nova beba i vrtić

[sonjaer]

Molim za pomoć. Je li netko imao problema sa starijim djetetom kad se rodi beba. Imam sina od 3 i pol godine i bebu od mjesec dana. Prema njoj je on super, voli ju, ljubi i stalno pita za nju. No mene i supruga je prestao slušati-za poluditi je. Pravi se da ne čuje, strašno se inati i počeo je histerizirati kad nešto mora što ne želi. A odlasci u vrtić su noćna mora-toliko vrišti da me je strah. Hvata se za galendere, skida šlape, bježi i sl.
A danas je suprug morao nazad u vrtić odnijeti dudu i vidio je da se dečko smirio za 5 minuta-igrao se normalno. Znači, predstava je za nas.
Što učiniti?Stvarno se trudim da sudjeluje u svemu i da nije zanemaren.Uvijek se netko igra s njim i pomaže mi gdje god može. Pričamo s njim i sve je OK, al čim se krene iz kuće krene histerija

[mrkvica05]

mi imamo curicu od 3god. i 9 mj. i bebača od 1,5 mj. Otprilike smo znači kao i vi. primjetili smo da Emi treba više pažnje, osjetljiva je, a prema braci je dobra, dodaje pelene, kreme i ostalo. u vrtić smo je dali tek prošli tjedan dok ne prođe ovih prvih mjesec dana. za sada se ne buni. možda se vaš stariji tako ponaša jer je ljubomoran jer ti s bebom ostaješ doma, a on mora ići u vrtić. ne znam, možda griješim. :?

[Linda]

ljubomoran jer ti s bebom ostaješ doma, a on mora ići u vrtić

Sigurna sam da je tako i mogu se u potpunosti staviti u njegovu kožu.
Ako ikako možete organizirati vrijeme da starije dijete ne ide u vrtić, mislim da bi to bilo najbolje za njega. Dolazak bebe je velika promjena i koliko god možda izgleda da voli bebu i da je sve OK, ispadi poput ovog prije vrtića pokazuju da dijete proživljava svojevrsnu traumu. Razgovarajte s njim veče prije polaska u vrtić, pitajte što bi htio sutradan raditi, želi li ići u vrtić... Ako kaže da želi biti doma s mamom i bebom, a ne ići u vrtić, ja bih mu udovoljila. Što je normalnije od djetetove želje za blizinom roditelja, pogotovo u stresnim periodima?

[ninet]

Molim za pomoć. Je li netko imao problema sa starijim djetetom kad se rodi beba. Imam sina od 3 i pol godine i bebu od mjesec dana. Prema njoj je on super, voli ju, ljubi i stalno pita za nju. No mene i supruga je prestao slušati-za poluditi je. Pravi se da ne čuje, strašno se inati i počeo je histerizirati kad nešto mora što ne želi. A odlasci u vrtić su noćna mora-toliko vrišti da me je strah. Hvata se za galendere, skida šlape, bježi i sl.
A danas je suprug morao nazad u vrtić odnijeti dudu i vidio je da se dečko smirio za 5 minuta-igrao se normalno. Znači, predstava je za nas.
Što učiniti?Stvarno se trudim da sudjeluje u svemu i da nije zanemaren.Uvijek se netko igra s njim i pomaže mi gdje god može. Pričamo s njim i sve je OK, al čim se krene iz kuće krene histerija

Evo - sama si rekla. Ako mozes, ostavi ga u kuci i sve 5. Sigurno je da se u vrticu osjeca napusteno i "zakinuto", a zna da si ti s bebom doma. Iz njegove male perspektive - to jednostavno nije fer.

[Strobery Shortcake]

Imali smo istu situaciju, s tim da smo mi Eminu ostavili kući kad sam ja došla kući sa bebom. Poslije tri dana smo zaključili da joj je postalo dosadno biti čitav dan kući, pa smo opet krenuli u vrtić. Ako ti je utjeha, stanje se normalizuje. Ona sve više pozitivno sarađuje, manje se inati, bez problema ide u vrtić.

[Stijena]

Mi smo nedugo bili u sličnoj situaciji. Doduše, s tom razlikom da inaćenje nije bilo ništa novo, a nije ni eskaliralo do te mjere da bi radio neke prevelike predstave. Zapravo u vrtić voli ići cijelo vrijeme jer zna da mu je preko vikenda doma s nama dosadno. Od prvog dana mu posvećujemo pažnje skoro i više nego malenome, tako da ni za što nije zakinut, ali on kad vidi da je može dobiti, onda stalno hoće još. Damo mu prst, a on obje ruke - cap!

Ipak, bilo je određenih ljubomornih ispada, kao i dan danas uostalom, ali nikad ih nije manifestirao agresijom prema mlađem, već isključivo egotripovima tipa: nemoj ići k njemu, ostani sa mnom

Uglavnom, kad je imao kozice bili smo svi skupa doma 2 tjedna i kad je vidio da to zapravo uopće nije ništa zanimljivo što mama i braco ostaju doma, a on ide u vrtić, zadnjih je par dana doma stalno ispitivao kad će on već jedanput u vrtić jer mu fale prijatelji.

Tak da je i to samo faza dok se malo ne uhodate - mi smo sad 3 mjeseca i konačno mogu reći da je recimo sve sjelo na svoje mjesto, ali morate pokazati puno razumijevanja, vremena i živaca za starijeg jer ko što i vama treba vremena da se prilagodite novoj situaciji u kući, zamislite koliko treba njemu!

[Bipsić]

o ovome ne mogu napisati još ništ konkretno jer smo za sad još uvijek na jednom djetetu... roko ima 5 godina a ja moram roditi za koji dan... isto tak razmišljam da bih ga ostavila doma barem mjesec dana kad dođe beba, ali se po drugoj strani bojim da mu ionako mrski odlasci u vrtić ne postanu još mrskiji (ne znam da li je to uopće moguće)...
on ne voli nikak ići u vrtić i svaki dan izmišlja nekaj samo da ostane doma, osobito sad kad ja ne radim i on zna da sam doma a mora ići u vrtić...

i sad važem: na jednoj strani je to kaj bude sigurno izgubio neki kontinuitet odlazaka u vrtić a na drugoj strani mi je to kaj se bude možda lakše priviknul na novonastalu situaciju ako bude doma s nama. a i činjenica da mi nebu tolike viroze nosil doma iz vrtića isto nije baš zanemariva...

tak da pišite i dalje o tome vi koje imate iskustva... zanimljivo je pročitati svaki savjet...

[mrkvica05]

za Bipsić:
Možda tvom klincu dosadi biti stalno doma jer ćeš ti biti zabavljena i zarobljena s bebom, pa poželi otići u vrtić gdje je luda zabava! Tako je kod nas bilo :D

[Bipsić]

za Bipsić:
Možda tvom klincu dosadi biti stalno doma jer ćeš ti biti zabavljena i zarobljena s bebom, pa poželi otići u vrtić gdje je luda zabava! Tako je kod nas bilo :D

znaš onu: iz tvojih usta u božje uši...

[irenask]

i mi imamo friško iskustvo, od prvog dana ide u vrtić jer mu ismo htjeli razbijati rutinu a i bez pomoći ne bih mogla sama s njih dvoje, nije bilo prevelike drame, nije grub prema seki ali mu falim i jako se trudimo oko njega, trenutno izgleda kao da od njega samo doživljavamo neposluh i sebičnost a to je samo njegov način privlačenja pažnje, neki dan je prvi put otvoreno pokazao suze zbog toga što sam uzela seku i to mi je bilo jako drago, bolje nego da pati u sebi, još uvijek se prilagođavamo ali svakim je danom bolje i bolje, samo treba paziti da se mi ne budemo još gori jer stvarno treba živaca

[spajalica]

BC je cijelu zimu proveo s nama doma. poceo je sam pitati za vrtic, jer kad bi se mi setali, klinci bi se u vrticu igrali vani, pa je htio i on. na kraju smo ga odveli u vrtic i to je to. s nama mu je bilo dosadno doma, ali kad bi mu dosla teta igralica bilo mu je sve OK. kad je i krenuo u vrtic tata igralica mu je dolazila i dalje, tako da ni taj kontinuiteet nije izgubio. dakle po meni ostavite ga doma neko vrijeme, a onda kad sam pocne pitati za vrtic odvedite ga. a pitat ce sigurno

[trudnjača]

Mom starijem sinu je 3 god. i 8 mj a mlađem će uskoro 3 mjeseca. Stariji odavno ide u vrtić,koji je 2 min. udaljen od kuće,bez ikakvih problema sve donedavno...Problemi kad treba izaći iz kuće,problemi u vrtiću dok ne uđe-plače,vrišti,ujeca se...Katastrofa.Mlađeg brat voli,priča s njim,ljubi ga,ali svejedno mislim da je užasno ljubomoran jer je počeo sve ''kontrirati'',raditi stvari koje nikad prije nije radio-urla,baca se po podu,hoće vani pa neće vani,ovu će pa će onu maicu...i sve tako...a mi ludimo...Faza ili?

[Mama Dada]

Kad sam rodila malca veliki nije išao u vrtić. Malo mi se činilo bezdušno slati ga svako jutro u vrtić, a dovoljno je bio velik da shvati da sam ja doma. Rodila u veljači, u travnju operirali krajnike, sredinom svibnja je krenuo. Na igranje (par sati).
Ljeto smo proveli na moru, od jeseni vrtić.
Prošli smo u malo više od godinu dana svakakve faze. Sad smo Bogu hvala u mirnijoj!!
Ne mislim da ih treba tjerati u vrtić pod muss, ali niti amnestirati od svega.
Ja sam to posložila nešto kao - "sad imamo i bracu - ali ništa se drugo nije promijenilo".

[ninanuna]

Mi imamo curu od 4 i pol godine kod kuće, a u lipnju očekujemo prinovu. Stalno razgovaramo s njom i pripremamo ju, trudimo se da u svemu sudjeluje; doslovce od odabira kreveta, dekica,...., ali ipak smo stava da čim pojačanje dođe malena ostaje kod kuće cijeli šesti mjesec, a s obzirom da u ljeti dolazi do spajanja vrtića, nema njene grupe i sedmi i osmi mjesec. Kolika je beba lijepa novost (mali braco), toliko je ipak i šok tako da starijem treba dati šansu da se privikne i da se ne osjeti zanemareno. Imali smo nekoliko primjera u vrtiću kada su roditelji doslovce drugi dan vratili dijete u vrtić pa je maleni od dobrice i super klinca postao neprepoznatljivi agresivac i totalno druga osoba( dapače počeo je i mucati).

[kikiii]

Prije sedam mjeseci dobili smo prinovu na koju smo bracu još premalog da shvati (2 god.) pažljivo pripremali na nadolazeću situaciju. Prva reakcija je bila užas , gledao ju je blijedo par minuta a zatim je počeo tući.Pazili smo da ga previše ne vičemo , da ga naučimo da je ona mala , a on velik , da on nju treba pazit i tako slične metode i ta škola traje još uvijek ali on baš ni reagira najbolje. Ne smijemo ih ostaviti ni sekunde same jer on odmah grabi priliku za uštipnuti je, ugristi,udariti. Kad netko dođe izvodi svakakve ludosti samo da bi bio u centru pažnje a čim se netko njoj približi to postaje kaos.U deveti mjesec ga planiramo dati u vrtić,ja već sada umirem od straha jer on djecu uopće ne doživljava.Kada smo u igraonici ili na nekom rodjendanu ili bilo gdje da ima djece on se potpuno izolira , uopće ih ne primjećuje , samo se privija k meni ili nađe nekakvu igračku i igra se s njom u kutu da ga nitko ne vidi.Što je najtragičnije on je inače otvoren,razigran,vesel, nikoga se ne srami kada su odrasli u pitanju ali tako u tim velikim društvima on postaje neprepoznatljiv. Zbog toga me jako strah što će biti u deveti mjesec kada pođe u vrtić jer nastavi li ovako neće baš biti popularan.Inače on vrtić vidi kao nešto pozitivno,stalno govori da će ići u vrtić,da tamo ima puno djece,igračaka,da će ga tete čuvati i voditi u šetnju ali sve me strah kako će to na kraju izgledati :/ :/ :/

[ninanuna]

kikii samo hrabro! I u tvom i u mom slučaju vjerujem da će biti sve OK.

[sunflowers]

MI smo prošli i još prolazimo adaptaciju s razlikom od 23 mjeseca. Lukasa mo ubrzo po Nikolinu rođenju stavili u čuvalište gdje je dolazio kasno pa se samo igrao. Druženje s vršnjacima mu se svidjelo. U domaćoj atmosferi i dan danas poželi biti mala beba i još uvijek je ljubomoran na brata, ali nekako se sve slaže na svoje mjesto. Naprosto je malo lakše. Ipak ono što bi svakako savjetovala je da mama odvoji u danu sat-dva koje će posvetiti samo starijem jer on najviše gubi upravo nju (u tom potpunom, zaokruženom obliku).

[Bubilo Bubich]

Veliki braco je 3 godine, a nedavno nam je stigla i seka (Dobijete uskoro priču s poroda ). Za sad je sve super, doma je s nama, tata i deda su cijeli dan u akciji da mu ispune dan, i mama naravno čim se beba odvoji od sise. Ne planiramo ga voditi u vrtić neko vrijeme, ali ni tada redovito - možda 1, 2x tjedno, da ima kontinuitet, da bude malo s djecom i da imamo opciju kad uskoro tata i deda ne budu available cijeli dan, a i mami bude trebao koji trenutak bez oboje. A mislim da će mu uskoro i dosaditi biti s nama - već se budi ujutro i pita "a kud danas idemo".

Ne volim mu lagati, i koristim to samo jako rijetko, no nekako mi se čini da bi mu bilo najbolje reći nešto kao "mama i tata idu na posao, beba u vrtić za bebe, a ti u svoj vrtić". Ha?

Već smo pričali o vrtiću, "ne bi on išao, bit će doma s nama" - i to mi je ok, ali smišljam kako najpametnije izvesti nešto za taj 1, 2 x kad bi ga odveli. Any tips and tricks?

[Lutonjica]

budi iskrena i reci mu pravi razlog zašto ide u vrtić.

moji su znali da sam ja doma s bebom, i da smo mi odlučili da oni idu u vrtić bez obzira što sam ja doma jer mislimo da je tako lakše za sve i gotovo. nisu bili presretni i radije bi da su bili sa mnom i bebom doma, ali svejedno sam tako odlučila i rekla im istinu.

[rehab]

Veliki braco je 3 godine, a nedavno nam je stigla i seka (Dobijete uskoro priču s poroda ). Za sad je sve super, doma je s nama, tata i deda su cijeli dan u akciji da mu ispune dan, i mama naravno čim se beba odvoji od sise. Ne planiramo ga voditi u vrtić neko vrijeme, ali ni tada redovito - možda 1, 2x tjedno, da ima kontinuitet, da bude malo s djecom i da imamo opciju kad uskoro tata i deda ne budu available cijeli dan, a i mami bude trebao koji trenutak bez oboje. A mislim da će mu uskoro i dosaditi biti s nama - već se budi ujutro i pita "a kud danas idemo".

Ne volim mu lagati, i koristim to samo jako rijetko, no nekako mi se čini da bi mu bilo najbolje reći nešto kao "mama i tata idu na posao, beba u vrtić za bebe, a ti u svoj vrtić". Ha?

Već smo pričali o vrtiću, "ne bi on išao, bit će doma s nama" - i to mi je ok, ali smišljam kako najpametnije izvesti nešto za taj 1, 2 x kad bi ga odveli. Any tips and tricks?

Mi isto kao Lutonjica. Nikakvi tips and tricks, objasnili smo mu da beba ostaje kući dok ne naraste velika kao on, dok ne mogne hodati i pričati, a onda će skupa s njim u vrtić. Najnormalnije je prihvatio to objašnjenje.

[sillyme]

Ja sam po tom pitanju bila kukavica i jednostavno nisam nista objasnjavala :skartoc:
Da sad ne ulazim u razloge zasto mi je redoviti odlazak u vrtic bio must, operativno sam samo rekla danas idemo u vrtic, ona se razveselila i ponosno cijelim putem gurala kolica. I tako svaki dan. Dok ona nije pitala nisam ni ja nacinjala temu. Kasnije sam shvatila da je mislila da i dalje idem na posao a beba je sa mnom da moze cicati. Eto, objasnjenje i nije bilo daleko od istine jer sam imala puno posla ali privatnog.

Inace, provele smo i nekoliko mjeseci doma da nije isla u vrtic, to je bilo na trenutke prilicno paklenih dva mjeseca, kad je opet krenula bila je presretna i preporodile smo se obje, a i mali se napokon naspavao... Isto je imala taman tri godine ( razlika je 2g i 9 mj)

ps - cestitam

[mona]

moji su znali da smo beba i ja doma
kada su htjeli ostati doma,ostali su ali brzo su skužili da je doma s mamom i bebom dosadno
nije bilo nekih problema pogotovo sa starijim sinom koji je obožavao vrtić

[Bubilo Bubich]

Uh, jeste me usosile, istina - pa istina .

Ma bojim se nekih od reakcija s početka ovog topica, jer i inače ne voli ići baš u vrtić, glavna fora ujutro kad se probudi je "ja danas ne idem u vrtić, danas je subota". I onda pregovori dok se obuče, dok krenemo (a moramo stići na bus), dok oblači šlape, i tako tona diplomacije i mog dubokog disanja dok ne prođe kroz ona vrata . Sve se bojim izvoditi sve to i s bebom. Dobro, znam da mu nije tamo toliko loše, koliko "izvodi taj show pred odlazak", ali dovoljno mi je da on bar malo negoduje, da se ja premišljam bi li ga vodila (već me tako manipulira ).

A i prije nego sam rodila je bio stalno sa mnom doma, išao je baš to 1x ili 2x tjedno kad sam išla na pretrage i sl. Preko zime je opet odradio par viroza pa ni onda nije nešto puno išao...

Možda pretjerujem, možda ne bude puno drame... probat ćemo jednom ovaj tjedan, još ću razmisliti o taktici (istina ili laž).

p.s. Hvala

[rehab]

Uh, jeste me usosile, istina - pa istina .

Ma bojim se nekih od reakcija s početka ovog topica, jer i inače ne voli ići baš u vrtić, glavna fora ujutro kad se probudi je "ja danas ne idem u vrtić, danas je subota". I onda pregovori dok se obuče, dok krenemo (a moramo stići na bus), dok oblači šlape, i tako tona diplomacije i mog dubokog disanja dok ne prođe kroz ona vrata . Sve se bojim izvoditi sve to i s bebom. Dobro, znam da mu nije tamo toliko loše, koliko "izvodi taj show pred odlazak", ali dovoljno mi je da on bar malo negoduje, da se ja premišljam bi li ga vodila (već me tako manipulira ).

A i prije nego sam rodila je bio stalno sa mnom doma, išao je baš to 1x ili 2x tjedno kad sam išla na pretrage i sl. Preko zime je opet odradio par viroza pa ni onda nije nešto puno išao...

Možda pretjerujem, možda ne bude puno drame... probat ćemo jednom ovaj tjedan, još ću razmisliti o taktici (istina ili laž).

p.s. Hvala

Iz mog skromnog iskustva - ljubomore će biti i ovako i onako, bar u minimalnim dozama. Što više odugovlačiš i pokušavaš mu ići niz dlaku, samo ćeš više produžiti to vrijeme i pogoršati situaciju. Ako postaviš odmah stvari na svoje mjesto, dijete će se brzo naviknuti na novi način života. Ako ti nije sila da ide u vrtić, ostavi ga doma. Ako ti je to stvarno potreba, objasni mu da tako treba biti i zašto tako treba biti. Moj nije išao nekih 10ak dana u vrtić nakon što sam rodila, ali onda sam ga poslala u vrtić, jer on je dijete kojem je vrtić stvarno potreban (iz x razloga koje sad nije potrebno ovdje pisati, off topic). Mišljenja sam da djeca trebaju naučiti prihvatiti stvari takvima kakve jesu. Naravno da je i njima dolazak brata/sestre nova i stresna situacija i da im treba pomoći da se snađu u svemu tome, ali što se mora, mora se.

[Barbie*]

evo moje iskustvo: beba 2.5 mj i curka 3.5 godine. ovo joj je prva godina u vrtiću. nije išla mjesec dana nakon poroda u vrtić, jer nas je bilo strah viroza, ali je svaki dan išla kod dide i kod bake. onda je krenula u vrtić. ja joj nisam ništa govorila, ona nije pitala. ona je navikla da ide svaki dan negdje. mislim da ne kuži da smo kod kuće. muž ju je odvodio kad je išao na posao, sada radi kod kuće i odvede ju i ide po nju. bilo joj je malo čudno što sada nekad ne ide autom.sad sam i ja krenula po nju s kolicima. bila je bolesna pa je bila kod kuće, ja s njih dvije sama! AJME ludo je bilo, od kada je opet krenula u vrtić baš je sretna i zadovoljna! malo je ljubomorna ali to je normalno i ništa strašno! u biti postala je više zločesta, a to se najviše vidi kada smo svi kod kuće cijeli dan. ali o tome bi se dalo raspravljati!

[uporna]

Eto čeka i nas slično sa razlikom što ću roditi ljeti kada ga ionako ne želim dati na dežurstva na drugu lokaciju. Dečko će sad 4. godine.
Ali sada tu imamo drugi problem a to je ljetovanje, more za koje stalno pita. Ja sigurno prije poroda ne mislim ići nigdje na more a i kad rodim trebat će 1,5-2 mjeseca a se uhodamo pa ako neće biti nikakvih poteškoća koje iziskuju ostanak u zg onda bi otišli ukoliko rujan bude lijep kao prošle godine.
Imamo mogućnost da bez nas ode mojoj sestrični na more i sad ja se dvoumim da li da odluku prepustim njemu ako kaže da ide - ide ako neće bez nas da bude doma? Mislim ne bih htjela da on izrazi želju da ide na more jer se tome veseli ali da po povratku shvati da smo mi bili sami sa sekom doma i da ga primi napadaj ljubomore. Nisam pametna a sigurna sam da bi mu bilo lijepo svaki dan se na moru kupati nego visiti doma zatvoren između 10 i 18 h zbog vrućina koje najavljuju i to još sa mamom koja će više vremena biti usmjerena na seku nego na njega.

[Lili75]

Iz mog skromnog iskustva - ljubomore će biti i ovako i onako, bar u minimalnim dozama. Što više odugovlačiš i pokušavaš mu ići niz dlaku, samo ćeš više produžiti to vrijeme i pogoršati situaciju. Ako postaviš odmah stvari na svoje mjesto, dijete će se brzo naviknuti na novi način života. Ako ti nije sila da ide u vrtić, ostavi ga doma. Ako ti je to stvarno potreba, objasni mu da tako treba biti i zašto tako treba biti. Moj nije išao nekih 10ak dana u vrtić nakon što sam rodila, ali onda sam ga poslala u vrtić, jer on je dijete kojem je vrtić stvarno potreban (iz x razloga koje sad nije potrebno ovdje pisati, off topic). Mišljenja sam da djeca trebaju naučiti prihvatiti stvari takvima kakve jesu. Naravno da je i njima dolazak brata/sestre nova i stresna situacija i da im treba pomoći da se snađu u svemu tome, ali što se mora, mora se.

to rehab X.

puno sam bolja mama oboma. ako starije dijete ide u vrtić. Tako da tu nije bilo dvojbe i ne bih ni u ludilu bila sama s dvoje djece male dobne razlike po cijele dane. Em je starijoj dosadno i voli vrtić, em se mogu po danu više posvetit bebici koja isto tako zaslužuje maminu pažnju. Iza 16-17h sam bila više predana starijom curki. svi sretni.

Rodila usred ljeta, pa svi bili zajedno mjesec dana, jedva dočekali početak vrtića. L. je imala 2,2 god kad se rodio F. sve prošlo bez ikakvih problema. Djetetu je veći šok ako ga mama povuče iz vrtića još prije nego rodi (naravno s izuzetkom ljetnih i zimskih dežurstava).

[Lili75]

Eto čeka i nas slično sa razlikom što ću roditi ljeti kada ga ionako ne želim dati na dežurstva na drugu lokaciju. Dečko će sad 4. godine.
Ali sada tu imamo drugi problem a to je ljetovanje, more za koje stalno pita. Ja sigurno prije poroda ne mislim ići nigdje na more a i kad rodim trebat će 1,5-2 mjeseca a se uhodamo pa ako neće biti nikakvih poteškoća koje iziskuju ostanak u zg onda bi otišli ukoliko rujan bude lijep kao prošle godine.
Imamo mogućnost da bez nas ode mojoj sestrični na more i sad ja se dvoumim da li da odluku prepustim njemu ako kaže da ide - ide ako neće bez nas da bude doma? Mislim ne bih htjela da on izrazi želju da ide na more jer se tome veseli ali da po povratku shvati da smo mi bili sami sa sekom doma i da ga primi napadaj ljubomore. Nisam pametna a sigurna sam da bi mu bilo lijepo svaki dan se na moru kupati nego visiti doma zatvoren između 10 i 18 h zbog vrućina koje najavljuju i to još sa mamom koja će više vremena biti usmjerena na seku nego na njega.

draga

kad ti je termin? a da ode na more kod sestrične i vrati se prije poroda. jel može ići baka s njim ili netko blizak?
mislim da ti niej pametno da ga samo onako naglo dočeka seka doma, dijete ipak treba otići u rodilište posjetit mamu, vidjet seku, dobit poklon od seek iz rodilišta-sve je to priprema djeteta, ljudi se nekad zalete al onda kasnije bude težće isparvljat krive Drine. Razmisli dobro, ti znaš, ja ga ne bi ni u ludilu dovela pred gotov čin !!! mislim ono on dođe s mora a beba doma.

mi smo išli u rujnu (sve 4, Franko je imao 3 tjedna, nismo išli daleko od ZG), a s malenom i nakratko u lipnju.

[Charlie]

Uporna, ja sam imala istu situaciju proslo ljeto s tim da smo mi ipak bili na moru cijeli lipanj. Medjutim, moji su bili na moru i u kolovozu kad sam ja s novorodjenom bebom bila doma, i naravno pozvali unuku. Bas sam ovdje bila pitala savjet i dobila razlicita misljenja...prevladavao je stav da je bolje da budemo svi skupa da se bolje poveze s bebom. Na kraju je curka sama odlucila, i to kad je provela vec tjedan dana doma, nagledala se bebe i mene i - rekla je da bi isla malo s dedom i bakom. Pustili smo ju na tjedan dana, ja na iglama, bilo joj je lijepo, sva paznja samo njena, i inace obozava baku i dedu...vratila se zadovoljna i nikakvih negativnih posljedica u odnosu prema seki nije bilo. Prihvatila ju je iznad svih mojih ocekivanja.

Budes videla prema njemu, kako se bude blizilo vrijeme polaska na more, jel mu se ide ili bi ipak ostao. Mozda ne bi bilo lose da vidi sekicu, posjeti vas u bolnici, doceka doma, par dana bude s vama da vidi novu situaciju da ga ne iznenadi po povratku i da onda ide.

Meni je starija bas falila tih dana dok je bila na moru ali mi je s druge strane fizicki godio odmor i nerastrganost izmedju njih dvije, bila sam jako slaba nakon poroda, beba je cicala i spavala, uspjela sam povratit snagu u tih par dana.

[Charlie]

Sad vidim da je Lili pisala isto

[Lili75]

Sad vidim da je Lili pisala isto

Charlie

uporna, čuvaj se ovog ludog vremena, ova južina je katastrofa!

[trampolina]

Kad sam rodila T. dečki su imali 5 i 3,5 godine. Planirala sam ih mjesec dana ostaviti kući, pa mjesec u vrtiću i onda dva ljetna mjeseca kući.

Na kraju sam ih nagovarala da ostanu kući cijelo vrijeme, jer mi je užasno naporno bilo dovoditi ih i odvoditi na 30+ a T. urla cijelo vrijeme.
Spasila sam se 7. i 8. mjesec bez vrtića.
Generalno gledano, teže mi je sada kad sam kući sa svo troje, ova mala je zvrk živi.

[uporna]

Hvala na savjetima.
Ja sam mislila da on ode na more nakon što rodim, znači da dočeka seku, poklon od seke i malo provede vremena sa nama. Nikako ga ne bih htjela odvesti na more prije nego ja rodim pa da ne bude prisutan. Mada će mu moj boravak u bolnici biti grozan jer smo isto prošli u 12. mjesecu kada je nakon posjete plakao da hoće natrag meni. Toga me isto strah da neće povezati da je seka kriva za ostanak mame u bolnici .
Ma pregrmit ćemo mi sve to.

[kaina]

Sigurna sam da je tako i mogu se u potpunosti staviti u njegovu kožu.
Ako ikako možete organizirati vrijeme da starije dijete ne ide u vrtić, mislim da bi to bilo najbolje za njega. Dolazak bebe je velika promjena i koliko god možda izgleda da voli bebu i da je sve OK, ispadi poput ovog prije vrtića pokazuju da dijete proživljava svojevrsnu traumu. Razgovarajte s njim veče prije polaska u vrtić, pitajte što bi htio sutradan raditi, želi li ići u vrtić... Ako kaže da želi biti doma s mamom i bebom, a ne ići u vrtić, ja bih mu udovoljila. Što je normalnije od djetetove želje za blizinom roditelja, pogotovo u stresnim periodima?

u cijelosti potpisujem jer poznajem par koji radi isto što i vi. Mlađe djete je s mamom doma,a starije u vrtić i problem na problemu sa starijim. Pogotovo jer se pred starijim priča da je mami lakše kad je samo s mlađim doma... pokušajte ostaviti starije djete kod kuće par dana da vidite čisto kako se kreće situacija

[twin]

Meni je termin pocetkom 7 mjeseca. Princeza kao i svake godine ide na more 15.6. i tome se veseli toliko da ne moze docekati. Kad rodim, muz ce treci dan (idem na CR) ici po nju, dolazit ce mi u bolnicu i naravno izaci cemo svi skupa iz bolnice. Biti ce par dana s nama (koliko bude htjela) pa ce opet s bakom na more. Ja planiram, ako sve bude ok ici nakon 2 tj na more tako da nece biti dugo sama. Ona sad govori da uopce ne zeli doci u Zg jer ce mama doci brzo, ona bi se radije s drustvom kupala.


Sent from my iPad using Tapatalk HD

[Bubilo Bubich]

Evo da se i ja javim nakon nekog vremena, čekala sam da sve odradimo, pa da dam suma sumarum kako nam je prošlo.

Hvala na savjetima, pogotovo onima da djeca trebaju prihvatiti stvari kakve jesu, ali otkad sam zatrudnila od jedva da je i išao u vrtić. Odradili smo konjuktivitis i neke 4 viroze od po deset dana temperature i sl. i ta 4 mjeseca po 2 tjedna uopće nije išao. Osim toga, meni je mjesecima bilo muka i zlo da sam jedva ustajala iz kreveta i imala sam nesanice, tako da bih najčešće zaspala u 6 ujutro, i nije bilo šanse da se ustajem u 8 da ga vodim u vrtić. A on je spavalica koja više ne spava u danu, pa se ujutro budi oko 10 što mi je tad bilo super. I nije bilo šanse da ga tata vodi, jer bi tad trebali ustati u 7 - a ja bi obično tek uspjela ponovo zaspati od mučnine, stan je mali tako da nije bilo šanse da se njih dvojca spreme za vrtić, a mene ne probude... i mic po mic... mučnine + nesanica + viroze + "ne volim previše vrtić, ja bih se igrao doma" = ne baš previše vrtića zadnjih mjeseci. A meni je čak bilo i lakše s njim doma nego scenarij: "probudi se, povraćaj, spremi ga uz sve njegovo negodovanje, trči na bus, u busu povrati malo u maramicu, ostavi ga u vrtiću, povraćaj u grmlje ispred vrtića, dođi nekako doma, leži 2 sata dok ti ne prestane biti muka, skuhaj nešto, ako ti nije muka probaj izaći i otići po njega".

Uz to, mučila me grižnja savjesti zbog prošle godine kad je u zdravim danima bio po 9 sati u vrtiću, pa onda još par sati kod bake i dede jer sam prošlo proljeće i ljeto non stop radila prekovremeno, pa sam mu htjela valjda nadoknaditi.

Da završim ovu čitabu, da nije bilo jednog faktora ne bi ga ja (vjerojatno) ni vodila u vrtić, ni pisala na ovoj temu. Faktor = mm. Nakon 10 dana s njim po čitave dane, i satima u akciji negdje vani (parkovi, zoološki, rođendani i sl.) mm je rekao da ne može više i da ga vodimo u vrtić, pa sam ja počela dramiti "kako će sunce mamino to podnijeti". Ali tata je trebao vremena za sebe , dok mama cijeli dan doji i nosi bebu. Uglavnom, u zadnja 2 tjedna je bio u vrtiću 7 puta, što nije u mojoj trudnoći skupio u mjesec ili dva dana.

Prve dane smo se svi četvero pakirali i idemo skupa van, i beba u AS, da ne bi pitao zašto beba i ja ostajemo doma . (Dobro, neke dane smo i nas troje išli odmah nakon toga nešto obaviti, npr. prijaviti bebu i sl.). I u vrtiću "tko će doći po tebe" - "mama" - pa mama usklađuje dojenje i pauzu za otići pokupiti malca. Onda tata kreće u akciju nagovaranja "ja ću ga sutra sam voditi, i ja ću ići po njega". Pa nakon par dana pristajem i na to. Mislim da mu nije ostavilo trajne traumatske posljedice . Ali sam mu ujutro ipak lagala da tati treba auto, pa će ga on odvesti, a beba i ja idemo na bus. Pa bi nam mahao da se požurimo da ne zakasnimo na bus, a meni se srce steže.

Svaka čast Lili na ovome da si bolja mama objema ako je starija par sati u vrtiću, i totalno to kužim, pogotovo ako dijete voli vrtić. Ali mm u ponedjeljak počinje raditi, i mislim da jedva čekam da se u 7 ujutro nakon što jedno piša, a drugo podrigne vratim spavati još do 10, nego da brojim minute do ustajanja radi vrtića. Ako ne uspijem preživjeti koji dan s njih oboje, bude se ustajao u 7 i tata će ga voditi. Nemam pravo na još jedan smajlić, ali stavila bih neki opaki ovdje.

[šafran]

Kod nas je prošlo relativno bezazleno. Točno 3 godine je razlika. Pripremala sam je čim je trbuh počeo rasti. Pričala sam joj da je braco u buši i da je ona bila isto tamo prije nego se rodila i tako znala je već ime od brace, koje su točno njegove stvari, da je i ona spavala u istom takvom krevetiću, igrala se s istom igračkom itd....

Jedno vrijeme je intezivno oblačila robicu od brace, bilo ju je smješno za gledati, dijete od 2 i pol pokušava navuči body za bebu i tako to je trajalo i kad se braco rodio. Još neko vrijeme. Kada sam rodila odmah je drugi dan došla sa tatom u bolnicu, pojurila odmah do brace, pogladila ga i navalila na mamu. Eh da to je trebalo izdržati.

Ona je i inače jako vezana za mamu, i sad kad je braco došao morala sam izvuči i zadnji atom snage iz pete da trpim da se vere o meni, da je grlim, ljubim i da ne poludim (što od boli što od hormona koji su me strašno pucali) jer je inače strašno živo dijete, brzi i penetrantno i to 24/7 i da smognem snage uvijek ali baš uvijek prema njoj biti draga i mila i pokazati joj da se ama baš ništa za nju nije promjenilo. To je trajalo narednih dva mjeseca, svakodnevno. Tu i tamo je pokazala malo ljubomre, htjela ga je uštipnuti ili udariti, ali nakon toga više ne. Voli ga i prihvatila ga je kao njenog bracu i ničijeg više. U vrtić je išla normlano i na dan poroda, i odmah nakon što sam došla iz bolnice. Drama nije bilo. Ali velim otegla sam papke jer bilo je jako jako grdo i naporno, rušila sam se od umora jer sam sa njom morala zaspivati u krevetu što radim još i dan danas. Ja je moram uspavati i onda se tiho iskrasti iz sobe, tata ne pali.
Nadam se da će do puberteta i to prestati )) Da se malo i našalim za kraj.

[Zrina]

Ja bi dodala samo jednu ideju- neka bude u vrtiću samo do poslije ručka.
Tako je bilo kod nas-razlika je 3,5 g i stariji je taman sa 3g krenuo u vrtić i super odradio adaptaciju i sve i onda nakon što se manji rodio bio u vrtiću samo do podne. Preko ljeta je dva mjeseca bio skroz doma i u jesen opet samo do 12. I nije išao baš svaki dan, ako bi mu se bilo teško dignuti ujutro ili sam imala neki plan za nekuda ići-ostao bi doma. Bilo je teških dana kad bi se sve poklopilo i ja sam doslovno htjela lupati glavom o zid, ali obično bi ja otišla po njega u podne i onda svi troje odradili popodnevni spavanac pa nakon toga van na igranje.
U biti mi je vrtić bio super jer je on po želji mogao otići na igranje sa prijateljima, ja nešto obaviti ako sam morala i još nisam morala brinuti da skuham ručak svaki dan na vrijeme.

[anamix]

Ja bi dodala samo jednu ideju- neka bude u vrtiću samo do poslije ručka.
Tako je bilo kod nas-razlika je 3,5 g i stariji je taman sa 3g krenuo u vrtić i super odradio adaptaciju i sve i onda nakon što se manji rodio bio u vrtiću samo do podne. Preko ljeta je dva mjeseca bio skroz doma i u jesen opet samo do 12. I nije išao baš svaki dan, ako bi mu se bilo teško dignuti ujutro ili sam imala neki plan za nekuda ići-ostao bi doma. Bilo je teških dana kad bi se sve poklopilo i ja sam doslovno htjela lupati glavom o zid, ali obično bi ja otišla po njega u podne i onda svi troje odradili popodnevni spavanac pa nakon toga van na igranje.
U biti mi je vrtić bio super jer je on po želji mogao otići na igranje sa prijateljima, ja nešto obaviti ako sam morala i još nisam morala brinuti da skuham ručak svaki dan na vrijeme.

moj inače ne voli vrtić. isto ima 3,5 godine. imamo bebu od 6 mj. nakon poroda je ostao doma mjesec i pol, onda sam ga počela slati i zapravo to dugo izbivanje nije donijelo ni promjene na gore ni na bolje. i dalje jednako ne voli vrtić. međutim, ja sam mu rekla da to shvaćam, ali da mi je teško doma s njima dvojicom i da će zato nekad ići u vrtić. ja sam popustila u smislu da ide 2-3 dana u tjednu, a čini se i da je on malo popustio oko drame. sad je na svoju 'sreću' dobio kozice pa sam mu rekla da više do jeseni ne mora uopće u vrtić. slažem se da je njima to stres. on mora u vrtić, a ti doma s bebom. znam da ti je teško, ali opet nije li ovo jedinstvena prilika (ako radiš) da se zapravo posvetiš i jednom i drugom djetetu. ja sam to tako počela gledati. istinabog ne stignem ništa od njih dvojice, izuzev ručka koji moram skuhati, ali znam da će brzo proći i ne sikiram se

[Zrina]

Nama je nakon početno "grbavog" starta, doma zajedno bilo super. Moj stariji kao da treba par dana da se "resetira" nakon što prestane ići u vrtić i tek onda sve krene glatko. Kod nas je bila i ta sreća da je on još spavao po danu pa sam sve tempirala tako da kad on ide spavati da ide i manji i da ručak bude prije toga. Inače je beba uglavnom bila u slingu ili kolicima i išla s nama kud i mi.

[hatatitla]

Moj stariji ima 2 god i 9 mjeseci a mladji je stigao pred nepuna 2 tjedna. Staiji voli vrtic, ovo mu je druga godina sto ide. Bio je doma tjedan i pol i ovaj vikend poceo sam od sebe intenzivno spominjati vrtic, nabrajati prijatelje i tete. Kako je zaredalo i par kisnih dana stvarno ga je bilo tesko 'izmoriti' doma i bas mi se vidi da mu fali akcije. Inace, otkad smo dosli s bebom, nema neke ljubomore, nosi mu igracke, ljubi ga, nema negativnih reakcija, ali nije mu bas previse ni zanimljiv. Trudimo se oko starijeg puno, prvih par dana bio je nekako vise neposlusan nego inace, sad je i to u normali.
Uglavnom, danas smoga odeli u vrtic a teta ( koja mi je inace super i smatram je skroz strucnom) nas je skoro pa oprala da je to mozda prerano, da on siguro nece pokazati nezadaovoljsto vrticem ali moze imati neke druge kasnije posljedice (npr mucanje).... On je danas otrcao u grupu ni ne osvrnuvsi se. Nisam pamena sto dalje, dok mi je mama tu i moze bit doma, ali kad ode bit ce mi jako tesko s njih dvojicom doma sama, muz ima nemoguce radno vrijeme...
Koliko bi vi iz svog iskustva preporucili ostajanje doma?

[mona]

Moj stariji ima 2 god i 9 mjeseci a mladji je stigao pred nepuna 2 tjedna. Staiji voli vrtic, ovo mu je druga godina sto ide. Bio je doma tjedan i pol i ovaj vikend poceo sam od sebe intenzivno spominjati vrtic, nabrajati prijatelje i tete. Kako je zaredalo i par kisnih dana stvarno ga je bilo tesko 'izmoriti' doma i bas mi se vidi da mu fali akcije. Inace, otkad smo dosli s bebom, nema neke ljubomore, nosi mu igracke, ljubi ga, nema negativnih reakcija, ali nije mu bas previse ni zanimljiv. Trudimo se oko starijeg puno, prvih par dana bio je nekako vise neposlusan nego inace, sad je i to u normali.
Uglavnom, danas smoga odeli u vrtic a teta ( koja mi je inace super i smatram je skroz strucnom) nas je skoro pa oprala da je to mozda prerano, da on siguro nece pokazati nezadaovoljsto vrticem ali moze imati neke druge kasnije posljedice (npr mucanje).... On je danas otrcao u grupu ni ne osvrnuvsi se. Nisam pamena sto dalje, dok mi je mama tu i moze bit doma, ali kad ode bit ce mi jako tesko s njih dvojicom doma sama, muz ima nemoguce radno vrijeme...
Koliko bi vi iz svog iskustva preporucili ostajanje doma?

Ako ti je dijete sretno sto ide i vrtic i doma mu je dosadno stvarno ne vidim razloga zasto ne bi isao.
I moj stariji sin je krenuo u vrtic cca 2 tj nakon sto mu se seka rodila.i to nakon dva jer su bili bozicni praznici.kada je zelio ostavila sam ga doma ali je to bilo rijetko jer mu je doma bilo dosadno.on je tada imao tocno tri god.
Kcer kada sam rodila trece dijete je vise zeljela biti doma i nju sam cesce i ostavljala

[Ginger]

evo, i ja sam u dilemi sto napraviti kad rodim - slati starije cure u vrtic ili ne
cure su 3 i 5 godina, starija je s vrticem tak-tak, a mladja ga bas voli
bebica stize u sijecnju i planirala sam ih ostaviti jedno vrijeme doma, al ne znam koliko
ne muci me toliko ljubomora, jer toga ce sigurno biti, bar kod mladje, nosit cemo se s tim nekako...
mene puno vise muce bolestine koje ce dovlaciti iz vrtica
taman kad se malena rodi, krenut ce i gripa i ostalo...strah me za tako malu bebu
tete u vrticu kazu da ih ostavim tjedan-dva doma da se naviknu na novonastalu situaciju, a onda opet u vrtic
al mene i dalje muce bolestine...i ne znam sto napraviti
mislim, njima ce svakako biti zabavnije medju vrsnjacima, a meni lakse, ali...
kakva su vasa iskustva?

[hatatitla]

Evo da se opet javim. Moj je krenuo u vrtic nakraju nakon cetiri tjedna, u roku od par dana nos mu je naravno bio pun, za njega obicna prehlada ali nazalost za malca koma. Nakraju smo zavrsili na zaraznoj sa sumnom na bronhiolitis koji nasrecu nije bio ali je bila teqza prehlada za tako malu bebu i bas smo se izgnjavili sa punim nosom koji je tesko ispuhat i kasljem... Uglavnom, svi dr koje smo taj dan susreli su bas izricito savjetovali da u ovom gadnom periodu punom prehlada i viroza probamo nekako izbjec vrtic. Tih sest sati u dnevnoj bolnici sa sicusnom bebom su odlucili da nema vrtica do daljnjega... I zacudo skroz se dobro snalazimo utroje.

[lukab]

ja sam planirala starijeg ostavit doma mjesec dana ali on to nije htio... u subotu sam dosla iz bolnice - u ponedjeljak je vec sam odlucio da ide u vrtic... u utorak popodne je dosao doma s temperaturom - viroza... pet dana temperature i punog nosa... mlađem ništa...
u tih pet dana je skuzio da mu je doma dosadno tako da ide dalje normalno u vrtic... inace nije neki bolezljivi tip - ovo nam je prva bolestina u zadnjih 9-10 mjeseci...
mozda ga izvadim iz vrtica sad preko praznika kad ce grupe biti spojene... to cu jos vidjet kako ce on htjet... kaj cu kad je drustveni tip...

[Ginger]

hatatitla e bas toga me strah mogu si misliti kako vam je bilo
moja mladja curka je s nepuna 2 mjeseca imala upalu pluca i bilo je koma -a dogodilo se doslovce preko noci
s tim da starija curka u to vrijeme nije isla u vrtic
ne zelim to opet

lukab pa super sto ti je malac drustven i jos bolje sto nije bolezljiv
moje su, od kad su krenule sad na jesen, stalno smrkave, i to ne malo, i kaslju poprilicno
a temperaturu su imale jedno tri puta i jednu crijevnu virozu
i stvarno me strah za bebicu

nemam pojma kaj da radim...
mislim, htjela bih da idu u vrtic, al bez popratnih cari koji on nosi...

[hatatitla]

Pa da, ovisi sve koliko su djeca bolezljiva. Ja sam bila skroz za to da ide u vrtic ali visa sila je odlucila drukcije. Svi benefiti od toga da ide (to da je meni lakse, njegovo drustvo, odrzavanje njegove rutine i sl) padaju u vodu ako m je beba od mjesec dana zbog toga bolesna...

[mona]

Mi smo bas imali dobra iskustva s s djetetom u vrticu a beba doma.mladi su mi kada su krenuli u vrtic bili i otporniji nego prvi sin.da li je to jer su prije bili izlozeni djecijim bolestinama ili ne stvarno nemam pojma.oboje mladih su imali mozda jednu virozu u tih prvih godinu dana.jedino lose,tada mi se tako cinilo a poslje se pokazalo da je proslo super ,je to sto mi je kcer dobila vodene kozice kada je imala manje od tri mjeseca.brat donio iz vrtica.tijek bolesti joj je bio puno blazi nego kod brata,skoro nije imala temperaturu,cicala je,malo vise je cvilkala dan,dva i to je bilo to.
Inace sin mi je tada imao i rota virus koji beba i ja nismo dobili,samo mm.
Pretpostavljam da je toj otpornosti pomoglo dojenje.
Ja bi dijete slala u vrtic ako zeli pa eventualno to ukinula ako vidim da se stvari kompliciraju.

Sent from my GT-I8190N using Tapatalk

[martinaP]

mona, znaš da cura može opet dobiti kozice (barem naša ped tako tvrdi)? Navodno tako mali ne mogu razviti "trajni imunitet".

Naše iskustvo s bebom i vrtićarcem je isto jako dobro, ali je beba rođena u ljeto. Ja bih velike ipak ostavila doma do proljeća.

[Ginger]

i moje cure su iskljucivo dojene, pa je mladja ipak imala upalu pluca s nepuna dva mjeseca

ja i dalje ne znam kaj cu...
ma da je proljece ili ljeto, ne bih dvojila...ovako...