Ajme Snješka, bit ću gruba pa ću reći da bih je ja istog trena sterala u krasni danevelimkaj!
A opet s druge strane, tko zna što bi mi u tom momentu bilo na pameti i kako bih se postavila.
Veliki zagrljaj tebi i Dori
 |
|||
|
|
|||
Ajme Snješka, bit ću gruba pa ću reći da bih je ja istog trena sterala u krasni danevelimkaj!
A opet s druge strane, tko zna što bi mi u tom momentu bilo na pameti i kako bih se postavila.
Veliki zagrljaj tebi i Dori
ja sam sve vise uvjerena da NITKO ne moze sebi docarati intenzitet osjecaja friske rodilje, zasto im sve to toliko tesko pada. da je to stanje koje je toliko osjetljivo i toliko drugacije od bilo kojeg drugog razdoblja u zivtou zene. tako da mislim da ni ravnatelj niti ta pedijatrica nece zapravo shvatiti sto je ucinila jer se ni ne pokusavaju staviti u taj polozaj a niti se trude razumjeti ga jer su odavno oguglali.
ali daleko od toga da im ne treba poslati pismo, ja drzim fige da posaljes
mozda nece razumjeti, ali bar bi mogli saznati koliko je zenama tesko.
a grozno je i to sto takvo stanje zena iskoristavaju na nacin da ocekuju da ih se potpuno slusa i to dobiju. npr. nema nikakvog razloga da si ostala tamo jos taj jedan dan, mogla si mirne savjesti izaci jer a) ped. je rekla da je s bebom sve u redu; b) sama si znala da ju dobro hranis. apsolutno te nitko nije mogao sprijeciti u tome, samo bi napisali na otpusnom pismu da si izasla na svoju odgovornost. samo u takvom stanju jedino sto stvarno mozes na ono sto se dogodilo je isplakati rijeke suza, a ne racionalno razmisljati. makar u "normalnom" zivotu bila super pametna, racionalna i hrabra zena. a oni to debelo koriste i to je koma.
Snješka, draga Snješka
nema tih riječi kojima bih izrazila grozotu spram određenih ljudi koje si opisala
šaljem ti tonu zagrljaja i virtualnih pusa, i tebi, i Dori i TM
O draga moja Snjeska
Razumijem te potpuno, meni je receno da nek idem kuci i zaboravim na svoje dijete.
Kada je Petrova u pitanju nista me ne cudi
Ti neljudi nisu svjesni koliko duboko idu rane koje nam nanesu svojim rijecima i ponasanjem, mozda i jesu pa ih nije briga, sramota za ljudski rod, sramota
ne mogu sprjeciti suze, citam i placem...
grozno... podsjeća me na moje iskustvo koje nije bilo ni upola tako loše kao tvoje a opet - plakala sam tamo svaki dan (kao i sve žene u sobi)
Užas
To je jos dobro, u Splitu smo dojili djecu doslovno na hodniku!! Je da je taj hodnik za vrijeme toga zatvoren ali svejedno.... Iman samo ruzna sjecanja iz tog razdoblja....cvijeta73 prvotno napisa
postoji li sta osjetljivije od zene koja je netom rodila? i jos pri tome izgubila jedno dijete? ...i jos k tome izgubila drugo dijete u svom zivotu?
postoji li ista bescutnije od podrugljivih osmjeha osoblja jedne bolnice koja treba skrbiti za tu zenu? ...ista bescutnije od izjave da ta zena ne moze nahraniti svoje dijete? ...ista bescutnije od izjave "pa jedno ste vec izgubili"???
sram vas bilo, doktorice!!!
snjeska, ti si junakinja! ti si simbol majcinstva i borbe za dijete! budi ponosna. i mi smo ponosne sto te poznamo, barem ovako virtualno.
ljubi doru, uzivaj u svakom danu i nadam se da ce vrijeme umanjiti bol na tvom srcu a glava zaboraviti ovaj neljudski put koji si prosla.
potpis potpis potpis. prvi susret bio je s njom. L. jos nisam posteno ni dobila u zagrljaj. strasno.znam dr. P, nisam mogla vjerovati da osoba kao ona može raditi sa djecom i majka u njihovoj najranjivijoj fazi
prepricavala je sestri gledajuci u karton ispred mog kreveta kako mi je dijete ostalo bez kisika, poplavilo. a na moje bilo kakve upite nisam dobila nikakve odgovore jer sad je sve uredu i ja to ne trebam znati. kao i pikanterije o porodu (koje sam cula jer se svo vrijeme vizite obracala sestri a ne meni). naravno, nitko nije znao o cemu ja prcam kad sam ostalo osoblje pitala za informaciju. na otpusnom pismu se ngdje ne spominje tako nesto.
i dalje me lovi jeza od tog mjesta.
svaka cast divnim ljudma o kojima bi mogla pjesme skladat ali na zalost ima i onih za kojih se upravo pitas ono sto se Frida pita.
ne bih se složila s ovim, jer moglo se dogoditi da se nakon nekoliko dana vrati u istu bolnicu s dehidriranim djetetom il nečim još gore. :/ i koga bi se onda okrivljavalo ?!a grozno je i to sto takvo stanje zena iskoristavaju na nacin da ocekuju da ih se potpuno slusa i to dobiju. npr. nema nikakvog razloga da si ostala tamo jos taj jedan dan, mogla si mirne savjesti izaci jer a) ped. je rekla da je s bebom sve u redu; b) sama si znala da ju dobro hranis. apsolutno te nitko nije mogao sprijeciti u tome, samo bi napisali na otpusnom pismu da si izasla na svoju odgovornost.
teško je čitati ovakve osjetljive priče, možda će sad svi skočiti na mene, al zahtjev te doktorice meni se ne čini sulud, u svakom slučaju ne bih ga a priori odbacila (il donosila općenite zaključke) samo zato jer je izrečen na tako krajnje nehuman, čak monstruozan način.tu je kao stručnjakinja morala znati da su rodilje posebno senzibilne tih dana i da i najmanje pogrešno izrečena rečenica može dovesti do psihičkog sloma. sva zabrinutost za to nedonošće, pa čak i zahtjev da se ostane još koji dan u bolnici (koliko god se rodilji činilo bespotrebno) se mogao izreći na jedan humaniji način. jer spominjanje drugog djeteta je ... nemam riječi.
snješka, ljubi doru.
Uvrtila sam sebi u glavu da nam je nikada neće dati, da nam neće dati da ju vodimo doma.
Ja sam dugo sanjala da npr. MM i ja trebamo preći granicu i hitno, hitno moramo negdje sakriti dijete, jer će nam ga inače uzeti (OK, to može biti i posljedica švercanja iz Trsta i Graza) - ili, Lea je u nekakvoj instituciji i nikako je ne puštaju kući, i onda mi neki portir prišapne - znate, oni namjerno zadržavaju djecu.
E. Pantley to zove - oduzimanje roditeljske odgovornosti. Bolnica se jednostavno ponaša kao da je vaše dijete njihovo vlasništvo. Meni u bolnici nitko nije rekao niti jednu neljubaznu riječ, dapače. Ali radili su i pretrage na mom djetetu a da mi ništa nisu rekli. Moje dijete ima mali rez na leđima za koji ja nisam pojma imala što je. I da, i kod nas su se predomišljali kad će pustiti dijete kući, jer su procjenjivali da je nećemo znati hraniti. I bili su u pravu, nismo znali. Stvarno čudo da nismo, moj muž svoje dijete nije dotaknuo pet tjedana.
Pedijatrica P. mi je sama predložila da odem iz bolnice na vlastitu odgovornost, ali...
kada si već izgubio dvoje djece treba ti taj papir koji je svojevrsna "garancija" da je tvoje dijete zaista spremno na odlazak kući.
MM je jako bio zabrinut za moje psihičko zdravlje i da me taj dan nisu otpustili kući on je planirao taj odlazak uz potpis ali ja nisam bila spremna, mislim da ne bih to mogla napraviti.
Što se tiče pisma Petrovoj,
nije meni bed potpisati se i poslati sve to ali mislim da ništa neću postiću.
Prošlo je 18 mjeseci od tada.
Da sam imala snage tog dana otići pa napisati sve ovo u knjigu žalbe, ili pokucati ravnatelju na vrata...to bi bilo nešto.
Vjerujem da bi se tada zatresla Petrova jer su svi, svo osoblje, osim dr.P. bili uz mene.
Propustila sam priliku, nisam bila dovoljno jaka.
snješ grozno. svatko danas smije raditi s ljudima nažalost
Ja bi zaista bila presretna da se tu radilo o zabrinutosti za moje dijete.ne bih se složila s ovim, jer moglo se dogoditi da se nakon nekoliko dana vrati u istu bolnicu s dehidriranim djetetom il nečim još gore. :/ i koga bi se onda okrivljavalo ?!a grozno je i to sto takvo stanje zena iskoristavaju na nacin da ocekuju da ih se potpuno slusa i to dobiju. npr. nema nikakvog razloga da si ostala tamo jos taj jedan dan, mogla si mirne savjesti izaci jer a) ped. je rekla da je s bebom sve u redu; b) sama si znala da ju dobro hranis. apsolutno te nitko nije mogao sprijeciti u tome, samo bi napisali na otpusnom pismu da si izasla na svoju odgovornost.
teško je čitati ovakve osjetljive priče, možda će sad svi skočiti na mene, al zahtjev te doktorice meni se ne čini sulud, u svakom slučaju ne bih ga a priori odbacila (il donosila općenite zaključke) samo zato jer je izrečen na tako krajnje nehuman, čak monstruozan način.
snješka, ljubi doru.
Ali,
ona nikada prije tog dana nije vidjela ni mene ni moje dijete(nju nije vidjela sve do trenutka kada ju je došla otpustiti),
niti je sa sestrama koje su se brinule za moje dijete razgovarala o nama,
cijelo vrijeme našeg razgovora o dori je govorila u muškom rodu,
nije znala neke opće informacije koje sam ju pitala o Dorinom stanju (npr.da li je primila cjepiva koja treba primiti odmah po rođenju)...
i znaš šta,
tamo je zaista bilo mama koje nisu mogle ni na bočicu nahraniti dijete,
bilo je mama koje bi prespavale izdajanje pa bi beba jela adaptirano,
meni se to nije nikada dogodilo,
na izdajanje sam krenula već treći dan dok sam se raspadala od bolova, mame koje su rodile isti dan kad i ja krenule su 2-3 dana poslije mene
bilo i i onih koje su otišle kući i dolazile svakih par dana vidjeti dijete
kako će njihovu djecu otpustiti, kako će te mame znati nahraniti svoje dijete?
snješka, meni je nejasno po čemu se onda ona smatrala prozvanom da brine o tebi ?! jel ona imala takvu neku funkciju, da je u nekoj (bolničkoj) hijerarhiji ona bila ta koja je odgovarala za sve ?! :?
ipak bih napisala kratko pismo i poslala bolnici, čak bih i navela da sam tek sad smogla snage napisati ga. čisto da imaju negdje crno na bijelo njeno ime spomenuto.
užasno mi je žao što si prošla, jer slično nešto sam ja prošla u inozemstvu. rodila nedonošće koje nije znalo tj nije imalo snage samo dojiti. a ja opet sam vremenom imala sve manje mlijeka. niti na bočicu nije htjela piti (eto tu mislim da je bolničko osoblje mislilo da bolje zna nahraniti dijete nego ja, pa se pokazalo da mala više od 20ml ne može sama popiti, ostalo je išlo kroz sondu u nos). i da sad ne ponavljam sve peripetije u kojima smo se našli, tako da donekle neke argumente bolničkog osoblja razumijem (tj. poznato mi je, i da nisam sama doživjela to iskustvo možda bih smatrala da izmišljaju), al svakako ne razumijem način na koji je to tebi saopćeno.
ne bi se vratila u istu bolnicu jer ju ne smiju primiti ako je otisla na vlastitu odgovornost
al slazem se, malo je tu mac savjetovati takve stvari na forumu. jest da sam ja to napravila, u velikom naletu hrabrosti, makar mi se danas to cini vise kao ludost, al dobro necemo cjepidlaciti
snjeska, ako ti osjecas da bi htjela pisati, pisi, bez obzira sto je proslo vremena. ako stvarno vjerujes da ima netko od nadleznih ko ne zna kako se odredene osobe ponasaju. nazalost, ja ne vjerujem.
Pedijatrica koja je bila "naša" otišla je par dana prije na godišnji, ova ju je mijenjala.snješka, meni je nejasno po čemu se onda ona smatrala prozvanom da brine o tebi ?! jel ona imala takvu neku funkciju, da je u nekoj (bolničkoj) hijerarhiji ona bila ta koja je odgovarala za sve ?! :?
ipak bih napisala kratko pismo i poslala bolnici, čak bih i navela da sam tek sad smogla snage napisati ga. čisto da imaju negdje crno na bijelo njeno ime spomenuto.
užasno mi je žao što si prošla, jer slično nešto sam ja prošla u inozemstvu. rodila nedonošće koje nije znalo tj nije imalo snage samo dojiti. a ja opet sam vremenom imala sve manje mlijeka. niti na bočicu nije htjela piti (eto tu mislim da je bolničko osoblje mislilo da bolje zna nahraniti dijete nego ja, pa se pokazalo da mala više od 20ml ne može sama popiti, ostalo je išlo kroz sondu u nos). i da sad ne ponavljam sve peripetije u kojima smo se našli, tako da donekle neke argumente bolničkog osoblja razumijem (tj. poznato mi je, i da nisam sama doživjela to iskustvo možda bih smatrala da izmišljaju), al svakako ne razumijem način na koji je to tebi saopćeno.
Žao mi je zbog vašeg lošeg iskustva.
Dora nikada nije jela na sondu, uvijek bočica i nešto malo cica.
Bila je halapljiva, jela bez problema.
Od nas 6-7 mama koje smo u tom sobičku hranile djecu Dora je bila među dvoje koje su najbolje jeli.
U to vrijeme jela je po 60-70ml a otpuštena je sa 2350gr.
U mjesec dana kod kuće dobila je 1200gr sto je više od pola njezine težine u trenutku otpuštanja.
Ja ne znam šta je bilo toj dr. i zašto je tako postupila
znam samo da mi nismo imale problema sa hranjenjem.
:? ovo nisam znala. pa što ako je to jedina bolnica u blizini ?!?!ne bi se vratila u istu bolnicu jer ju ne smiju primiti ako je otisla na vlastitu odgovornost
iz mog vlastitog iskustva dojenja možda bih i ja nakon četvrtog dana pomislila da nam sve super ide (tj. možda malo šteka, al kome ne šteka, ništa zabrinjavajuće) i potpisala otpusno pismo. kao što nam je lafo išlo (ok, mala je malo gubila na težini, al koje to dijete ne čini), da bih 8. dan doživjela hladni tuš - dijete mi premjestili na neonatologiju. a tamo sve neki jadni crvići sa nekoliko grama, a moja guzonja (naspram te djece), i onda još sonda u nosu.
znači ipak je imala neku odgovornost. no, opet ponavljam, sve se to moglo i lijepim reći, počev od toga da je mogla doći se predstaviti i upoznati s vama kad je počela zamjena.ova ju je mijenjala.
ja u ovo cisto sumnjam
moja porijateljica je dosla roditi u st rodiliste, rekli joj da nije bas otvorena, ali nek ide u sobu, ona kaze ne i otisla doma, je da su joj prijetili i sl, al nista...kad je zaista bio termin za porod, opet je dosla, i naravno da su je se sjetila, ovo je ona sto nam je pobjegla,, ali naravno da su je i primili....
snjeska, koja prica, s grcem sam je procitala, uzas jedan....tebi cestitam na upornosti i zelji, drago mi je da si s oje iskustvo podijelila s nama, nadam se da ce ti to bar malo olaksati bol....
za postupak medicinskog osoblja u ovom slucaju nema rijeci, njihovo znanje o dojenju je mizerno, podrksa dojilji jos gora, ustvari odlicni su u nepodrzavanju majke u dojenju, prosto se cudim da majke nakon ovakvog tretmana opce doje....
a posebno je tebi i tvom dijetetu bilo vazno da ste skupa i da vas u tome podrze i da te ohrabre...
tebi i bebici
Snješka, tako mi je žao što si sve to morala proći.
Teško je to, preteško.
Uhhhhhh...
I hvala ti što si napisala svoje iskustvo.
ne znam za porod, ali za odlazak s bebom su meni tako rekli.
i znam da sam jos poslije zvala u istu bolnicu da mi naprave neke pretrage koje se samo tamo mogu ambulantno, i rekao je pedijatar da ne bi smjeli, ali da ce ipak napraviti jer je u interesu djeteta i narucio me kad je on u ambulanti
da je nesto hitno bilo isla bi valjda u klajćevu, ili kod pedijatra
al mozda se ne drze toga bas striktno, vise je to tehnika zastrašivanja, al dobro je znati
To je zato što na SD nemaju pedijatriju.
snjeska, uopce ne mislim da si trebala otici niti da sad trebas vrtiti film unazad i razmisljati jesi li ili nisi nesto trebala. mislim da si u svemu napravila najbolje i divim ti se zbog svega
samo mi je koma sto olako iskoristavaju nase najosjetljivije razdoblje da budu u potpunoj dominaciji i da nas jos vise zastrasuju u trenucima kad smo skroz fokusirani na dobrobit djeteta i u strahu za njega i kad nam jako trebaju osobe od povjerenja.
Čim sam počela čitati, znala sam o kojoj je bolnici riječ
Potpisujem sve gore napisano.
Snješka
Prestrašno ponašanje doktorice, a i cijela se ta okolina čini toliko nezdravom i nesuvislom...
Moja priča poslije poroda je jako jako slična tvojoj. Ne smijem razmišljati o tome, a kamoli pisati
i meni je trebalo 18 mjeseci skupljanja snage :/
Moja priča poslije poroda je jako jako slična tvojoj. Ne smijem razmišljati o tome, a kamoli pisati
snješka
ja nisam imala nekih problema, ali od 4 sestre za bebe na intenzivnoj samo je jedna bila divna, ostale su
već ste 4 dana tu, a neznate dojiti, kako ćete vi doma?" - pa vi ste tu da mi pomognete, svi smo ih ogovarali,...- one ti baš ubiju volju i samopouzdanje,...
kad sam došla doma samo nam je prvi dan bilo teško, poslje je uglavnom sve bilo ok, samo dojim već 5 mjeseci :D
Uh
znate što?
ono što je Snješka doživjela ne da je nedostojno i neprofesionalno ponašanje prema jednoj ženi koja je tek rodila,
to je nedostojno i neprofesionalno, nehumano,neukusno i nepristojno ponašanje prema IKOME.
sramota tuga i jad.
tebi Snješka jedno veliko
Draga Snješka, stvarno je odvratno što ti se i to događalo nakon svega. No, moram reći da me ne čudi. Znam da nitko, ali nitko ne izrazi niti formalnu sućut nakon gubitka bebe, a kamoli da budu obzirnije prema majci koja je u tuzi (naravno i prema svima drugima) i koja još treba progutati sve i posvetiti se drugoj bebi, na čemu ti se ja divim od srca.
Vjerujem da te je na neki način Dora i spasila ali je i bilo trostruko teže brinuti za nju nakon takvog šoka.
Najviše zapravo razmišljam kako ti je trebalo godinu i pol da o tome napišeš priču. Koliko je zapravo ta trauma njihovog ponašanja bila teška i duboka, i kako je puno vremena bilo potrebno da se i taj, posve nepotrebni dio, zapravo iz hrpe doživljenih ali i potisnutih osjećaja poželi iskazati, izbaciti van, podijeliti s drugima i nadam se, na neki način pomalo završi. Naravno, ne i zaboravi, ali pospremi na svoje mjesto u prošlost.
Puse ti šaljem i prekrasnoj Dori!
strašno i stvarno mi je žao što ste to morali proživjeti
Draga Snješka,
plakla sam kad si nam pisala o svom malom andjelu.... i radovala se što imaš Doru. Znala sam da je bilo problema u bolnici ali, nisam ni sanjala da je to izgledalo ovako ružno.
Ova me priča definitivno uvjerila da si ti jedna od heroina koja se s potpomognute preselila među hrabre mame!
Baš me ganula priča i čestitam ti na upornosti...
I baš strašnoooooooooo.... ma nemam riječi...osim što me bijes obuzima.
Malo ću se ubaciti sa jednom pričom...
Čovjek doveo sina kod doktora i sin plakao, otac se nije ni snašao, a doktor je pljusnuo dijete 2-3 puta. Kad je otac to vidio uzeo je telefon sa stola i doktora zveknuo 2-3 puta telefonom...
Mislim, i pravo mu budi...
Samo sam htjela reći da svašta na ovom svijetu ima... svakakvih doktora...
Snješka
Još sam zaboravila reći, a sinoć mi je palo na pamet. Ako misliš da bi tebi pomoglo (a ja mislim da je dobro slati im pisma) napiši pismo bolnici i pošalji im, nebitno što je bilo prije 18 mjeseci. Objasni i zašto nakon 18 mjeseci - jer nisi mogla prije pričati o tome, jer ti je jako loše iskustvo...
Re: Gospodjo V. vi ne mozete nahraniti svoje dijete
xxx, eto zašto. Pusti tu xxx i uživaj u maloj. Pa nećeš valjda dopustiti toj xxx da ti se useli u život i zatruje sreću koju si dobrano zaslužila nakon svega.
op. :
mod. editirala uvredljive dijelove posta.
draga, draga Snjeska
uzasno mi je zao sto si i tu bitku morala voditi
budi ponosna na sebe i ljubi Doru
Snješka
Ovo je nešto prestrašno. Stvarno mi nije jasno da takvi ljudi postoje.
Sada tek vidim da je moja situacija bila predivna. Rodila sam blizance od 1780 i 1970. Bili su 4 dana u inkubatoru i odlazila sam do njih kad sam htjela. Mogla sam ih i dirati u inkubatoru ali nisam od straha. Prebacili su ih u tople krevetiće i isto sam dolazila kad sam htjela, nosila ih kad sam poželila. Izdajala se u sobi i donosila im mlijeko. Svaki dan su mi ih stavljali na prsa premda nisu mogli vući jer su bili premaleni i nisu imali snage.
Ali ovo tvoje iskustvo. stvarno nemam riječi!
ovo je stvarno sramotno. svaka čast na izdržljivosti.
mei se nešto slično dogodilo. moj mišić j e dehidrirao u bolnici. imala sam rooming.in i stalno je bio na sisi, ali eto dogodilo se jer bebu nitko ne pogleda a odnosili su mi ga preko noći zbog carskog i nebi ga uopće nahranili. kad bi došao meni ja sam dojila, ali nije bilo dosta.
kad sam primjetila da nešto nije u redu u noći su mi ga odveli bez objašnjenja-mislila sam da mu se ne znam što dogodilo. iako je bio totalno zdravo dijete držali su ga na neonatologiji i nisu mi dali da ga dojim jer ja sam za njih bila nesposobna majka koja ne može nahraniti svoje dijete. nisu mi ni savjetovali izdajanje, no ja sam istu noč uzela iz torbe izdajalicu(srećom sam imala) i pojavila se tamo s 10 ml mlijeka-to nisu mogli odbiti. I tako svaka 3 sata sam nosila mlijeko svom malcu.uspjeli smo s dojenjem
no ta sjećanja me još progone.
Rodilište prijatelj djeteta-Dubrovnik
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom