Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
Uh, jeste me usosile, istina - pa istina .

Ma bojim se nekih od reakcija s početka ovog topica, jer i inače ne voli ići baš u vrtić, glavna fora ujutro kad se probudi je "ja danas ne idem u vrtić, danas je subota". I onda pregovori dok se obuče, dok krenemo (a moramo stići na bus), dok oblači šlape, i tako tona diplomacije i mog dubokog disanja dok ne prođe kroz ona vrata . Sve se bojim izvoditi sve to i s bebom. Dobro, znam da mu nije tamo toliko loše, koliko "izvodi taj show pred odlazak", ali dovoljno mi je da on bar malo negoduje, da se ja premišljam bi li ga vodila (već me tako manipulira ).

A i prije nego sam rodila je bio stalno sa mnom doma, išao je baš to 1x ili 2x tjedno kad sam išla na pretrage i sl. Preko zime je opet odradio par viroza pa ni onda nije nešto puno išao...

Možda pretjerujem, možda ne bude puno drame... probat ćemo jednom ovaj tjedan, još ću razmisliti o taktici (istina ili laž).

p.s. Hvala
Iz mog skromnog iskustva - ljubomore će biti i ovako i onako, bar u minimalnim dozama. Što više odugovlačiš i pokušavaš mu ići niz dlaku, samo ćeš više produžiti to vrijeme i pogoršati situaciju. Ako postaviš odmah stvari na svoje mjesto, dijete će se brzo naviknuti na novi način života. Ako ti nije sila da ide u vrtić, ostavi ga doma. Ako ti je to stvarno potreba, objasni mu da tako treba biti i zašto tako treba biti. Moj nije išao nekih 10ak dana u vrtić nakon što sam rodila, ali onda sam ga poslala u vrtić, jer on je dijete kojem je vrtić stvarno potreban (iz x razloga koje sad nije potrebno ovdje pisati, off topic). Mišljenja sam da djeca trebaju naučiti prihvatiti stvari takvima kakve jesu. Naravno da je i njima dolazak brata/sestre nova i stresna situacija i da im treba pomoći da se snađu u svemu tome, ali što se mora, mora se.