 |
|||
Ružno i tužno. Meni se i kad sve ide najbolje sporost sustava čini kao iživljavanje nad potencijalnim posvojiteljima, kao da nema svijesti o tome da svako odgađanje boli. A ovo je nešto neopisivo. Da ne kažem da bi djecu trebalo poštedjeti od takvih susreta. Vidim da i komunikacija s kolegicom iz doma nije na visini.
Što reći nego žao mi je i neka bude drugi put sve kako treba.
Valjda je za djelatnike centara sve to rutina, pa zaboravljaju da za nas nije i da nas to boli. Sama sam nekoliko puta bila odbijena i bilo mi je jako teško, a ne mogu ni zamisliti kako bi mi bilo da sam vidjela djecu.
Nadam se ipak da su pogriješili misleći na interes djece, sve drugo bilo bi prestrašno.
jako mi je zao
narocito me izbacio iz takta neprofesionalizam centra.
zelim ti da uskoro ostvarite svoj cilj
Potpis.Vlvl prvotno napisa
I ja želim u to vjerovati, ali ne pronalazim nijedan valjani razlog za takav način rada. Što bi se trebalo kriti iza toga, a da opravdava njihov postupak?!
Nisam sklona traženju krivca u drugome, jednim dijelom preuzimam odgovornost i na sebe (bar što se tiče mojih osjećaja), znala sam kako procedura inače izgleda, možda sam trebala inzistirati na dolasku u centar prije posjete domu, a ja sam samo kao "kokoš" slijepo slijedila njihove upute, i prihvatila njihovo objašnjenje da je zbog prostorne udaljenosti ovako jednostavnije. Sad mi je to zaista smiješno!!
Nasukali su nas na tanak led, valjda mi nikad neće biti jasno zašto je to išlo takvim tijekom.
Tako je, kako je, mi nazad ne možemo, a možda nekome od potencijalnih posvojitelja naše iskustvo pomogne.
Hvala vam svima na podršci i toplim riječima.
hej,evo mene tek sada...ne mogu ti opisati kako mi je zao sto niste odabrani,a pogotovo znas vec zasto!ajme ne mogu vjerovati za taj cijeli sljed događaja!javim ti se cim stignem,a do tada skupljaj snage za dalje i šaljem ti jednu veeliku
Nemam riječi za ovo što ste prošli...
Mogu ti samo poslati jedan veliki
Naša priča o posvojenju bliži se kraju….
Mali Isus je ovog puta bio jako darežljiv, dobili smo poklon života!
Naše malo Božje čudo, od dvije godine, ispunilo je naša srca i okrenulo
nam život naglavačke
:D :D :D :D
svaka riječ napisana opisuje vašu sreću,
predivno!!!!!!!!
Cestitam! Zasluzili ste srecu!
Jako mi je drago zbog vas, baš vam je sretan Božić,
:D :D :D za malo čudo i presretnu obitelj
Kako je lijepo procitati ove dobre vijseti. Veselim se s vama. :D
Čestitam! :DJako mi je drago zbog vas, baš vam je sretan Božić,
:D Jako se radjem zbog vas i cestitam od srca na Bozijem cudu!
Napokon da se pokrene nesto i na ovom podforumu, vec dugo nije bilo ovakvih vesti :D
:D :D :D Kakav lijepi poklon za BOžić!!!
Anemone, čestitam od srca i radujem se do neba!
Prekrasno! :D
:D
Najiskrenije čestitke cijeloj obitelji od srca!!!!Lijepo je čitati ovakve priče, pred sam Božić... :D :D :D
najljepše čestitke i predivne, obogaćene, blagdane vam želim!!
:D
Čestitam
:D
Čestitam na malom čudu.
Iskrene čestitke
Želim vam puno uživanja sa malim čudom.
A mene osobno tješi, što tu na forumu uvijek idu po 3-4 posvojenja jedno za drugim...
Uzivajte sada
Najljepše čestitke i svu sreću ovog svijeta vam želim.
Mali Isusek darovao vam je prekrasan poklon.
Uživajte,volite se i ljubite.
Sretan vam i blagoslovljen Božić
dobili ste najljepši poklon za božić.
čestitam od srca.
Koja prekrasna vijest! :D
Cestitke od sveg srca!!
Nadam se da cu i ja barem za Uskrs imati ovako lijepe vijesti!
Čestitam! :D :D :D
cestitke iz sveg srca!!!
najezila sam se
Hvala vam što se radujete s nama. Sretan Božić!
Iskrene čestitke od srca Anemone-zaista sam sretna zbog vas!!
Iskrene čestitke!
:D :D :D :D :D
Iskrene čestitke
Draga moja mogu samo poslati vama milionNaša priča o posvojenju bliži se kraju….
Mali Isus je ovog puta bio jako darežljiv, dobili smo poklon života!
Naše malo Božje čudo, od dvije godine, ispunilo je naša srca i okrenulo
nam život naglavačke
:D
predivno!
Predivno! Cestitke od srca! Uživajte sad u svakom novom danu
Predivno :D , od srca čestitam
Čestitam :D !!!
Kako se snalazite, kako vam teku dani, imate li koji biser ili drugu zanimljivu situaciju za podijeliti s nama??!!
Naša štorija, od A do M…….
Ne želim se ni prisjećati onih dana,osjećaje vezane za taj period sam potisnula negdje duboko u sebi….. ali od tud ću krenuti…Nakon onog iskustva mislila sam da više nikad neću uzeti telefon u ruke i nazvati bilo koji centar, moj dobri stari gastritis bi odmah proradio pri samoj pomisli na to.
U tom periodu sam se sve više bavila mišlju da pokrenemo međunarodno posvojenje, da odustanemo od posvajanja u Hrvatskoj, dobili smo sve smjernice za međunarodno posvajanje od drage Kompas, ali se na kraju nismo odlučili za taj put, tu smo soluciju ostavili otvorenom do daljnjeg. Kad sam nakon nekog vremena osjetila tračak snage za dalje, krenula sam opet nazivati centre.
Redom sam ih sve nazvala, neke i po dva puta, u jednom centru smo bili na upoznavanju, došla je sredina srpnja i krenuli smo na godišnji odmor. U prvom tjednu godišnjeg, dobila sam dojavu od prijateljice da u jednom centru imaju dijete kojem su papiri u rješavanju. Nisam baš ništa očekivala, jer ni prvi ni zadnji put da sam dobila neku dojavu, a da o tom u centru ne znaju ništa. Uvjeravala sam je da sam taj centar kontaktirala prije 15-ak dana, i da su mi rekli da nemaju ništa. Ostao mi je taj centar u sjećanju, jer je jedini u kojem sam razgovarala s ravnateljicom. Al eto, ipak sam nazvala taj centar, i za divno čudo, glas s druge stane je rekao :“Da imamo nešto u postupku, djevojčicu romskog podrijetla, s određenim zdravstvenim poteškoćama“. Bili smo spremni prekinuti godišnji i nacrtati se sutra u centru. Kako je postupak lišenja roditeljskog prava bio u tijeku, smatrali su da nema potrebe da dolazimo, nego da ih kontaktiramo s vremena na vrijeme.
Zvala sam ih 2-3 puta mjesečno. Ostale centre više nisam nazivala, željela sam ovo izgurati do kraja, pa kako god završilo.
Pozvani smo na razgovor sredinom studenog. Na naše iznenađenje, opet nam je ponuđeno da isti dan idemo upoznati dijete. Rekli smo im da smo imali ružno iskustvo, i da ne želimo upoznati dijete dok oni ne budu sigurni da smo to mi, te da smo sad spremni potpisati da je uzimamo. Mi smo jedini par koji je bio pozvan na razgovor, imali su još jedan par u rezervi u slučaju da mi odustanemo.
Prvi susret- nije bilo nikakve dvojbe, mi nju želimo i gotovo, jednako sam je željela i dok je nisam upoznala. Moj muž se rasplakao čim ju je vidio, a ja, najradije bih bila izašla vani, rekla socijalnoj radnici to smo obavili, kad nešto potpišemo doći ćemo opet. Prijašnje iskustvo je ostavilo dubok trag, bojala sam se da od tog neće biti ništa, da će se nešto izjaloviti, da ćemo opet izvisiti. Grozno sam se osjećala, zamislite, moje dijete stoji preda mnom, gleda me najljepšim crnim okicama na svijetu, a između nas zid mojih strahova. Sjedila je na podu i pokušavala skinuti čarapu, sjela sam kraj nje, pomazila sam je po nogici, ona se odmaknula guzom unatrag, i zagonetno me promatrala. Sjedili smo tako neko vrijeme, kad nas je odmjerila, malo nam se približila, i mi njoj. Ja sam je samo gledala, i gledala, kao da gledam svoju sliku staru više od dvadeset godina. Frajerica se ubrzo digla, i odšetala na klimavim nogicama, navlačeći gazu preko glave, i gledala nas ispod oka. Sjela sam na kauč, a ona mi se lagano primicala, hodajući unazad, okrenula se prema meni i sramežljivo pružila ruke da je podignem.
Posjećivali smo je 3 tjedna, skoro svakodnevno, nakon toga nam je počela dolaziti na vikende. S vremenom su mi odlasci i dolasci sve teže padali, ostavljali bi je u suzama, i s knedlom u grlu se vraćali u prazan stan. Najbolnije je bilo nakon blagdana, tad smo bili zajedno 13 dana u komadu. Kad smo nakon pet dana došli po nju, njezinoj sreći nije bilo kraja, skakala je po meni, grlila me, ljubila, pljeskala rukicama. Od tad smo zajedno zauvijek.
Zasuzile su mi oći, uživajte u vašem smotuljku ljubavi koje vam je suđeno ~~~~~~~
Predivno
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
