Ako te brinu viši razredi mogu ti reći da se opustišPeterlin prvotno napisa
.
U nižima moja kćer je dobivala poneku četvorku jer jednostavno nije pazila, nije pročitala zadatak, a ne iz neznanja. Sad je u 5. razredu, jako se uozbiljila i vidim da pazi na dosta toga što joj prije nije bilo tako važno pa su ocjene sada bolje nego prošle godine (čitaj: sve 5). Ne primjećujem da više uči. Samo je nekako ozbiljnija u radu, bilježnice su joj urednije i pomalo se natječe sama sa sobom jer u razredu nema s kim.
Objema nam je malo lakše jer je promijenila dio razreda tako da je sad ne smatraju svi super-odlikašicom budući da je neka djeca nisu upoznala prije. Razrednica ne uzdiže toliko njene petice u nebesa kao što je to radila učiteljica pa više nema ni tog presinga da bude apsolutno odlična. Iz tog opuštenijeg stava izgleda proizlaze i bolje ocjene iako se ni prošle 4 godine nisam imala na što žaliti. I mislim također da joj odgovara što je i gradivo postalo ozbiljnije jer joj ono do 5. razreda mahom nije bilo zanimljivo ni izazovno. Sad proučava povijest i geografiju, a s veseljem čeka biologiju i kemiju.
Ja ustvari čekam prvu lošu ocjenu jer nemam pojma kako će ona (a i ja) reagirati kad je dobije. Vjerujem da će meni biti smiješno, a i da ću svu svoju energiju morati utrošiti da nju utješim. Inače nije perfekcionista, ali te brojke u imeniku su joj strašno važne iako je pogađa i kad joj sve u testu nije točno. Ako je 43/45 to je njoj dovoljan razlog da kuka. Nije na mamu 8)
Ne znam, ja sam petice već odavno prestala hvaliti. Konstatiramo koje je ocjene dobila, kad odem na informacije pitam samo za ponašanje, kontakte, kooperativnost, odnos prema nastavi, gradivu, profesorima...I kad već hoću otići razrednica pita ne bih li ipak pogledala i ocjene-reda radi
 |
|||
Odgovori s citatom