pomoci.
-Ako si jednostavno lijencina i nije te briga - onda ne racunaj na mene.
-Ne forsiram da budes "razredni genijalac" ali nemoj biti ni onaj kome ucitelj kaze "sjedi drvo na drvo!"
-Svaka je ocjena za djaka (treba djecu razumjeti i njima je nekada puna glava i nije im svaka lekcija bas pri srcu)
-Vise uvazavam samostalno zasluzenu dvojku,od neke prepisane petice.
-Ne zelim iznenadjenja kad odem na roditeljski sastanak.
-Ne toleriram nepristojno ponasanje prema uciteljima/profesorima
Poruku su shvatile i same si zacrtale da budu medju prvih pet u razredu.
To do sada i ispunjavaju i nemamo nikakvih problema.
Najbitnije mi je da su samostalne u radu,traze moju pomoc ako nesto bas zapne i ako slucajno uleti neka malo losija ocjena vidim da se nerviraju vise od mene i trude se da to isprave sto prije.
ne znam, cak nisam sigurna da ga zelim potaknuti na bilo kakvo natjecanje za ocjenama. Pokusavam mu objasniti da je znanje najvaznije, nije me briga sto je dobio iz prirode četiri jer sam ucila s njime i znam da je sve znao. Zapravo, vjerujem da ce u zivotu bolje proci nego ja koja sam imala sve petice, ne zelim ga prisilno u tom smislu ukalupljivati...Ja mogu reći da je moj uglavnom ravnodušan.
Zato me i zanima koji bi bio pravi način da mu malo potaknem natjecateljski duh u tom dijelu.
Ja sam presretna sto, u sistemu kojem jesmo, nema "ocjena" nego tek na kraju polugodista/godine (od 1 do 4).
Tijekom godine iz svega su ocjene u smislu koliko si ispravno rijesio.
Npr, iz diktata, matematike, francuskog, engleskog, tipa 28/31 ili 24/25 i sl. I uz to ili Bravo ili Fantasticno ili Dobro sto vec.
I onda je nama lakse govoriti o rezultatu u pozitivnom smislu a i njima je lakse dokuciti na sto trebaju paziti sljedeci put kako bi rijesili zadatke jos bolje.
Sjecam se da je i meni kao ucenici taj sistem puno bolje odgovarao kad sam u cetvrtom srednje zavrsila u Americi, a poslije na faksu u Kanadi. Puno je bio transparentniji i i bilo je puno lakse za motivirat se za poboljsanje i ne padat u depru ako roknes na jednom testu ili zadaci.
U prosloj skoli, prije dvije godine, sjecam se jednog Petrinog sastavka (bila je fakat prekrasna prica) i kak je uciteljica na kraju (al bilo je ocito da je to bilo za njene potrebe a ne namijenjeno uceniku) prebrojavala stvari tipa broj pridjeva, veznika, interpunkcije i sl. kako bi na nekoj skali procijenila di je Petra, a njoj napisala s cim je jako zadovoljna, a cemu bi trebala sljedeci put posvetiti paznju (neznam jel primjecujete nijansu - "sljedeci put posvetiti..." umjesto "trebala si...").
Ja mislim da je natjecateljski duh vazan i zdrav al sa samim sobom.
Ja bih, recimo, rekla da je super da sve to zna, al da mu je sad zadatak i pokazat da sve to zna, a jedan nacin od pokazivanja da zna je i da to znanje zna pretocit na testu. Uz kavijat da je pisanje testa stresno i nekad ucinimo greske zbog tog stresa te da one ne znace da mi ne znamo to sto smo krivo rijesili vec znaci da nismo u tom trenutku bilo u stanju zivuci znanje iz glave na papir.
slazem se, razgovaramo mi na taj nacin. Zbog traume iz svog djetinjstva
Kad vasi klinci dobiju ocjene, jel vi vidite te testove i jel, uz ocjenu (1-5) ima i nekakvi drugi "brojac" ispravnog/pogresnog?
Skuzila sam da imam fotke Petrine knjizice sastavaka s komentarima uciteljice, mozda ce nekome biti zanimljivo (Petra's St. Patrick Writing Booklet, rozo je pozitivan feedback, zeleno je izazov za sljedeci put; slike se mogu uvecati tak da se u lijevom stupcu pod View klikne na Original, ili se klikne na pojedine slike). Meni je takav nacin komunikacije uciteljice s djetetom super i kao roditelju jer em dijete zna sto se od njega trazi (i hvali za dobro napravljeno) em ja znam sto se od djeteta trazi i ocekuje i na sto ga se potice. One kvacice i tockice 2A, 3B itd. su interno bodovanje djetetovog postignutog stupnja od strane uciteljice koje ona biljezi u svoju datoteku o napretku, al nije namijenjeno djetetu kao ocjena (nit ono zna o cem se radi).
Ako te brinu viši razredi mogu ti reći da se opustiš
U nižima moja kćer je dobivala poneku četvorku jer jednostavno nije pazila, nije pročitala zadatak, a ne iz neznanja. Sad je u 5. razredu, jako se uozbiljila i vidim da pazi na dosta toga što joj prije nije bilo tako važno pa su ocjene sada bolje nego prošle godine (čitaj: sve 5). Ne primjećujem da više uči. Samo je nekako ozbiljnija u radu, bilježnice su joj urednije i pomalo se natječe sama sa sobom jer u razredu nema s kim.
Objema nam je malo lakše jer je promijenila dio razreda tako da je sad ne smatraju svi super-odlikašicom budući da je neka djeca nisu upoznala prije. Razrednica ne uzdiže toliko njene petice u nebesa kao što je to radila učiteljica pa više nema ni tog presinga da bude apsolutno odlična. Iz tog opuštenijeg stava izgleda proizlaze i bolje ocjene iako se ni prošle 4 godine nisam imala na što žaliti. I mislim također da joj odgovara što je i gradivo postalo ozbiljnije jer joj ono do 5. razreda mahom nije bilo zanimljivo ni izazovno. Sad proučava povijest i geografiju, a s veseljem čeka biologiju i kemiju.
Ja ustvari čekam prvu lošu ocjenu jer nemam pojma kako će ona (a i ja) reagirati kad je dobije. Vjerujem da će meni biti smiješno, a i da ću svu svoju energiju morati utrošiti da nju utješim. Inače nije perfekcionista, ali te brojke u imeniku su joj strašno važne iako je pogađa i kad joj sve u testu nije točno. Ako je 43/45 to je njoj dovoljan razlog da kuka. Nije na mamu 8)
Ne znam, ja sam petice već odavno prestala hvaliti. Konstatiramo koje je ocjene dobila, kad odem na informacije pitam samo za ponašanje, kontakte, kooperativnost, odnos prema nastavi, gradivu, profesorima...I kad već hoću otići razrednica pita ne bih li ipak pogledala i ocjene-reda radi
i mene to zanima jer mi nikada nismo dobili ocijenjeni test na uvid.
tako dijete ne upamti gdje je kiksalo a ni roditelji ne mogu znati na što da obrate pažnju.
sve je to individualno. :/Ako te brinu viši razredi mogu ti reći da se opustiš
iako, pretpostavljam da je puno lakše onima koji su do tada već stekli radne navike.
na zalost, niti mi, u vecini slucajeva ne dobijamo testove na uvid, moram na informacijama malo o tome s uciteljicom...
Sjećam se kada sam dolazila iz škole, pa kažem mami da sam dobila dvije petice i jednu četvorku, a ona obavezno pita iz čega je četvorka?
Kao da se petice same po sebi podrazumijevaju...
To mi je jako smetalo.
kad dodjemo na informacije doceka nas fascikla sa testovima
ali meni ivar to sve doma vec prije izreferira.
Bojim se da ću biti jedna od onih koji imaju dosta visoka očekivanja.
S nećacima provodim dosta vremena, volim vidjeti kad napreduju, pomoći kad negdje ne štima sve. Stariji je nedavno došao s nekom četvorkom iz matematike i minusom. Minus i recke dobivali svi iz vladanja. Na pitanje zašto je i on dobio minus, reče mi pametna glava : ma svi su pričali, nisu ništa radili, pa nam učiteljica dala minus
Dakako, kad sam upitala što je on sam radio dok su SVI OSTALI pričali, odgovorio mi da je baš tad pričao G. o svom rođendanu. Uh, još je iskren
Sama sam bila odlikašica i ne smatram da svima mora sve ići, al mislim da razloga za jedinice nema, osim ravodušnosti i nemara. To je nešto što mi je jako bitno i zapalim se svaki put kad je u pitanju škola.
Nama stizu testovi doma, skup sa stambiljem na kojem pise "Potpis roditelja" i straftom za potpis.kad dodjemo na informacije doceka nas fascikla sa testovima
ali meni ivar to sve doma vec prije izreferira.
Da se nadovezem, meni se cini da je vazno da uvid u test imas odmah, ili skoro pa odmah, nakon sto je napisan i ispravljen, tak da mozes na vrijeme radit na onome sto ti mozda ne ide. Nema od toga vajde ak vidis test dva tjedna, mjesec dana kasnije.
ti to o kanadi?
miljama smo mi od toga. :/
u višim razredima bi roditelji trebali ići od profesora do profesora u potrazi za testovima, a poštarina košta.
skroz imas pravo
neke stvari ne padnu na pamet niti uciteljicama, a niti nama izgleda
predlozit cu joj to
ja imam nevjerojatnu srecu da ivar sve prica, pa mi odma nakon sto zavrsi test, prije ocjenjivanja, isprica kakvi su bili zadaci, jel s necim imao problem. (npr jednom nije znao sto znaci vlas, a bilo je jako bitno, jer je zadatak bio logicki, iz dodatne matematike, bio je jako ljut na nas sto ne radimo dovoljno na "bogacenju njegovog rjecnika"). kad dodju rezultati onda kaze sto je falio i jel mu to sad jasno, trazi eventualno da mu zadam dodatne zadatke.
ja se samo bojim da ga to ne prodje, sto cu jadna nesamostalna kad me on dosad vodio :/
fegusti, ne stizu testovi postom vec u skolskoj torbi, skup sa svim drugim obavjestima i dozvolama (tipa izleti raznorazni, dozvole ovakve ili onakve, dogadanja, podsjetnici i sl.)
da se nadovezem, u obicnoj fascikli ili kak si vec ucitelj/ica odluci da joj/mu je najednostavnije.
mi smo na rezultate testa čekali 3 tjedna kod jedne komotne profesorice!
meni oskar svaki test donese doma na potpis
evo bas neki dan iz prirode 3
i jos sam ziva
u biti nemrem docekat da melita krene u skolu pa da i ja vidim koju peticu
svaka vam cast cure sto ne radite preveliku famu od "losijih" ocjena. stogod to "lose" znacilo. netko ce dramiti za 2, a netko za 4. ocjene danas nista ne znace. u nasem skolstvu ionako imamo hiperinflaciju odlikasa. jos malo, pa ce nam se dogoditi da ce broj bodova za upis u....npr. frizersku skolu trebati 55 bodova. :/
radije djecu poducite da je ocjena mjerilo ne samo znanja, nego i truda. kad shvate da je trud bitan, onda ce i vama i nama (profesorima) biti bolje i lakse. naravno, da je i postivanje ucitelja/nastavnika/profesora jako vazno.[/img]
trazite.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom