 |
|||
Da li provjeravate da li dišu?
Mislim dok spavaju.
Ian spava već 3 sata i već sam dvaput išla provjeriti kaj je s njim da tak dugo spava.
Meni je on treće dijete, stvarno sam totalno opuštena u majčinstvu, ali uopće ne mogu objasniti taj svoj iracionalni postupak.
To sam radila i dok su cure bile bebe.
Jel to nešto genetski zapisano?
ja mislim da je to itjecaj onih priča svih naših mama: "morala sam osluškivati dišeš li"
pa tako nastavljamo tradiciju...
i dan danas.
kod oboje
prvo sam provjeravala na necakinji, kad je disala jako mirno i tiho, i nije pomagalo ni ogledalo, cak sam je i budila :shock:
nisam se opametila, nakon par godina na i. primjenjivala isti postupak
provjeravam
jos uvijek
obje
Stvarno to nikad nisam radila.... klasa "optimist"
pa tek sad vidim da je dječarac stigao, čestitke od!!
vjerojatno je to nešto instinkivno u majkama, neki "iskonski strah" da provjeravaju da li im je novorođeno mladunče živo i zdravo, onako malo i krhko.
naravno da i ja provjeravam, iako sam također s drugim djetetom puno opuštenija nego s prvim
vrlo, vrlo, vrlo rijetko.
isto spadam u klasu optimista tako da kad jesam to su bile iznimne situacije prehlada ili kad bi ju cula kako dise/hrce pa ju onda odjednom ne bi.
a posto se kao beba 2 puta zakocenula, nisam mogla ne provjeriti.
ali i danas me strecne kad tone u san i onda zadrzi dah na jedno 10 sekundi koje meni izgledaju kao 45
Ništa drugo i ne radim dok spavaju...
Neku večer su spavali od 9h do pola tri ujutro bez da su se probudili... Obično traže dudu ili cicu ili šta ja znam više.... i tako je već 2,5 mjeseca.
Ja sam se naravno probudila u 2h i provjervala dal dišu...
I onda se čudim kaj sam strgana... djeca mi spavaju i meni to nije normalno
nisam nikad provjeravala, koliko se sjecam. kamoli sad. a bila sam mama panicarkaizgleda da je individualno, kao i puno drugih stvari...
Kad je bila skroz mala često sam provjeravala. Sad samo kad dugo spava (inače je baždarena na pola sata).
Re: Da li provjeravate da li dišu?
isto tako. biće da je genetikaFidji prvotno napisa
Ja još uvijek kada zaspi, nakon nekog vremena, dođem u sobu i slušam ga. Ili samo stavim ruku na njegovo tijelo.
ooooo ne samo Luku, nego i Viktora i MM-a...
(Ali ja sam poznata ludjakinja pa me nemojte uzimat za referencu)
I upravo sam se sjetila da sam kao dijete provjeravala i mamu i tatu...
ja mm ne trebam provjeravat jel dise
iako, usred nekog strasnog hrka se bojim da ce ga trebat ozivljavat
leonisa, ovo je i moja kći radila, ne kod zaspivanja, već dok bi spavala. To je bilo često dok smo imali problema s ogromnim trećim krajnikom (operirala u međuvremenu), zove se apneja, i nije baš bezopasno. :/ ja bi se isto svaki put smrzla kad bih to vidjela.ali i danas me strecne kad tone u san i onda zadrzi dah na jedno 10 sekundi koje meni izgledaju kao 45
i jaStvarno to nikad nisam radila.... klasa "optimist"
ja sam neko vrijeme nakon što je otpušten sa rebra jer sam se bojala da opet ne počne sa nepravilnim i plitkim i teškim disanjem. pa me mučilo to da je imao novorođenaku apneju. ali sam se onda opustila i sad to uopće više ne radim
Da.
provjeravam
iks iks iks iksja mm ne trebam provjeravat jel dise
iako, usred nekog strasnog hrka se bojim da ce ga trebat ozivljavat
još jedan iksiks iks iks iksja mm ne trebam provjeravat jel dise
iako, usred nekog strasnog hrka se bojim da ce ga trebat ozivljavat
Djecu baš i ne provjeravam, eventualno popipam da nisu vrući (Lola je najviše spavala kad je kurila, tih par puta je prespavala doslovno 24 sata u komadu)
ja mm ne trebam provjeravat jel dise
iako, usred nekog strasnog hrka se bojim da ce ga trebat ozivljavat
moj stari tako stravično užasno hrče da ponekad sam sebe uspije probudit.
Ja sam na moru znala otić spavat u auto jer bi ga i kroz dva zida čula, strava i užas!
a lukasa sam možda svega nekoliko puta prekontrolirala i to više zato jer mi fali i jer me smiruje pogled na njegovo uspavano biće nego što me strah da ne diše
naravno na ivaricin post
provjerim, tu i tamo. Kad je bila manja cesce(puno cesce), ali i sad se zagledam u prsa/trbuscic
O da. Dok su bili mali obavezno. M više ne provjeravam, ali Janka da. Probudim se u noći i kako spava s nama, otvorim oči i pogledam u prsni koš da vidim diže li se i spušta. I kad čekiram, ponovo zaspem.
Da! A po mraku joj stavljam ruku na prsa da osjetim otkucaje srca!
O daaaaa, oboje još uvijek!
ja k'o ninet.
prvu godinu S. života sam doslovce spavala (ako se to tako može nazvati) s rukom na njegovom trbuhu.
u rijetke petke kad je spavao u krevetiću, kupila sam onaj aparatić za apneju
isto provjeravam MM-a, isto sam roditelje provjeravala.
i isto nekako vjerujem da je to iz prošlog života nešto
mene sram napisat.
..he he oooo da,još uvijek-uskoro punimo 4 god i nema večeri da ga ne osluhnem..prvenstveno što je sklon bronhitisu pa utoliko više...
i ja kao ninet
I mi, čak ponekad i stariju (12 god). Očajno
oboje.
Što se tiče muža njega ne kontroliram jer i da zaključim da ne diše tak ga nemrem dignut na ruke i s njim trčat do bolnice ( a umjetnog disanja se ne bih sjetila
Još jedan prijavak u klasu optimist
Mislim da sam par puta provjerila kad je bila sasvim mala bebica, ali me jako brzo pustilo
provjeravala dok su bili bebe,sada više ne
Ahahaha, zapravo sam se sjetila dana kad me Miro proglasio nemajkom
On me zabrinuto pitao nek provjerim jel diše, a ja ga za par sekundi izvjestim: Paaaaaaaa, kajaznam, topla je, valjda je dobro!
to se u medicini zove OSASja mm ne trebam provjeravat jel dise
iako, usred nekog strasnog hrka se bojim da ce ga trebat ozivljavat
http://www.doctorspiller.com/snore_g...htm#definition
definitivno brižne žene imaju pravo
Sad mi je lakše.
Cesto. Oboje provjeravam. I psa ponekad.
Njega sam neko vrijeme i u marami osluskivala (da li osjetim trbuscic) da provjerim jesam li ga previse stisnula.
kad je bio mali jesam znala, kad sam uopce imala prilike, nije bas cesto dugo spavao
Annabel ima 9 godina i jos uvijek povjeravam a kad nisam sigurna malo je ono gurnem da vidim oce se pomjeriti ili promeskoljiti.
Prva 2-3mj dok se nije mogao okretati bila sam totalno paranoična jeli dobro podrigao, možda bude htio bljucniti pa se uguši...u svakom slučaju jaaaako sam malo spavala po noći.
I dalje spavamo zajedno i budimo se i mazimo po noći tako da znam da diše.
I još uvijek ne mogu zamisliti da će doći dan kad će spavati u drugoj sobi!
moji blizanci spavaju na trbuhu jer im tako najviše odgovara a slušajući da to baš nije dobro ne znam dali posupam ispravno i zato sam uz babyphone non stop u sobi da vidim jel dišu..,
a da mi se naspavati...tu ćemo temu neki drugi put
osluskujem.
drzim ruku na ledima.
nekada sam stavljala ogledalce pred usta-nos.
ponekad samo "slucajno" trknem da se malo pomakne.
i ako mi usred noci padne na pamet "dise li?" nema tog umora i sna koji ce me sprijeciti da ustanem i provjerim.
Da.
Još uvijek...
Nekad ju cujem kako dise a bome kad je totalna tisina, onda i ja osluskujem i uhvati me uvijek neka jeza
Također stalno provjeravam, opsesija, čak i u polusnu se sjetim kako bi trebalo još jednom provjeriti. Ali ja sam od onih što sve provjeravaju sto puta, jesam li ugasila peglu, jesam li zaključala vrata, jesam li ugasila štednjak.
Za MM sam sigurna da diše
Zar psa?Cesto. Oboje provjeravam. I psa ponekad.
Njega sam neko vrijeme i u marami osluskivala (da li osjetim trbuscic) da provjerim jesam li ga previse stisnula.
Ja sam cure provjeravala, sve dok se nisu same počele vrtiti po krevetiću.
I dete i MMa. Više puta u toku večeri (ležem puno posle njih dvoje).
Njega - sina
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom