Moja cura stara sedamnaest dana je sama sebi pronašla ritam. Isključivo dojim i dojim na zahtjev. Jednostavno sam se istrenirala da stojim atento i svaki put kad traži dam joj cikit. Posvetila sam se samo dojenju u cijelom danu.
Moja cura spava cijelu noć, od 11:00 sati navečer do 6:00-7:00 sati ujutro i obično se ne budi. Ujutro kad se probudi nekad zna jesti svakih sat vremena i tako do podne. Uvijek počme sisati energično i vidim da se brzo umori. Ne voli "stajati na sisi" i čim je gotova s jelom izbaci je sama iz usta i više nema šanse da joj je stavim. Preko dana nekad jede nakon 2 sata, a nekad i nakon 3-4 sata, ovisi koliko spava.

Napreduje super pa sam dobila, osim vas dragih forumašica i savjet pedijatra da je noć ne budim.

Što se tiče popišanih pelena ima ih sigurno 6-7, a stolica bude obično 2 s tim da je jedna pred jutro i to obilnija. Kaže pedijatar da je to super, da se ona "natuče" preko dana, to probavlja navečer dok spava i zato ujutro ima veliku stolicu.

Sada tek shvaćam zašto ljudi kažu da je dojenje nešto najljepše, da je to umijeće i vještina koja svakim danom postaje sve bolja i bolja.