Čitam vas i ne znam kaj bi rekla. Naravno da većina nas dosta emotivno ragira na većinu postova. To je normalno. A pogotovo kad nas neki dijelovi osobno dodiruju. Al mislim da se ipak priklanjam Samaritanki (premda ovaj topic nisam doživjela kao podjelu na dvije (ili više) strane). Pa naravno da smo svi različiti, a i za očekivati je da će svaka od nas imati svoj put, od početka pa do kraja, dojenja. No isto tako smatram da je dobro čuti i znati razne strane.
Ja sam, npr, isto na nekoj prekretnici. Želimo ukinuti noćno dojenje (tj. noćna buđenja zbog dojenja), jer sam se uvjerila da nije stvar u gladi (kao što me dosad pekla savjest) pošto se Nević ujutro probudi i igra pol sata prije nego se sjeti da bi neš jela (mene), a pred jutro (oko 5 sati) mi se srce trgalo kad je žalosnim glasom ponovila 'am' i rukom pokazala da nema (jer joj je mama rekla da nema 'ama' pošto spava, bit će ujutro). MM je čak spomenuo mogućnost da skroz izbacimo dojenje (na što su meni suze potekle i promrmljala sam da ne mogu). Sve je stvar preferencija i izbora. Ako znamo među kojim alternativama biramo.
Moj izbor je dojenje na neodređeno. ALI se trudim da to bude dvaput na dan (maženje u krevetu prije i poslije spavanja) i eventualno u nekoj frci tokom dana. Neva nema niš protiv. Ponekad preskoči jedno dojenje u danu i oko toga se više ja brinem i žalostim nego (čini mi se) ona. A ponekad bi htjela dojiti tokom dana (dogodi se jednom u npr tjedan, dva da mi usred dana pokaže da bi ona baš mene 'am'). Trudim se ne opterećivati se mislima da joj štetim kad joj u takvoj situaciji skrenem pažnju na neš drugo ili ponudim samo poljubac umjesto cice, jer sam, nažalost, svjesna da ima puno drugih situacija u kojima joj na neki način naštetim (a dovraga, svi griješimo, ali treba se truditi).
I svjesna sam da ima ljudi (i na ovom forumu i izvan) koji će me osuditi:
1. zato što dojim dijete "koje ima 14 mjeseci, 12 zuba i stvarno je već velika"
2. zato što odbijam dojiti dijete tokom dana ako me zatraži (u situaciji kad je malo umorna i gladna pa bi si priuštila 'desert').
Ali to je moj izbor. I ako glasno izgovaranje istoga, te eventualna diskusija, mogu pomoći drugoj mami da napravi svoj izbor, svrha je postignuta. U krajnjoj liniji, i ja svoj izbor konstantno preispitujem i uspoređujem. I iz tog razloga volim poslušati (tj. pročitati) tuđa iskustva i stavove.

Hm, malo sam se izfilozofirala. Pretpostavljam da je ovaj tmuran i kišan dan djelomice odgovoran za to