uh... čitam i podsjećam se....
I ja sam imala gotovo identično iskustvo.
Još uvijek me boli kada se sjetim.... svašta sam prošla u životu ali tih 10 dana mi je sigurno bilo najgore. Jel se isto radi o bolnici '' prijatelju djece ''?
Primijetila sam da se bolnice jako bore za taj naslov ( sigurno radi financijskih razloga ) ali sve što je navedeno u uvjetima se ne odnosi na intezivnu. Moram priznati da je većina osoblja bila jako dobra i išli su mi svi na ruku koliko su mogli. Pravila su ta koja treba mijenjati. Jedna sestra mi je rekla da puno puta dobije ' po nosu ' jer se smiluje mamama pa malo zaobiđe pravila kao recimo da imaš pravo vidjeti dijete 2 puta dnevno po pola sata. Za nju sam sigurna da je hranila R. sa mojim mlijekom. Ali zato mi se jako zamjerila druga ( koja je došla kada je ova dobra otišla na g.o. ) kojoj je sve ispod 20ml izdojeno ' malo' pa je govorila ženama da to bace. Ja nisam to doživjela jer mi je već krenulo mlijeko ali jesam da mi je R. bio dehidriran, u prljavoj peleni toliko dugo da mu se koža upalila ( vidjelo se uz rub pelene ), oči su mu bile nezaštićene dok se ' sunčao' zbog žutice ( otpala mu je gazica koju su mu stavile na oči a da to nitko nije primijetio ).... sumnjam i da im je pao. Bebe su znale biti i po 5 sati bez jela ( prišapnula mi je jedna sestra ). Za kraj - R. je došao doma nakon 10 dana sa upaljenim pupkom i infekcijom na očima.
I moram reći da su napravili sve da mi spriječe dojenje i sve to vodi iz njihovih pravila odjela.
Ali nisu uspjeli .