Berlin,

mislim da bi se i među nama našlo onih koji su imali zabrane bilo čega zbog "lošijih ocjena", tj. četvorke.

U nižim razredima klinci dobivaju temelje škole. Mislim na onaj prvi susret s takvom okolinom, što se smije, što ne, kako, kada, očekivanja, zadaci. Netko je i naveo osoban primjer. Kad uhvate ritam, stvari ne postaju jednostavne, ali budu jednostavnije.

Prvi "sureti" se obično pamte. Pa evo ja nakon dosta godina još pamtim svoju prvu jedinicu, i danas smatram totalno nezasluženu koja me zbilja dovela do suza. I to već u prvom razredu.

Krajem osnovne smo dobili učenika koji je pao razred. Njegova sestra je išla sa mnom, sasvim solidne ocjene. U čem je bio problem? Kriva ekipa, nonšalantnost, nemar, ... ?

Smatram da svaki roditelj treba biti upućen u obrazovanje svoga djeteta, onoga što mu ide više, što manje, kakvo mu je ponašanje u školi, radne navike kod kuće...jer često se čuje ona "ali on/a nije takav kod kuće".
Dijete mora razvijati poštovanje prema učitelju, svake nedoumice treba roditelj osobno rješavati s učiteljicom (govorim o prvim danima, nižim razredima), a onda se baciti na razgovor s mališanom. Teško je nekad u takvim situacijama zadržati objektivnost.