TKO JE KRIV ZA INFEKCIJU?!
tema koja me izjeda od samog početka, možda je i krivo postavljeno pitanje,ali ne mogu oprostiti prvo sama sebi što nisam bila upornija, što nisam znala da mi je dijete bolesno-i od kada je bolesno, što sam nakon svih 9 mjeseci strogo čuvane trudnoće dozvolila najgori scenarij za bebu, da završi u bolnici i da umjesto da spava u svom krevetiću da ga pikaju injekcijama u glavu,...nikada neću to zaboraviti, ali ne znam ni kako sebi oprostiti,...
Naime, bebač sada ima 10,5mj., a sa 20 dana završio je u bolnici zbog urinarne infekcije, utvrđen VUR III.stupnja,...
Rodila sam na carski u 39.tjednu, na moje inzistiranje da rodim, toliko me već sve bolilo, više nisam mogla izdržati ( ni to si neću moći oprostiti što je bebač išao na silu van )!Bebu su mi donijeli tek drugi dan, malo mi je pustili u JIL i nakon 10 min odmah uzeli uz komentar "malo smo se igrali, a sad idemo papati "!Taj put je beba odmah prihvatila cicu, a kad sam se vratila u sobu, kad su je donjeli, vrištao je ko lud, mogu reći da su ga čak grubo prisiljavali na cicu, ali jednostavno nije htio,..zvali su glavnu sestru, ona mu je strcnula glukozu u usta i rekla mi kako se to inače ne radi, osim kod ovakve djece koja ne znaju šta bi!Bilo mi ga je žao, htjela sam ih sve potjerati, ali ajd nekako je krenulo,...budio se i plakao često, uvijek sam ga stavljala na cicu, ponekad je uzeo, ponekad me gurao i plakao, ali išlo je,...bio je izričito plačljivo djete,..možda je bio gladan ili već tada BOLESTAN ?!Ali nisam odustajala, govorila sam sestrama da stalno plače, a one meni pa dajte mu cicu,..ok, valjda tako mora biti,...
5.dan je dobio žuticu, jeo je sve sporije, a plakao sve više, ali su mi govorili damoram imati strpljenja s njime jer ima žuticu koja će brzo proći,..
Kad smo došli doma, pretvorilo se sve u pakao, preko dana je još nekako sisao, mirno i jako dugo po cca sat vremena, pa ond plakao, govoria patronažna da sam ja kriva jer mu dozvolim da tako dugo jede pa ga boli trbuh, ali navečer histerija, plakao, vrištao, bio je plav od muke,...i tako smo se mučili tjedan dana, jer kao nemam dosta mlijeka, pa je beba gladna, pa sm kriva jer dugo dojim, beba ima žuticu pa ne vuče dovoljno,...i jednom se dogodila zelena stolica, a glupa patronažna kaže da je to od blitve koju sam ja jela !!!!
Nisam se više dala, bila sam na izmaku snaga i otišla kod dr uz njen komentar da sam paničar!!!
Naravno da je urin bio grozan, bakterije, krvi, a na izgled je bio ne žučkast, nego bijel ko snijeg,....i to još taj dan popodne mi dr javlja d analaz nije dobar, da odemo sutra na Kantridu izvaditi ponovno, jer da ja to nisam dobro napravila, pa će se sutra pokazati da je sve ok,...
i još ja glupača stvarno čekala sutra, i naravno odmah hospitalizacija,...7 dana u bolnici, dojenje na jadnoj drvenoj stolici u sjedećem položaju, a rana od carskog boli,...14 sati na nogama, na samo kruhu i vodi,...ma strašno nešto,..njega bockali u glavu, ucale vene, ma ne volim ni pisati što smo sev prošli,..ok za mene, ali čime je on to zaslužio, jadničak mali,...a ja ga 9 mjeseci čuvala,...super je jeo tamo, valjda majčinska ljubav i briga, tuga pa je i mlijeka bilo puno, čak sam se izdajala da ima za preko noći, davali mu bočicu, pa čak i (kršitelj koda) mu davali jer je jako plakao,....
Eto i tu je na njegovom povratku doma nakon samo 7 dana ( znači ukupno mjesec dana ) bio kraj mojem dojenju,...opet je vriskao, aja više nisam imala snage ga gledati, dala sam mu (kršitelj koda) samo da se smiri i da lijepo spava,..tako je i bilo, konačno je bila zadovoljna beba, spavala, papala,..a ja sam se grizla, jer nisam dobra mama,...em nisam znala da mi je dijete bolesno, tj dozvoljavala drugima da me uvjere da mu nije ništa, em nisam imala snage nastaviti boriti se s dojenjem( u početku bi se izdajala, ali plakao je od mog mlijeka-izbacila sve živo iz prehrane-mislila sam grčevi ),...grozno sam se osjeća, ali i dan danas,...
A da o dr i patronažnoj ne govorim, nisu se udostojile ni pokazati mi kako se dijete pere ( mišića ) s obzirom na pojačanu higijenu zbog refluksa,...
I ono važno sam preskočila, prva pelena koju sam mu presvukla bila je neka crvena točkica, uplašila sam se da je krv, i sačuvala sam ju za patronažnu da ju vidi, i ona kaže da je to takva pelana,..eh, prva pelena pa nisam znala,...i tu je greška,...
bebec je super sve ove mjesece, zadovoljna sretna beba, nema infekcija, pod strogom je našom kontrolom, ne slijedim slijepo upustva dr, ne kljukam ga antibit.zbog refluksa, na vlastitu odgovornsot, nego mu svaki tjedan kontroliramo urin,..kaže i dr na Kantridi da sam preveliki paničar,...ha, ma nemoj, ada nisam bila tko zna gdje bi sada bio moj bebac,...
jos ne znamo posljedice te infekcije, koliko mu je bubreg oštećen i to me izjeda, čekamo pregled u Heleni krajem 3.mjeseca,...
I sad se ja pitam, koliko je dugo on bio bolestan, da li već u rodilištu, pa zašto tu jednostavnu pretragu ne rade u rodilištu, barem urin uzvaditi,...zašto nisam reagirala ranije, odlučnije,...
Možda ćemi ova pitanja biti manje važna ako nalaz potvrdi da je sve ok!
 |
|||
Odgovori s citatom
tanjama prvotno napisa
Ne mislim da je lunahor mislila nekaj loše, ali ovako: iz mog iskustva mame čije je dijete 2x završilo na Šalati sa UI ti mogu reći da je točno da je refluks urođena mana, ja se raspitivala kod doktora i po netu i pročitala sve o tome što sam mogla. Moja mala na sreću nema refluks, prvi put kada smo bili u bolnici radili su vur test i ispalo je da nema. Refluks ti je urođena mana, cjevčice u bubrezima su kod neke djece preuske, tako da se mokraćni kanal ne isprazni u cijelosti nego se dio mokraće vraća nazad i nakon nekog vremena zbog toga dolazi do infekta. To ti je onako - zdravo seljački, oprosti na izrazu, jer ja nisam liječnik. Dakle, dijete vjerojatno nije imalo nikakve simpotme infekcije u rodilištu, a da su ranije reagirali ne bi niti mogli umanjiti stupanj refluksa jer je dijete rođeno sa toliko i toliko preuskom cjevčicom. Dobra vijest ti je da, koliko sam pročitala, većina djece to preraste i ne trebaju operaciju, a tebi su vjerojatno dali nekakav antibiotik kao profilaksu da daješ malome da uništi beštije ako se nakupe. Prema tome, daj se smiri, imaš doktore koje liječe dijete - slušaj njih. Na stranice o refluksu da nisi išla i čitala, to ti je moj savjet, jer ćeš se samo još više ubedirati, jer svaka ti žena ima o tome svoje iskustvo a to ti u ovom trenutku ne treba, poglavito jer ima jako loših iskustava što ne mora biti i kod tebe, a samo ćeš se još više gristi i misliti što će biti, kako će biti itd. Krivnja ti je jako razorna emocija i jako negativna i pokušaj ju zatuči ako ikako možeš. Ono kaj možeš učiniti, ono kaj sam ja učinila, kontroliraj malenom svako malo urin u urinikulturu, tako da ne umireš od brige. Dijete se popiški u vrećicu i nosiš u labaratorij, niti je bolno, niti mu nekaj posebno smeta. E da, još nekaj, vur ti je jako čest baš kod malih muškića, tako sam pročitala. Puno pusa tebi i malenom i daj se pokušaj smiriti.
