Ovo zapravo ne spada na produženo dojenje, ali zaista ne znam gdje bih ga inače strpala pa here it goes, razmišljanja poremećenog uma.

Jana ne cica već nekoliko mjeseci, dva puta tjedno se sjeti da bi ona papala, pa joj ja velim da zna da ne može, da me smeta, na što se ona slatko nasmije jer i sama unaprijed zna moj odgovor, ma sve je to igra. Ali par puta u zadnjih tjedan-dva sam joj dala. I nije me toliko smetalo. Nemam pojma na koji način ona to radi, jel moguće da još uvijek kuži tehniku, ali nekaj radi, doduše pusti cicu da bi uhvatila zraka (ali i inače tako jede, zbog veće nosne mandule), i sama stane nakon pola minute, uz fakinski slatki osmijeh.

Zadnji put, dakle prije 3-4 dana, dok je "cicala" počeo me obuzimati neki čudni osjećaj dok nisam shvatila da me ...isuse, kak mi je neugodno ovak pisati... to uzbuđuje na "onaj" način. :/

Od onda joj nisam dala, iako je tražila, jer se fakat osjećam bolesno.

:/