Tehnike učenja

[vikiikatja]

Naime, V. ima 10 god., ide u četvrti razred i počinjemo se susretati s s gradivom koje treba biti "naučeno". Tiče se konkretno prirode koja je sada ipak malo zahtjevnija nego u prijašnjim razredima.
Istovremeno analiziram svoje metode učenja u djetinjstvu i došla sam do zaključka da sam uglavnom učila napamet. To ne smatram dobrim načinom jer je rezultat takvog učenja bio da sam sve vrlo brzo pozaboravljala.
Prčkanjem po sličnim temama, naišla sam na tzv. "mentalne mape" i čine mi se jako zanimljive. Koliko sam shvatila, postoje i neki tečajevi.
Te su radionice usko povezane sa seminarima brzog čitanja, a postoje i dječji tečajevi (od 8. god, pa naviše).
Je li netko išao?
Imate li kakvih iskustava?
Kako uče vaša djeca?
Pamte li to?
Na koji način im vi pomažete?

[lucij@]

Mentalne mape su velika pomoć u učenju. Kada sam radila u školi, često sam ih prakticirala rad s njima, doduše u pojednostavljenom obliku budući sam radila sa djecom s posebnim potrebama.

Fora je u tome da, umjesto da u knjizi podcrtavaš što treba zapamtiti, sve to preneseš na bijeli papir i napraviš crtež sa simbolima, ključnim riječima i sl. što će te asocirati na pročitani sadržaj.

Naučila sam se raditi pomoću ove knjige http://www.harfa.hr/knjiga.asp?id=2712 . Nažalost, nije u mom vlasništvu, imala sam školsku.

Evo, ovdje je lijepo opisano http://www.zena.hr/clanak/tinejdzer/...mapa/1129.aspx

Djeca jako vole te "umne mape", često to bude učenje kroz igru.

[Peterlin]

Evo i mene na ovom topicu... JOŠ nemam iskustva, ali sam na pragu da ga počnem stjecati. Za sada sam samo pročitala jednu Buzanovu knjigu. Zgodno, ali kao i sve drugo - moramo to pripasati sebi tj. svojoj djeci (oprez - to NIJE isto, npr. moji sinovi ne razmišljaju na način kako ja to činim i probala sam ih "poučiti" svojim metodama - dakako, bez rezultata! )

Najprije, moram reći da NE POSTOJI neki način učenja koji bi bio najbolji i najprihvatljiviji svima. Bitno je naći način koji odgovara nama. Ja sam učila podvlačeći bitno u šarenim bojama, ispisujući bitno itd. Moja mama je uvijek šizila jer sam uništavala knjige (pisala po marginama itd.) ali za mene se to pokazalo kao uspješna metoda. Možda bih si danas radila mentalne mape da sam znala za to. Ovak, radila sam si sažetke koji nisu imali oblik stabla nego oblik tablice, pa opet dobro. Mislim da su nas učitelji i nastavnici na to poticali. To krene negdje kasnije, u višim razredima, ali mislim da je četvrti razred baš pravo vrijeme za eksperimente....

Neki drugi ljudi uče čitajući naglas. Drugi čitaju u sebi (no rano je još za to kod mojih sinova - sedmogodišnjaka i osmogodišnjaka koji tek uče čitati s razumijevanjem).

Bitno je otkriti da li je dijete primarno vizualan ili auditivan tip. Imam dva sina i jedan je jedno, a drugi drugo. (Ne znam, u teoriji ima još i kinestetički tip, ali nemam blagog pojma što bi to značilo za učenje... a nije ni važno, hoću samo reći da nas ima različitih...).

U udžbeniku prirode za 2. razred (Profil) nacrtana je nekakva rudimentarna mentalna mapa već na unutarnjoj korici. Znači, danas već klince počinju polako pripremati na to.

Mentalna mapa meni izgleda kao jednostavno način na koji ULANČIŠ I POVEŽEŠ informacije koje već imaš o tome (u svojoj glavi) tako da ih možeš pozivati po potrebi, kao da pretražuješ disk računala... A onda je lakše dodavati nove... Funkcionira na principu asocijacija. Tako to meni izgleda. Sad doma eksperimentiram sa sinovima - jednom je išlo jako dobro (probala samo nekoliko puta), a drugom uopće ne treba jer taj ima hitri procesor u mozgu i umrežava informacije takvom brzinom da ga ja ne mogu pratiti. Nadam se da će takav i ostati!

Ja mislim da je najbitnije djetetu pomoći da dođe do načina učenja koji je baš za njega najbolji, najefikasniji i daje najbrže rezultate. To se može razlikovati i od predmeta do predmeta i kad je isto dijete u pitanju.... Nek dijete proba, pa da vidi da li mu je lakše pamtiti ako čita i sluša sam sebe ili ako prepiše bitne dijelove ili ako si stvarno napravi mentalnu mapu po principu asocijacija.

Što se pak radionica tiče, nekako mi se čini da je to pretjerano komercijalizirano, ali nisam bila, pa nemam nikakvo pravo da to tvrdim. To je samo moje mišljenje. Možda je ljudima zgodno da vide princip izrade mape, a dalje mogu i sami.

I baš me zanimaju tuđa iskustva...

[vikiikatja]

kako da otkrijem kakav je tip?
kaj ću ak' je kinestetičan? kako da "opipamo" lekciju koja se zove...zekam se.
Al' zapravo me uhvatila jeza, jer ga naganjam da uči onako kako sam ja učila, a kao što napisah, mislim da je to onaj najzaostaliji način. S druge strane, voljela bih ga nekako usmjeriti čisto da mu olakšam učenje i da mu postane zanimljivije.

Recimo, jučer je trebao naučiti lekciju u kojoj se obrađuje R Hrvatska i njeni susjedi. U tekstu postoje definicije granica, graničnih prijelaza i sl. Ne moram vam reći da su rečenice mastodontske i da definiraju dosta apstraktan pojam. Npr: granični prijelaz: " to je mjesto gdje se Hrvatska susreće sa svojim susjedima i na kojem se obavlja pregled putnika i roba". Iako je bio na graničnom prijelazu puno puta, za njega je ova rečenica bila potpuno nerazumljiva.
Da bi lakše shvatio sve navedene pojmove, ja sam rekla: ajmo mi sada napraviti našu državu! Odabrali smo si zastavu, himnu, grb (i to ima u jednoj lekciji ispred ove) vidjeli smo po sobi ima li neka prirodna granica (npr. lajsna ili žica od kompa koja je glumila rijeku), a kad smo shvatili da ih nema puno, onda smo dogovorili granice i granične prijelaze. Kad mu je seka dolazila u goste (iz druge sobe, susjedne nam države), prelazila je granični prijelaz i mi smo obavljali pregled nje kao osobe i robe koju je unosila.
Na kraju mi se činilo da je fakat shvatio i definicije i pojmove kao takve.
S druge strane, kaj bi da mene nije bilo? Kaj kasnije? A opet, nije baš niti da sam uvijek u raspoloženju, odnosno ne padne mi uvijek napamet neki zgodan primjer.

[Peterlin]

kako da otkrijem kakav je tip?
kaj ću ak' je kinestetičan? kako da "opipamo" lekciju koja se zove...zekam se.
Al' zapravo me uhvatila jeza, jer ga naganjam da uči onako kako sam ja učila, a kao što napisah, mislim da je to onaj najzaostaliji način. S druge strane, voljela bih ga nekako usmjeriti čisto da mu olakšam učenje i da mu postane zanimljivije.

Recimo, jučer je trebao naučiti lekciju u kojoj se obrađuje R Hrvatska i njeni susjedi. U tekstu postoje definicije granica, graničnih prijelaza i sl. Ne moram vam reći da su rečenice mastodontske i da definiraju dosta apstraktan pojam. Npr: granični prijelaz: " to je mjesto gdje se Hrvatska susreće sa svojim susjedima i na kojem se obavlja pregled putnika i roba". Iako je bio na graničnom prijelazu puno puta, za njega je ova rečenica bila potpuno nerazumljiva.
Da bi lakše shvatio sve navedene pojmove, ja sam rekla: ajmo mi sada napraviti našu državu! Odabrali smo si zastavu, himnu, grb (i to ima u jednoj lekciji ispred ove) vidjeli smo po sobi ima li neka prirodna granica (npr. lajsna ili žica od kompa koja je glumila rijeku), a kad smo shvatili da ih nema puno, onda smo dogovorili granice i granične prijelaze. Kad mu je seka dolazila u goste (iz druge sobe, susjedne nam države), prelazila je granični prijelaz i mi smo obavljali pregled nje kao osobe i robe koju je unosila.
Na kraju mi se činilo da je fakat shvatio i definicije i pojmove kao takve.
S druge strane, kaj bi da mene nije bilo? Kaj kasnije? A opet, nije baš niti da sam uvijek u raspoloženju, odnosno ne padne mi uvijek napamet neki zgodan primjer.

Eto, ovo je baš kinestetički pristup! I sviđa mi se ... Ja mislim da je moj stariji sin vizualan tip jer npr. lakše nauči pjesmicu ako je vidi napisanu. Mlađi je auditivan, jer će je zapamtiti ako je samo jednom čuje, a gledati je može 3 dana i ništa se neće dogoditi...

A kako naučiti dijete učiti? Mhm, zakaj ja mislim da bi to trebao biti zadatak učitelja i škole (naravno, ne isključivo - najbolje je kad roditelji i učitelji/nastavnici pušu u isti rog...). Najbitnije je da dijete razumije gradivo. Ako ne shvati, nema šanse da zapamti. I zato mi se jako svidjela ova tvoja zorna prezentacija....

Koja je korist od toga za buduće učenje? Ima je, i te kako! Na zornom primjeru pokazala si sinu kako treba zamisliti stvari. Najprije ono poznato - npr. podsjetiš dijete da ste tad i tad išli preko granice (mi npr. imamo rodbinu u Mariboru). Zatim ga pitaš čega se još sjeća... i sve kako ste dalje radili. Idući put dijete će primijeniti ISTI PRINCIP slaganja nepoznatog na poznato i na neko drugo gradivo. Osim toga, djeca trebaju i sama predlagati, govoriti što znaju (mislim da tako rade i učitelji) a dalje se gradi na tome.

Mentalna mapa je to isto, ali na 2d papiru! Nacrtaš Hrvatsku u sredini. Ne slažeš granicu, nego si ju nacrtaš. Oko toga zapisuješ sve što vam padne na pamet... Baš zato jer nemaš uvijek neku ovako zgodnu mogućnost. Ali pokazala si sinu NAČIN učenja, a ne samo gradivo. To vrijedi barem isto toliko kao i gradivo, ako ne i više. Puno više! Jer je primjenjivo i za druge situacije... Bravo!

[Zoila]

meni je ova knjiga odlicna. Toplo preporucam!

http://razvojdjece.crolink.net/knjiga.asp?ID=2645

[vikiikatja]

peterlin, thanks na pohvalama, ali nije da sam često ovako kreativna...neki puta i čupam kosu od živčanoće
ono što kužim jest da mu je vrijeme da nauči kako učiti...još uvijek isprobavamo razne varijante ( s TV om-bez njega; s muzikom u pozadini-bez nje; da on pročita, proba memorirati i meni objasni lekciju-ko' fol on je učitelj; da on pročita, memorira-a ja ga pitam)
izrađivali smo nešto slično mentalnim mapama, ali u mojoj verziji. Pogotovo kad su u prvom(ili drugom, ne sjećam se više) učili godišnja doba, pa kasnije zavičaje....ali to se svodi na to da mu ja crtam, a on mi sugerira što ima u pojedinom zavičaju...To kasnije zalijepimo na zid, pa se on može potsjetiti kad god poželi pogledati.
To smo prestali iz gore spomenutog razloga (ja crtam), jer on nije htio sam (nije mu se dalo), a i cijeli zid u sobi je bio polijepljen s raznim temama. Što opet nije dobro, moglo bi biti zbunjujuće.

[Peterlin]

Zoila, hvala na preporuci knjige - moram to potražiti u knjižnici.

vikiikatja, draga, ovoga scenarija se i ja bojim... I stalno se pitam gdje je granica roditeljskog pomaganja i da li svoju djecu previše uslužujem kad je učenje u pitanju. Čitam ovo tvoje i mislim kako je velika vjerojatnost da se za godinu-dvije nađem u potpuno istom položaju. Identičnom. I sad se pitam ne činim li medvjeđu uslugu svojoj djeci.... Ne znam. Teško je tu biti pametan. Ali kad treba pustiti uzde (i djecu da uče sami) nekako se još ne usudim.

Moje je iskustvo da TV jako odvlači pažnju i nikako nije dobar u kombinaciji s učenjem i bilo čime. Za moju djecu TV je pravi generator hiperaktivnosti i dekoncentracije. Muziku podnosi mlađi, stariji ne... Stalno skačem oko njih i baš si mislim da je vrijeme malo stati na loptu.

Uhvatila sam ja sebe da serviram djeci previše (ne samo u učenju, nego i inače), pa se sad trudim okaniti i pustiti ih da malo rade sami. Ne znam kakvi će biti rezultati... Stariji se pomalo osamostaljuje koliko je za očekivati za 2. razred, a mali je prvašić, tako da ne znam, a i brinem se kako će to ići dalje. Mali zna biti jednostavno lijen (geni su geni, he he he). Morat ću u jednom trenutku pustiti sve njima - da baš vidim rasplet... Možda me ugodno iznenade. A to želim i tebi, i svim roditeljima školske djece.

[ivarica]

ivar kad nesto uci, sam utisa sve podrazaje, tv, radio, nas. ne znam kako se uspio roditi sa tako starom dusom.

mentalne mape za klince smo kupili jos pred par godina, ali dosad ih nismo koristili, iako sam slican sistem razvila sama davno, ne svidjaju mi se te njihove organicke strukture ja to volim sve jedno ispod drugog, u kvadraticima, podcrtano ravnim crtama

ali za prirodu ce trebati nesto smisliti
ne toliko kako uciti tako da zapamte nego kako uciti tako da shvate
u trecem razredu oni uce pojmove poput slojnica (da nismo bili ovog ljeta oko triglava i setali po njihovom muzeju sa ogromnim reljefom i evocirali te uspomene, on bi to sigurno morao bubati) ili topografske oznake su dogovorni znakovi blabla.... haloo?
sto to nekom 3r djetetu znaci osim ako ne sjednes s njim pred 4 razlicita atlasa i pokazes mu da su u jednom ceste oznacene zutom, u drugom crvenom, u jednom su gradovi velicine zagreba oznaceni ovakvom tockom, u drugom onakvom, a gradovi velicine dubrovnika ovakvom i onakvom.

nisam mislila da ce iz mojih usta to izaci, ali ove godine kad listam prirodu stalno klimam: nismo mi to ucili.

[vikiikatja]

ivarice, čekaj da vidiš prirodu u 4.razredu.grrrr.
definicija tla: rastresiti sloj zemljine površine koji je bogat mikroorganizmima i bla bla...
nacionalne manjine: pripradnici drugih narodnosnih skupina (posebnu pažnju obratiti na riječ narodnosnih!)
Pa kak da to zapamti????

imam još bisera, bez kojih je život jednog desetogodišnjaka potpuno isprazan i nezamisliv...

P.S moram pripomenuti da samo kod rješavanja jedne zadaće, a s temom prognoza i praćenje vremena zvali Ankicu Stojanović, odnosno, dežurnog meteorologa, a javila se ona

[ivarica]

je li alfa?

[vikiikatja]

nisam ziher, al mislim da je

[NetkoMiOteoNick]

KINESTETIČKI TIP

Kinestetički je tip iskustveni tip; najbolje uči krećući se, čineći ono što usvaja. Ideje imaju smisao ukoliko su praktične, stvarne i važne.
Moraš činiti stvari da bi ih razumio!

1. usvajanje informacija:

- koristite se svim svojim osjetilima (dodir, okus, miris, vid, sluh)
- odlazite u laboratorije (ako je moguće), arhive, muzeje, knjižnice, institute...
- organizirajte ekskurzije
- najbolja je metoda pokušaja i pogrešaka
- očekujete i dajete primjer svakome pravilu, definiciji
- pišite probne testove
- učite hodajući
- skupljajte članke, izvorne materijale, pretražujte internetske stranice
- predavač treba davati primjere iz svakodnevnoga života

2. preoblikovanje materijala:

- bilješke mogu biti šture jer ne sadrže konkretne slučajeve, primjere – popunite ih primjerima
- sažetak neka obiluje primjerima, i na temelju njih stvarajte pravila i definicije
- razgovarajte o bilješkama s drugim kolegom koji je također kinestetički tip u učenju
- koristite se slikama, fotografijama, izvornim materijalima koji ilustriraju temu
- zazovite u sjećanje iskustvena znanja stečena na ekskurzijama, u knjižnicama, muzejima...

3. prezentiranje znanja na testu:

- vježbajte na probnim testovima (možete ih i sam sastaviti)
- zamišljajte kod kuće atmosferu ispitivanja i odigrajte ulogu
- na usmenome dijelu prezentirajte sva saznanja do kojih ste došli iskustveno

[NetkoMiOteoNick]

i još malo

Otkrijte prvo vaš „modalitet“ (vizualni, auditorni, kinestetički).
-Snimite Tv program sa puno akcije, jurnjavu automobilima npr. Kad je ponovno gledate, isključite zvuk. Pokušajte stvoriti muzičku ili ritmičku traku koja odgovara. Ako možete gledati nešto i jednostavno reagirati sa svojim vlastitim zvučnim zapisom, onda je vaš modalitet auditorni.
-Slušajte neku instrumentalnu glazbu. Da li imate tendenciju stvaranja slika u umu? Ponekad možete vidjeti samo boje ili neke uzorke, no to može značiti da je vaš dominantan modalitet u percipiranju informacija – vizualan.
-Razmišljajte o omiljenim mjestima i iskustvima. Kada ih opisujete, da li najčešće razmišljate u terminima „kako se osjećate“. Na ljude koji percipiraju kinestetički, nešto jače utječu atmosfera, raspoloženje, ambijent, ritam, pokret, ples. Ovaj tip ljudi može npr. izbjegavati određen restoran jer im jednostavno „ne zrači dobro“ ili se „ne osjećaju dobro“ u njemu.)

[marta]

Nadam se da nemate matematiku od alfe. Mi nazalost imamo.

[mama courage]

ja sam doma pisala šalabahtere (iliti "puškice" kako mi to ratoborni bosanci zovemo). to su bile moje "mentalne mape". ubijala sam se to ispisivajući, a u biti sam ih iznimno rijetko koristila na djelu, jer sam na taj način sve i naučila što mi je trebalo.

ja sam vizualni tip. znala bih točno gdje se u knjizi nešto nalazi, a nisam znala što je.

[sorciere]

kako da otkrijem kakav je tip?
kaj ću ak' je kinestetičan? kako da "opipamo" lekciju koja se zove...zekam se.

ja najviše volim "eye accessing cues"
npr.
http://www.manifestation.com/neurotoys/calibrate.php3

[nadica_b]

mi smo 2 godine koristili vrlo uspješno mentalne mape. One su odlične jer ideš od uzroka do posljedice, učiš se otkrivanju ključnih riječi, sažimanju na bitnom i znaju biti jako zabavne.
Ali, dijete ih treba raditi, a ne ti. Možete se prije crtanja dogovoriti i skicirati, ali on ih treba obogatiti sa sličicama.
Definicije zapišeš uz pomoć sličica i nema šanse da ih onda zaboravi. Sjećam se da je u 7. razredu odgovarao fiziku i na upit o jednoj definiciji, samo se sjetio niza sličica i točno izrecitirao profesoru.
Moja srednjoškolka je u 1. razredu gimnazije radila mentalne mape iz povijesti i kemije - mrak su joj išle. Jeste da dijete potroši vrijeme dok ih napravi, ali što više vremena potroši na njih, to se one dublje upamte. Ponavljenje gradiva je onda pis-of-kejk
Evo našla sam svoj topic o tome http://mameibebe.biz.hr/phpBB2/viewt...p?f=53&t=16184

[tanjads]

Moje dijete još nema školskog učenja, pa ne znam kako će.
Sjećam se kako sam ja učila (a bila sam brza, dugo i puno pamtila): prvo-prevesti sve u svoj jezik, dakle pročitam, a onda prepričavam ko da to pričam frendovima iz kvarta. Nerijetko sam i pjevala dijelove ili recitirala smiješno ili slagala u rime (kad bi mi postajalo dosadno). Uvijek sam pokušavala skužiti što to u stvari znači i pokušavala naći nadređene pojmove (tj. znam li nešto slično, kakve veze to ima i što je iznad toga što sad učim). Nije mi puno smetalo ni to što sam bila kampanjac- UČENJE SA SMISLOM je temelj dobrog pamćenja i razumijevanja. Što se tiče mentalnih mapa, ja sam bila sklonija geometrijskim strukturama i shemama.

Ugl. do toga sam došla spontano. Kako sam kroz struku puno učila o tehnikama učenja skužila sam da su moje intiutivne tehnike bile prilično u skladu s teorijom. Falilo mi je učenje za radnim stolom (ja imala svoje mjesto na podu da mogu sve rasprostrjeti i imati pregled), točno vrijeme-ugl. stavri koje pomažu naviku.

Osnovno što mi je pomagalo je što sam voljela učiti, obožavala informacije i htjela sve razumjeti (kako, zašto i s čim u vezi).

[Anci]

ja sam doma pisala šalabahtere (iliti "puškice" kako mi to ratoborni bosanci zovemo). to su bile moje "mentalne mape". ubijala sam se to ispisivajući, a u biti sam ih iznimno rijetko koristila na djelu, jer sam na taj način sve i naučila što mi je trebalo.

ja sam vizualni tip. znala bih točno gdje se u knjizi nešto nalazi, a nisam znala što je.

Ja sam uvijek pored sebe imala papir na kojem sam pisala ključne stvari.
I kad sam bila veelika

Točno sam znala boju flomastera kojom sam nešto napisala...pa vrtim na ispitu...

[Peterlin]

Nadam se da nemate matematiku od alfe. Mi nazalost imamo.

???

Moj mali sin ima to u prvom razredu pod redovno, a knjiga je došla u kuću još lani (stariji ju je sam izabrao još prije nego je krenuo u školu). Ne znam za 4. razred, ali prva dva su sasvim ok. U čemu je problem??? Nama je Markovac baš super. Vičite, da se pripremimo na vrijeme...

[fegusti]

...Točno sam znala boju flomastera kojom sam nešto napisala...pa vrtim na ispitu...

zato je dobro poslužiti se pisanjem/podvlačenjem/crtanjem jer uključuje vizualno pamćenje.

[mim]

...Točno sam znala boju flomastera kojom sam nešto napisala...pa vrtim na ispitu...

zato je dobro poslužiti se pisanjem/podvlačenjem/crtanjem jer uključuje vizualno pamćenje.

I meni je podvlačenje bilo alfa i omega učenja. Što je s knjigama koje naša djeca koriste? Podvlačiti ne smiju i stvarno ne znam kako uputiti dijete na važne dijelove teksta a da ih ne prepisuje.
Moja M. mentalne mape "ne doživljava". Probala je uz njih učiti povjest. Nula bodova. Ne na testu, ali vidim da nije taj tip, da to nije njen način iako ih rade od prvog razreda.
Dođe mi da joj kupim nove knjige i dam joj da si podvlači tekst jer najbolje uči kad je veći dio teksta i vrlo lako ocijeni što je važno za zapamtiti, ali to nekako treba i obilježiti.

[fegusti]

a da fotokopiraš?
za povijest si može raditi tabele - vladar, vrijeme kada je vladao, zemlja u kojoj je vladao, materijalna ostavština, pismo...

[mim]

a da fotokopiraš?
za povijest si može raditi tabele - vladar, vrijeme kada je vladao, zemlja u kojoj je vladao, materijalna ostavština, pismo...

Imam neku averziju protiv neodobrenog umnožavanja autorskog rada .

Kod M. ne pale skraćene verzije. Od kad je počela samostalno čitati vidim da voli duge tekstove i iz njih najbolje pamti. Učila je tu nesretnu povijest (koju od svih predmeta najmanje voli) i najviše je naučila kad je tekstove koji imaju veze s gradivom pročitala iz neke debele knjižurine koju si je kupila u antikvarijatu. Izgleda da pamti bolje što je tekst duži. Ne znam to drugačije objasniti.

[Anci]

A ništa. Onda u knjižaru
A što ona kaže, jel učila ikad s podvlačenjem?
Što se dosad pokazalo kao najbolje?

[mim]

A ništa. Onda u knjižaru
A što ona kaže, jel učila ikad s podvlačenjem?
Što se dosad pokazalo kao najbolje?

Do sad nikad nije učila .

Ovo malo iskustva koje ima (ako učenje od 45 min. možemo tako zvati) pokazuje da jednostavno pamti ako pročita cijeli tekst, a ne važne natuknice. Imam osjećaj da joj pojedinačno napisane riječi ne znače ništa. Npr. ne pamti ako piše: "Faraon-vladar", ali ako je potpuno opisano kako su vladali faraoni zapamtit će gotovo svaku pojedinost. Ima li taj način učenja svoje ime? :/

[Anci]

Do sad nikad nije učila

Ne mora imati ime ako njoj dobro ide.
Meni je npr. tako uvijek bilo teško pamtiti. Meni. Ali MM je učio na potpuno drugačiji način.
Sjećam se koliko se čudio mojim papirima za vrijeme dok sam spremala pravosudni
Za sve sam imala natuknice vodilje.

mim, smijem li ja pitati u čemu je problem?

[mim]

mim, smijem li ja pitati u čemu je problem?

Pa...kad tako pitaš izgleda da ga nema . Problem može biti jedino u tome što na satu rade pomoću natuknica i u bilježnici pišu predavanje u obliku mentalnih mapa.

Osim toga, možda će joj nastati problem kod predmeta i lekcija koje se jednostavno ne baziraju na tekstu nego na šturim podacima (izvodi, formule...kaj ja znam...). Zato bih je željela naučiti učiti na neki drugi način koji se ne bazira na gomili pročitanog teksta.

[fegusti]

Učila je tu nesretnu povijest (koju od svih predmeta najmanje voli)...

tvoja i moja, izgleda, jednako vole povijest
to je možda specifičan predmet po količini podataka koje treba naučiti.
ne zahtjeva logično zaključivanje već upravo učenje činjenica koje jednostavno treba znati.

[Peterlin]

Jooooj, gledam ovo i mislim si da me to isto čeka za koju godinu....

Moj mlađi ima izuzetno dobru memoriju, ali stariji baš mora ulagati trud.

Iako, uhvatila sam ja sebe da pokušavam djeci nametnuti svoje metode (i to mi se obilo o glavu). Ova dob od deset-dvanaest godina je izgleda pravo vrijeme kad klinac mora SAM SEBI NAĆI METODU koja mu najbolje odgovara. (Hm, hm... krasno zvuči napisano, ali kako to provesti u praksi? Ne znam... Najbitnija je motivacija, a to puno ovisi o učitelju/nastavniku, ne samo o roditelju).

[Zdenka2]

A ništa. Onda u knjižaru
A što ona kaže, jel učila ikad s podvlačenjem?
Što se dosad pokazalo kao najbolje?

Do sad nikad nije učila .

Ovo malo iskustva koje ima (ako učenje od 45 min. možemo tako zvati) pokazuje da jednostavno pamti ako pročita cijeli tekst, a ne važne natuknice. Imam osjećaj da joj pojedinačno napisane riječi ne znače ništa. Npr. ne pamti ako piše: "Faraon-vladar", ali ako je potpuno opisano kako su vladali faraoni zapamtit će gotovo svaku pojedinost. Ima li taj način učenja svoje ime? :/

Takav način učenja se zove studiranje - iz velikog teksta se ne može bubati nego se stvari kontekstualiziraju, učenik/student sam zaključuje, razumije bolje i pamti mnogo više. Zbog toga sam bila i ostala veliki protivnik učenja iz scripta.