Dugo već čitam ovaj forum i registrovala sam se zbog ove teme. Naslušala sam se toga kako mi je dijete "abnormalno" debelo. Pitanja čime ga hranim, zašto mu to radim. A ja sam ga samo dojila do njegovih punih 6 mjeseci života.
Rođen je 4650 gr i 58 cm.
Prvi mjesec, dojenje na zahtjev i dobio je 2200 gr. Posjeta pedijatru zbog vakcine i njen savjet da ga dojim na 3 sata. Vidim joj u očima da mi ne vjeruje da je isključivo dojen. Ja pokušavam da ga zabavim između podoja, pokušavam sve moguće da bi on rjeđe dojio, ali on plače i plače sve dok ga ne stavim na siku.
Drugi mjesec. Dobio je 1800 gr. Pedijatrica mi i dalje ne vjeruje da ga samo dojim. Naređuje mi da ga dojim na 3 sata, da ga ne uništavam. "Pa zar ne želim najbolje svome djetetu?" Pitam je šta ću kad on plače, kad traži. Kaže nosaj ga. Leđa mi pucaju, a on i dalje plače. Kad ga stavim na siku, ne pušta je po sat vremena, sve dok mu je ne izvučem.
Treći mjesec. Dobio je opet 1800 gr. Doktorica je već vidljivo ljuta na mene. Traži da mu jedan obrok zamijenim sokom. Ja u šoku, tek su mu tri mjeseca. Prešutim, ali odlučim da je ne poslušam. Naručuje me za idući pregled za 15 dana. Kaže da ako ne smanji dobijanje na kilaži idemo u bolnicu.
Tri i pol mjeseca. Dobio je 1000 gr. Znači ima 11450 gr. Šalju nas u bolnicu na pretrage. Tamo ostajemo 10 dana. Tih 10 dana sam preplakala. Oko mene su sve bolesna djeca. Endokrinolog naređuje dojenje na 4 sata i više. Vade mu krv iz glavice, a meni ne daju da prisustvujem i držim ga. To traje pola sata, on plače u prostoriji, a ja ispred vrata. Prije vađenja krvi, nije smio ništa jesti 8 sati. Vaganja, UZ pregledi, doktori koji ponašaju kao da sam ja najgori neprijatelj mog djeteta. On plače i uznemirava drugu djecu. Ja ga nosim po čitav dan, a leđa mi pucaju.
Na kraju nas otpuštaju iz bolnice. Sve je u redu. Kao razlog pretilosti naveden je pretjeran unos kalorija.
Danas moj sin ima 2g i 3 mj. Visok je oko 100 cm i ima 19 kg. I dalje je bicko, ali se sve to jako lijepo raspoređuje kako on raste.