Ivakika, zanimljivo da si se javila i to baš meni.

Koliko je spontanosti bilo u prestajanju dojenja tvog djeteta, možda je tebi kao drugoj strani teško izmjeriti, ali dijete zna da to nije bilo spontano s njegove strane i da TI više ne želiš dojiti, pa se i on složio s time jer mu ništa drugo ne preostaje....jer mama nije samo dojka....

Sjetim se često mojih malih susjeda i one male djece iz vrtića i jaslica koji su kao hipnotizirani gledali kako dojim Karla. Odjedanput bi nastupilo zatišje i mnogi bi se prestali igrati i prišli meni i Karlu i gledali...Uvijek me zanimalo što su ta djeca tada mislila?

Vidiš da si uzela drugi aspekt i dozvolila mu da dalje doji možda bi danas dojio još jednom dnevno, ali to bi onda bila njegova odluka i to bi za mene onda bilo u redu.
Ali tko sam ja da ti to kažem...

A s druge strane želim jasno reći da ne podržavam metodu "ne nudi, ne odbij" ili kako se već zove jer nema veze s mojim šestogodišnjim iskustvom... Isto tako ne podržavam da smo svi mi različiti jer to mi je smol tolk poput priče "kakvo je vrijeme danas"...ili kao neka vrsta utjehe da nekoj depresivnoj osobi ne bi bilo još gore...Mislim mogu i ja tako, ali meni to nije smisao foruma...